Dajana Zgodić (20), mještanka male rudarske varoši Ljubije u Bosni i Hercegovini i studentkinja Visoke medicinske škole iz Prijedora, zasukala je rukave kako bi zaradila bar dio novca za školovanje, kupila neku od knjiga, platila prevoz i osigurala sebi kakav-takav džeparac.
Krhka djevojka ne bira poslove, cijepa drva, kosi, kreči voćke i kuće i pomaže starijim komšijama. Rijetko odbija poslovne ponude, jer svaka marka, mada nema fiksnu satnicu nego pravilo “ko koliko može dati”, uvijek dobro dođe. A nerijetko pomaže i bez bilo kakve nadoknade, piše Dnevni avaz.
“Nekome treba nacijepati ili donijeti drva, neko bi da odem do prodavnice da mu nešto kupim, nekome treba pokositi… malo pospremiti kuću. To su, uglavnom, stariji ljudi kojima treba pomoć. Obično me nagrade, mada nikad ne tražim novac, već koliko ko može dati, jer nisu svi u mogućnosti i da plate, jer se ovdje živi veoma teško. Nekad dobijem i nešto od garderobe, nešto što mi treba. A i da nije toga, osjećaj da nekome pomažeš, pogotovo starijim ljudima, baš je dobar”, kaže ova djevojka.
Poslovi koji ne bi bili lagani ni nekom njenom vršnjaku, ipak joj nisu strani, jer ih radi i u svojoj kući. Roditelji, majka Mira i otac Dragan, koji s neredovnom platom u “Željeznici” pokriva tek osnovne potrebe, naučili su je da ne treba sjediti skrštenih ruku i čekati da ti nešto padne s neba.
“Ništa mi nije teško. Volim da radim, a vremena ima za sve, i za učenje i za druženje, a ocu i majci pomažem kad god zatreba”, kaže skromna djevojka.
“A zasto ne bit’ obican
i voljet’ male stvari
zasto svako mora biti glavni
sta to lijepo ima obraz
zakrpljen sa flekom
zasto sa tugom gledam za covjekom”
A kada konacno zavrsi fakultet, opet isto
Bravo srce. Da je vise ovakvih, nego im je najlakse nalickat se i unovcit svoju rabotu! Ti si ponos CG!
Da je vjecna!
Draga Daliborka, ona je studentkinja iz Bosne. Nika vise 1918!
Ponos CG, a ona iz Bosne?
Uđi u Parove, lakše ćeš pare zaradit.
Javi se.
E, ovako da covjek ima, pa podje i časti ovakve osobe sa 5-10 hiljada… i puno srce !
One što imaju u većini slučajeva zabolje uvo za sirotinju. Đevojci svaka čast, a ima ovih koji se muče sa finansijama da završe studije dosta.
“Da plati fakultet”, bravo, sada se fakultet kupuje, istina, zato smo tu gdje jesmo.