Može li Dodik da zaustavi put BiH ka NATO-u?

Predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik protivi se učlanjenju te zemlje u NATO. On je odbacio slanje „Godišnjeg nacionalnog programa“ vojnom savezu, nakon čega bi automatski bio aktiviran Akcioni plan za članstvo (MAP).

Za visokog predstavnika Valentina Incka stvari su tu jednostavne. „Postoji zakonska obaveza da se to učini. Predstavnici srpskih stranaka su to potpisali. I tadašnji srpski član Predsjedništva, gospodin Radmanović (SNSD), stavio je svoj potpis za put BiH u NATO. Postoji i Nacionalna strategija spoljne politike. Dakle, član 84 Zakona o odbrani postoji i on je na snazi. Svi su glasali za njega, a zakoni se moraju poštovati“, rekao je Incko za DW.

I Aliju Kožljaka, koji je od kraja 2013. do početka 2018. bio predstavnik BiH i šef vojnog dijela BiH-misije pri NATO u Briselu, ponašanje Milorada Dodika čudi, s obzirom na to da je on otvorio pitanje koje je riješeno i koje se ne postavlja. „Mi smo imali brojne odluke sva tri člana Predsjedništva – i to ne preglasavanjem, već konsenzusom – koje potvrđuju opredijeljenost za aktiviranje MAP i članstvo u NATO kroz Zakon o odbrani. Mi imamo puni legitimitet Predsjedništva, jer su sva tri člana glasala i eksplicitno podržala i zakon i odluke za aktiviranje MAP koje su potom dostavljene u sjedište NATO“, kaže Kožljak koji je između ostalog autor knjige „Euroatlantske sigurnosne strategije“.

Za Otfrida Nasauera, bivšeg poslanika u Bundestagu i eksperta iz berlinskog Informacionog centra za transatlantsku bezbjednost, taj Dodikov korak je, ako se ima u vidi kompletna retorika proteklih godina, logičan potez. „Reforma odbrane u BiH imala je uspjeha zahvaljujući pritisku zemalja Zapada koje su sa NATO misijom bile prisutne u BiH. Ona je bila, da tako kažem, iznuđena. Kada srpska strana sada kaže da tu prisilnu integraciju želi da zaustavi jer ne smatra da je država BiH održiva, onda je to naravno najava raskida ranije postignutih međuciljeva, ali i znak da su ti ciljevi do sada bili samo prividno ostvareni“, ocjenjuje Nasauer.

Njemački ekspert smatra da je ideja Milorada Dodika da uspori ili zaustavi približavanje BiH Alijansi vjerovatno zasnovana na mogućnosti da se Republika Srpska odvoji od BiH i orijentiše na Srbiju. „U diskusiji o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova Dodik vidi mogućnosti oživljavanja ideje o promjeni granica na Balkanu. U tom slučaju bi mogao da kaže: Ako se tamo mijenjaju granice, što ne bi mogle da se promijene i u BiH. On primjenjuje sličnu strategiju kao Milošević 90-ih godina. Pokušava u igru da uvuče Rusiju koja bi podržala njegove ideje, pokušava da je pridobije i instrumentalizuje za svoje interese. Vidjećemo da li će u tome biti uspješniji od Miloševića početkom 90-ih“, kaže Otfrid Nasauer.

Kršenje Dejtonskog sporazuma?

Incko nije želio da komentariše da li Dodikov postupak predstavlja kršenje Dejtonskog sporazuma i da li bi on mogao da se umiješa i iskoristi Bonska ovlašćenja uz pomoć kojih on ima pravo da nametne rješenje. Ukazao je međutim da će se time najprije baviti domaće institucije kao što je Državno tužilaštvo i dodao da je jedan od članova Predsjedništva najavio da će se obratiti Ustavnom sudu.

Najnoviji korak Dodika ima i svoju predistoriju. Bosna i Hercegovina pozvana je u MAP još 2009. u Talinu. Tamo je postavljen uslov za aktiviranje Akcionog plana za članstvo u NATO: knjiženje nepokretne vojne imovine na Ministarstvo odbrane BiH. Prema riječima Kožljaka, osim administrativnih prepreka koje su zaista postojale jer su neke lokacije promijenile vlasništvo i nije bilo jednostavno uknjižiti ih na državu, to je bio jedan od najjednostavnnijih uslova. Ali devet godina je prošlo, a taj zahtjev nije ispunjen. „Opstrukcija je dolazila iz RS jer su sve lokacije u Federaciji BiH uknjižene, a u RS nije nijedna“, kaže Kožljak.

