Generacije ljudi u Kašmiru odrastaju bez znanja šta znači živjeti u miru, pišu svjetski mediji, ističući kako prošlosedmični sukob Indije i Pakistana pokazuje da je snižen prag za nove sukobe, ali i da smanjenje tenzija ukazuje da susjedne zemlje ne žele eskalaciju iako ne rade dovoljno kako bi osigurali mir.
Kašmir – kao izduvni ventil
Vašington post piše da su stanovnici Kašmira, središta sukoba između Indije i Pakistana, u posljednje tri decenije doživjeli konstantne pobune i prekogranične paljbe, te da smanjenje tenzija između dvije zemlje za njih ne znači predah.
List podsjeća da su se prošle sedmice Indija i Pakistan, prvi put od 1971. godine, upustile u zračne sukobe, a da su granate ispaljivane preko granice koja dijeli himalajsku regiju. Ubijeno je najmanje osam ljudi, a više od desetak osoba povrijeđeno je s obje strane linije, piše WP i dodaje da se tenzije smiruju nakon što je Pakistan krajem sedmice oslobodio zarobljenog indijskog pilota.
Međutim, čak i kada se strah od direktnog rata povuče, niko ne očekuje mir na mjestu gdje se Indija i Pakistan svakodnevno suočavaju: granica duga više od 740 km u Kašmiru, poznata kao „Linija kontrole“.
Hepimon Džekob, autor nedavno objavljene knjige o sukobima između Indije i Pakistana u Kašmiru, tvrdi da obje zemlje koriste Liniju kontrole kao “izduvni ventil“.
“Kada ne možete da idete u rat, morate negdje otpustiti svoj bijes”, rekao je on.
Vašington post podsjeća kako teoretski postoji sporazum o prekidu vatre između dvije zemlje u Kašmiru – postignut je 2003. godine – ali je Linija kontrole bila mirna samo nekoliko prvih godina. Jedno kršenje prekida vatre može uključivati višestruku razmjenu vatre u određenom području u Kašmiru, a koristi se sve od vatrenog oružja, rekao je Džejkob, naglasivši kako komandanti na obje strane imaju autonomiju da odrede kada i kako će da pucaju.
Indija – saveznik kojeg vrijedi čekati
Njujork tajms piše da je vazdušni sukob između Indije i Pakistana od prošle sedmice, bio neugodan trenutak za indijsku vojsku kojoj SAD nastoje pomoći kako bi lakše nadgledale napredak Kine.
List prenosi procjene vlade prema kojima bi u slučaju intenziviranja sukoba, Indija bila u stanju obezbijediti vojsku municijom za samo deset dana, dok je većina vojne opreme zastarjela.
“Našim trupama nedostaje moderna oprema, a moraju voditi vojne operacije 21. stoljeća“, rekao je Gaurav Gogoi, poslanik i član parlamentarnog Odbora za odbranu.
U isto vrijeme, američki zvaničnici zaduženi za jačanje saveza razgovaraju o svojoj misiji sa frustracijom – jer komplikovana birokratija otežava prodaju oružja i zajedničke vježbe, indijske snage nemaju dovoljno finansijskih sredstava, a mornarica, vojska i vazduhoplovstvo zemlje se radije takmiče nego što sarađuju, piše NYT.
Bez obzira na probleme, Sjedinjene Države su odlučne da zemlju učine ključnim saveznikom u narednim godinama, zbog svoje veličine i lokacije, a kako bi se zaštitili od rastućih regionalnih ambicija Kine, piše list i dodaje kako američka vojska daje prioritet svom savezu s Indijom jer je posljednjih decenija bliska veza s Pakistanom slabila, dok je rasla zabrinutost da ta zemlja ne čini dovoljno u borbi protiv terorizma.
Džef Smit, istraživač za južnu Aziju u Heritidž Fondaciji u Vašingtonu i autor knjige “Hladni mir: Kina – Rivalstvo Indije u 21. vijeku“ kaže da je Indija vrijedna čekanja.
“Kako se Kina diže, a Sjedinjene Države se bore da zadrže svoju dominaciju, potrebna je država kako bi doprinijela ravnoteži snaga u 21. vijeku. A ta država je Indija”, rekao je Smit za Njujork tajms.
Gdje su crvene linije
U londonskom Tajmsu, istoričar i stručnjak za Indiju Patrik Frenč ocjenjuje da nakon više od 70 godina sukoba Indije i Pakistana oko Kašmira, postoje razlozi da se vjeruje da su postavljene nove “crvene linije” u njihovim odnosima, čime je ishod budućih vojnih sučeljavanja manje izvjestan.
Uprkos izlivima gnijeva u javnosti i na društvenim mrežama poslije eskalacije oružanih incidenata, dvije nuklearne sile Indija i Pakistan se međusobno razumiju, piše Frenč, pozivajući se na bivšeg indijskog zvaničnika koji kaže da “motive i postupke dvaju strana jasno shvataju profesionalci s obje strane”, ali da bi ta “jasnoća u uzajamnoj percepciji mogla postepeno erodirati s obje strane snažnim javnim i medijskim narativom”.
