Bila je 1987. godina kada je mladi par Kanađana krenuo kolima u Sijetl. Na tom putu naletjeli su na čovjeka koji je silovao Tanju van Kjulenborg i pucao joj u glavu, dok je njenog dečka Džeja Kuka pretukao i zadavio.
Ubica je u njihovom metalik zlatnom kombiju ostavio plastične rukavice, koje je jedan inspektor protumačio kao poruku: “Nikada me nećete uhvatiti”.
I zaista: prošlo je više od 30 godina prije nego što je krajem aprila bivša glumica u muziklu bez ikakvog iskustva u policiji uzela stvar u svoje ruke.
Sisi Mur i njen tim riješili su slučaj za tri dana.
On je ubacila ubicin DNK profil na javni genetički sajt kako bi pronašla njegove srodnike i napravila porodično stablo koje ju je dovelo do osumnjičenog, Vilijama Erla Talbota II. Vozač kamiona optužen je u maju u Vašingtonu.
Metoda rodoslova omogućila je identifikovanje ubice Tanje van Kjulenborg i Džeja Kuka poslije više od 30 godina.
Lov na ubicu Van Kjulenborgove i Kuka počeo je u petak uveče. Murova i njeni saradnici uzeli su profil ubicinog DNK uzetog sa mjesta zločina i postavili ga na GEDmatch, centralni registar koji omogućava korisnicima da nađu rođake poredeći svoj genetski kod sa više od milion drugih.
Ova vrsta analize predstavlja ogroman napredak u odnosu na tradicionalnu metodu upoređivanja DNK koju policija koristi od 80-godina 20. vijeka. Kod ove metode laboratorija uzima uzorak koji sadrži 20 kratkih odsječaka genetskog koda počinioca i upoređuje ga s državnom bazom podataka DNK koja sadrži 17,3 miliona profila.
Profili na GEDmatch sadrže oko 600.000 DNK odsječaka, što omogućava ne samo da se identifikuje poklapanje, već i da se utvrdi koliko je blisko srodstvo među tim ljudima.
Poslije osam sati upoređivanja podataka, Murova je u subotu ujutro ustanovila da ubica dijeli dovoljno genetskog materijala s dvoje ljudi, čiji se genetski materijal nije poklapao, na osnovu čega je zaključila da potiču iz dva različita ogranka porodice. Trebalo je naći mjesto gdje se ukrštaju.
Ona je analizirala ko su im preci i počela da sastavlja porodično stablo. Potomke je tražila koristiće podatke s popisa, registar umrlih i vjenčanih, novinske članke, društvene mreže i druge izvore. Tokom vikenda naišla je na nekrolog u novinama, od koga joj je zastao dah. Postavila ga je osoba iz porodičnog stabla osumnjičenog, a u njemu je bilo spomenuto ime Talbotove majke, koja je nosila prezime drugog ogranka porodice. Karika koja je nedostajala je nađena.
“To je eureka momenat. Ovo su dvjie osobe koje nisu u srodstvu, ali dijele značajne segmente DNK sa osumnjičenim, a onda imamo brak između njihovih porodica”, kazala je ona.
Ovi uspjesi zavređuju posebnu pažnju zbog toga što metodu rodoslova nisu primijenili FBI, niti najbolji forenzički stručnjaci, već labava mreža stručnjaka i genetičara poput Murove i jednog profesionalnog tjelohranitelja iz Floride, koji su došli na ideju da oforme gensku bazu podataka dostupnu svima.
Nova metoda u borbi protiv kriminala nameće mnoga pitanja: da li tehnika mogla da ukaže na pogrešnu osobu? Kako možemo biti sigurni da će policija koristiti genetske podatke odgovorno? Da li policija treba da se oslanja na javnu bazu podataka koja može biti hakovana ili izmijenjena?
