Izbori u nevrijeme

Pandemija, politička kriza, zastoj u pregovorima sa Beogradom… izbori u nedjelju na Kosovu dolaze u pikantnom trenutku. Sve ukazuje na ubjedljivu pobjedu Samoopredjeljenja, ali glasanje je jedno, a formiranje Vlade drugo.

Kosovo prijeti da skine Italiju sa trona kad su u pitanju najčešće promjene Vlade. Od proglašenja nezavisnosti 2008. nijedna vladajuća koalicija u Prištini nije izgurala cijeli mandat. Tokom prošle godine, obilježene koronom, propala su dva kabineta, a predsjednik je morao da podnese ostavku.

Uz pandemiju, unutrašnje napetosti i ekonomske teškoće, uz evergrin temu odnosa sa Srbijom, zemlji sada prijeti i ustavna kriza.

Od povlačenja Hašima Tačija, koji će pred Specijalnim sudom morati da odgovara zbog optužbi za ratne zločine, predsjednica parlamenta Vjosa Osmani vrši funkciju šefice države. Prema Ustavu, novi predsjednik ili predsjednica moraju u parlamentu biti izabrani najkasnije za šest meseci.

Kako je krajem decembra Ustavni sud poništio prethodne parlamentarne izbore, građani će u nedjelju (14. februar) ponovo morati na birališta poslije samo 15 mjeseci. I onda će nova saziv parlamenta morati da iznađe dvotrećinsku većinu da izabere šefa države – ako ne uspije, ponovo se ide na izbore.

Kurti premijer, Osmani predsjednica?

Analitičari nemaju sumnje da će pokret Samoopredjeljenje dobiti najviše glasova – prognoze idu i do pedeset odsto glasova. Sastavljanje koalicije bi ipak moglo da bude mučno, jer etablirane partije odbijaju saradnju sa pokretom Aljbina Kurtija.

Vjosa Osmani je ovog puta na listi Samoopredjeljenja. Ideja je da ona bude pogurana na funkciju predsjednice, dok bi Kurti ciljao mjesto premijera. Sam Kurti ne može da bude na listi jer je prije manje od tri godine pravosnažno osuđen i to zbog bacanja suzavca u parlamentu.

Na izborima će prvi put nedostajati čitava garnitura političara koji su postali poznati kao komandanti UČK. Mnogi, zajedno sa Tačijem, sjede na optuženičkoj klupi u Hagu.

Za mjesto broj dva nadmeću se najstarija stranka zemlje, i dalje vladajuća Demokratska liga Kosova, i Tačijeva Demokratska partija Kosova koju sada predvodi bivši šef diplomatije Enver Hodžaj. Nijedna od te dvije partije ne želi da se upušta u koaliciju sa Samoopredjeljenjem, ali su i međusobno posvađane.

Dvadeset mjesta (od 120) rezervisano je za manjine – deset za Srbe, deset za ostale. Njima, prema Ustavu, moraju pripasti i barem dva ministarska mjesta. Bez manjina nema Vlade i to je dodatna komplikacija pred ove izbore.

O dijalogu ni riječi

Izbori dolaze u dramatičnoj fazi epidemije u kojoj Kosovo spada u najteže pogođene zemlje Evrope. Mjesecima je na snazi strogi lokdaun.

Uprkos tome, održavaju se politički mitinzi na kojima se često ne vodi računa o odstojanju niti se nose maske.

Uz nezaposlenost od oko 40 odsto, Kosovo i danas važi za „sirotište Evrope“. Kao put iz te mizerije vidi se mogući dogovor sa Srbijom. Ali, nijedna stranka u kampanji nije pokazala privrženost dijalogu – svaki popust „arhineprijatelju“ tumači se kao slabost i vodi gubitku glasova.