Stručnjak za Indiju tvrdi da je indijski premijer Narendra Modi, kojeg za nekoliko mjeseci čekaju izbori, radio na osnovu rizičnog očekivanja da će dvije strane ući u retorički rat i granični sukob vazdušnih snaga, bez dalje eskalacije. Komplikacija je, dodaje on, što ne postoji dogovor na međuvladinom nivou gdje je granica između konvencionalnog i nuklearnog sukoba – obje strane mogu vjerovati da druga blefira i da sukob neće eskalirati.
“Postoji dobar nivo razumijevanja s obje stane, ali ljudi s tim razumijevanjem nisu nužno oni koji odlučuju u kriznim vremenima”, citira Frenč bivšeg indijskog zvaničnika i dodaje da se sad situacija promijenila u odnosu na ranije krize utoliko što su SAD bile više uključene, dok su dvije strane bile spremnije da traže pomoć međunarodne diplomatije.
Frenč ističe da glavna opasnost nije sadašnja situacija, već obostrana neizvjesnost u budućoj krizi s povećanom mogućnošću da terorističke grupe izazovu međunarodne sukobe.
“Ključno je što niko ne zna gdje su tačno povučene nove crvene linije”, zaključuje on u Tajmsu.
Podignuta ljestvica eskalacije
Volstrit džornal piše da su Indija i Pakistan, uprkos višedecenijskom sporu koji je prošle sedmice zaprijetio ratom, djelovale odmjereno u reakcijama kako bi izbjegle da drugu stranu gurnu u veći sukob. No, prekoračene su ranije linije, piše WSJ i dodaje da su tako postavljene nove granice za buduće odmazde.
Dvije zemlje su vodile tri rata – 1947, 1965. i 1971. godine – i jedan manji kraći sukob 1999. zbog Kašmira, piše Volstrit džornal, ocjenjujući da je Indija sada iskazala spremnost da napadne Pakistan avionima bez obzira na nuklearno oružje svog susjeda, dok je Pakistan pokazao spremnost da uzvrati, gađajući indijsku teritoriju i obarajući indijske avione.
Prvobitni odgovor Indije na ekstremistički napad u Kašmiru je bio snažniji nego 2016., što pokazuje da Indija svaki put pojačava svoju odmazdu, citira list Tobija Daltona iz Karnegijeve zadužbine za međunarodni mir u Vašingtonu, dodajući da je Indija podigla ljestvicu eskalacija.
Volstrit džornal ocjenjuje i da dvije zemlje ne rješavaju probleme koji izazivanju njihove sukobe – pakistanske džihadističke grupe koje Indija optužuje za napade, ali i, kako navode organizacije za zaštitu ljudskih prava, nasilje indijskih vojnika nad stanovništvom u Kašmiru.
Generacije koje nisu doživjele mir
Observer, sestrinski nedeljnik britanskog Gardijana, donosi prikaz situacije u indijskom dijelu Kašmira, u gradu Srinagaru, gdje većina stanovništva dijeli mišljenje da bi odlučujući sukob između Pakistana i Indije mogao biti bolji od trenutnog statusa quo, koji nikome ne odgovara.
U Srinagaru, prijestolnici indijskog dijela Kašmira prošle sedmice su miješali zvukovi jutarnjeg poziva za molitvu i buke ratnih aviona. Ta je sedmica bila prekretnica u odnosima između dvije najveće sile potkontinenta: prvi put u posljednjih pet decenija Indija je bombardovala pakistansku teritoriju, po prvi put to niko nije negirao, i bio je to po prvi put u ovom vijeku da su zemlje toliko blizu rata, piše Observer.
“Prošle sedmice crveni krstovi su bili naslikani na krovovima bolnica u gradu – kako bi s neba bilo vidljivo da je riječ o medicinskim ustanovama – a zalihe hrane, vode i goriva nestajale su kako su izgledi za četvrti rat između Indije i Pakistana iznad Kašmira iznenada postali stvarni.“
Observer prenosi izjavu 28-godišnjeg Vanija, koji je dio generacije Kašmiraca koji su odrastali u atmosferi pobuna, koji kaže da novi rat između Indije i Pakistana ne bi imao nikakav uticaj na njegov život.
“Svakodnevno gledamo rat. Nikada nismo vidjeli mir“, rekao je on.
List dodaje da je razmjena vatre, odnosno teška minobacačka paljba redovna pojava duž granice, koju je Bil Klinton jednom nazvao “najopasnijim mjestom na svijetu”, poremetila trgovačku rutu koju su trgovci s obje strane Kašmira od 2007. godine redovno koristili za razmjenu robe.
“Ako prijetnja od rata opadne, saobraćaj bi se mogao ubrzo nastaviti, a Kašmir će izgubiti pažnju svijeta. Ali, ogorčenost među onima koji tamo žive će nastaviti da raste“, kaže Nur Ahmad Baba, penzionisani profesor političkih nauka na Centralnom univerzitetu u Kašmiru.
Teška paljba preko granice nastavljena je tokom ovog vikenda, prenosi Gardijan i dodaje da zastoj između Delhija i Islamabada samo dokazuje ono što Kašmirci već znaju, kaže Madoš Balhami, pjesnik čija je kuća – u kojoj je bilo sve što je radio cijelog života – uništena tokom sukoba između militanata i policije prošle godine.
U istom dahu dodaje da bi i on pozdravio rat: „Bolje od ovog što imamo u posljednjih 30 godina je imati sedmodnevni rat i završiti ovo pitanje jednom za sva vremena.“
