Izdajnici-mladi srpski sportisti sa Kosova

Za mlade srpske sportiste na Kosovu ozbiljno bavljenje sportom može da ima i negativne posljedice, kao što je posljednji slučaj šesnaestogodišnjeg Ilije Ivića iz Gračanice, koji želi da se ozbiljno bavi sportom, a koji zbog toga mora da plaća cijenu. Ipak, on je uporan u tome, dok su ostali mladi teniseri, biciklisti ili fudbaleri odustali.

Ilija već tri godine, kao jedini Srbin, igra za prištinski klub Fljamurtari (Flamurtari), a nedavno je stekao i profesionalni ugovor kao jedan od nekoliko momaka koji su talentovani i na kojeg se računa za nadalje.

Međutim, nakon što je pristao da igra i za kosovsku reprezentaciju U19, postao je tema negativnih medijskih pisanja u Srbiji.

Istovremeno, njegova majka biva otpuštena s posla kao “tehnološki višak”. Radila je u Kulturno-prosvetnom centru u Gračanici, instituciji koju finansira zvanični Beograd.

“Zašto neko može da bude poslanik u parlamentu, a neko ne može da igra fudbal?”, pita sportski direktor u Fljamurtariju Arbnor Morina u komentaru za Radio Slobodna Evropa (RSE) o ovom slučaju.

“Ilija igra odavno u Flamurtari bez ikakvih problema. Fenomenalno je prihvaćen od svojih drugova, i s druge strane i njegovi drugovi imaju samo riječi hvale za njega, njegovo ponašanje i njegovu igru”, dodaje on.

Morina ističe da će Ilija nastaviti da igra u Fljamurtariju do eventualnog prelaska u neki veći klub, što je, kako Morina kaže, Ilijina namjera.

“Svi ćemo biti zadovoljni ako njegova karijera ide uzlaznom putanjom. Ovo što je Ilija uradio treba da bude putokaz za sve mlade momke koje žive ovdje, bez obzira na nacionalnost. Sport je univerzalna vrijednost i nije ničija svojina da bi se neko igrao sa time”, poručuje Morina.

Slučajevi iz Gračanice

Ilija nije prvi slučaj sportiste srpske nacionalnosti na Kosovu koji je doživio medijsku hajku zato što je želio ozbiljno da se bavi sportom u nekom kosovskom klubu ili kao predstavnik Kosova na nekom sportskom takmičenju.

Bivši predsjednik Teniskog saveza Kosova Škeljzen Domi (Shkelzen) u razgovoru za RSE prisjeća se sličnog slučaja iz 2016. kada je mlada djevojka iz Gračanice, koja je proglašena najboljom teniserkom na Kosovu, dobila poziv da predstavlja Kosovo na Fed Cupu. Kako bi je zaštitio ponovne medijske torture, nije joj htio spomenuti ime (koje je redakciji poznato).

“Baš prije konačne odluke, valjda su mediji saznali za tu stvar, počela je velika hajka protiv nje i njene familije, tako da smo se i mi onda kao savez povukli jer nismo htjeli da učestvujemo u toj hajci protiv nje. Bilo mi je žao nje da proživljava takve ružne stvari koje su joj se dešavale na ulici, u školi i u privatnom životu”, kaže Domi.

Generalni sekretar Fudbalskog saveza Kosova Erol Saljihu potvrdio je za RSE i kako su jednom ženskom mladom fudbalskom klubu iz Gračanice uoči potpisivanja ugovora sa Fudbalskim savezom Kosova lokalne vlasti zaprijetile da će njihovi rukovodioci ostati bez posla ukoliko se opredijele na taj korak. Nakon toga su odustali. Taj klub je funkcionisao pri lokalnoj opštini Gračanica.

“To ne vodi ničemu. Mislim da i srpska federacija zna, i UEFA i FIFA, da je rješenje da se integrišu u kosovsku ligu, jer su građani Kosova i niko ne može da im oduzme to pravo”, navodi Saljihu.

“Ako Srba ima u svim institucijama i u samom državnom vrhu, ne razumijem zašto naši mladi ne mogu da igraju u kosovsku reprezentaciju ili u kosovskim klubovima”, dodaje on.

Olimpijske igre bez srpskog bicikliste

Predsjednik Olimpijskog komiteta Kosova Besim Hasani prisjeća se i slučaja kada je uoči kosovskog učešća na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru 2016. jednom srpskom biciklisti ponuđena saradnja, stipendija i pomoć za učešće na takmičenjima. Roditelji su, nakon razgovora “sa sinom i nekima iz Srbije”, odgovorili negativno.

“Žalosno je jer sa nama je mogao možda da ode u Rio, a sa Srbijom ipak nije imao tu mogućnost, tako da je samo bio upropašten”, dodaje Hasani.

Hasani smatra da svi oni koji se bave sportom na Kosovu, bez obzira na nacionalnost, trebaju da budu uključeni u kosovski sistem, što je, kaže, u skladu i sa poveljom Međunarodnog olimpijskog komiteta i statutima međunarodnih federacija.

“To se do sada nije dogodilo. Svjedok sam više pokušaja da to uspe, da se oni uključe. Ali za sada to nije sistematski sređeno”, navodi Hasani.

Za razliku od sportista, političari iz srpske zajednice nemaju problema da budu dio izvršne kosovske vlasti ili Parlamenta Kosova, a dobar broj takođe je zaposlen i u nekoj od srpskih institucija koje funkcionišu na Kosovu.

Pripadnici srpske zajednice nesmetano rade i u kosovskom pravosuđu, policiji, carini i u različitim agencijama.

Konkurencija u Srbiji veća

On ih, kaže, u ime Olimpijskog pokreta “poziva da se uključe jer će biti apsolutno jednako tretirani i imaće mogućnost da predstave Kosovo na međunarodni nivo i pokažu svoje mogućnosti”.

“Lakše će im biti preko Kosova, jer je konkurencija u Srbiji veća nego na Kosovu. Stoga je prava prilika da budu sa nama i da svi zajedno predstavljamo Kosovo, jer ono pripada svakom građaninu Kosova”, poručio je Hasani.

Kosovo je postalo član UEFA-e i FIFA-e 2016. godine. Iste godine je po prvi put učestvovalo na ljetnjim Olimpijskim igrama u Riju.

Između Kosova i Srbije, kako u politici, tako i u sportu odnosi su napeti.

UEFA je u decembru 2019. odlučila da kosovska reprezentacija i ostale fudbalske ekipe na Kosovu u sklopu kvalifikacija za evropske lige ili Evropskog prvenstva neće moći da igraju utakmice sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Rusijom, ni kao domaćini a ni kao gosti.

Licencirani trener UEFA-e Arbnor Morina ocijenio je tada za RSE da je odluka donesena iz političkih razloga, kako bi se očuvao politički mir između država, ali je podvukao da je takav potez u suprotnosti sa principima UEFA-e.

UEFA je takođe maja 2019. odlučila da evropski fudbalski timovi i reprezentacije iz država koje nisu priznale Kosovo neće moći da odbijaju utakmice sa timovima ili reprezentacijom Kosova ili da igraju na Kosovu.