Situacija je kulminirala kada je NATO ponudio Bosni i Hercegovini aktiviranje MAP bez obzira na to što nije ispunjen zahtjev o popisu imovine i to slanjem „Godišnjeg nacionalnog izvještaja“ u Brisel. Bivši predstavnik BiH u NATO Kožljak objašnjava: „Pošto su saveznici uvidjeli da pitanje knjiženja imovine nije samo administrativno, već i političko i pravno-tehničko, odlučili su se, zbog progresa koji je BiH ostvarila prvenstveno u oblasti odbrane, oružanih snaga i bezbjednosti, da Bosni i Hercegovini ipak ponude da izradi prvi Godišnji nacionalni program (GNP), što bi značilo aktiviranje MAP onog momenta kada ga BiH dostavi Briselu. Dodik je to odbio obrazloživši da ne želi MAP jer on vodi BiH u članstvo u NATO. Rekao je i da bi BiH trebalo da bude vojno neutralna kao Srbija, te da zbog toga neće podržati dostavljanje prvog GNP. Kao kompromis, on predlaže da BiH nastavi saradnju s NATO kroz IPAP, Individualni plan partnerstva“, kaže Kožljak i dodaje. „To je degradiranje saradnje BiH sa NATO.“

BiH gubi mnogo

Odustajanjem od aktiviranja MAP Bosna i Hercegovina gubi mnogo, jer bi ona kroz Godišnji nacionalni program morala da se obaveže na sprovođenje političkih, odbrambenih, pravnih, ekonomskih i bezbjednosnih reformi, smatra Kožjak. „BiH bi kroz MAP ubrzala svoj progres, bez garancija da će jednog dana postati članica NATO. Sve to bi unaprijedilo vladavinu prava i investicije u BiH, kao i njenu bezbjednost i stabilnost“, kaže Kožljak.

No, kada je u pitanju stabilnost, NATO je nekoliko puta izrazio zabrinutost po pitanju ruskog uticaja na Balkanu, odnosno upozorio da to vidi kao prijetnju posebno za BiH. „Taj uticaj se manifestuje u smislu da Rusija otvoreno ohrabruje one koji se protive ulasku BiH u NATO“, precizira Kožljak. No za razliku od nekih zapadnih eksperata, Dodikovu najavu angažovanja rezervnog sastava on doživljava više kao „uznemiravanje, slanje loše poruke i signal nespremnosti za zajednički rad“, nego kao ozbiljnu bezbjednosnu prijetnju. „Policijske agencije u Federaciji su takođe opremljene i obučavaju se u raznim zemljama – Hrvatskoj, Grčkoj, SAD. A to obučavanje, pa i u tom ruskom Centru u Nišu, ne predstavlja samo za sebe nikakvu opasnost.“

Za natpise da će Republika Srpska nestati kada Bosna i Hercegovina postane članica NATO, Kožljak kaže da su „nonsens“ i da je Alijansi stalo da u zemlji-članici vlada harmonija, a ne da ukida entitete. On dodaje i da smatra da je javnost u RS nedovoljno obaviještena o svim aspektima saradnje s NATO, kao i da Srbija sa Alijansom ima mnogo intenzivniju saradnju nego što se to u javnosti želi priznati.

Kožljak ukazuje i na veoma konstruktivnu ulogu Ministarstva odbrane, uključujući i Marinu Pendeš (HDZ) koja je bila ministarka tokom čitavog tog perioda. Ali nakon izbora postoji nedorečenosti partijskih lidera, prvenstveno HDZ, SDA, SNSD po pitanju nastavka integracionih procesa. „Neke izjave Čovića koji ne podržava da aktiviranje MAP bude uslov za formiranje Savjeta ministara su u najmanju ruku zbunjujuće. SDA i DF kao uslov za formiranje Savjeta ministara postavljaju dostavljanje GNP. Dodikov SNSD se tome protivi, a HDZ ćuti, što je zbunjujuće. Neozbiljno je da vam NATO pruži mogućnost da aktivira MAP, a da vaša država oklijeva da to uradi“, kaže Kožljak.

Šta tu NATO i međunarodna zajednica mogu da urade?

Prema riječima njemačkog eksperta Nasauera stvari bi mogle da se poprave samo kada bi kod bosanskih Srba u RS postojala volja da se od BiH napravi država, ali i kada bi politička volja u istoj mjeri postojala i kod Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH. „Ljudi koji predstavljaju narode u BiH su kao male vođe. U njihovim rukama su snage bezbjednosti, privreda, mediji i pravosuđe. Svako od njih svoju grupu navodno nastoji da zaštiti od druge, a time zapravo štite sami sebe i svoje pozicije“, kaže Nasauer i konstatuje: „Ali to više nije demokratija. Pravosuđe nije nezavisno, mediji nemaju kontrolnu funkciju. Situacija se ne rješava, jer akteri to ne žele.“

A ako se ne postigne političko rješenje, moglo bi doći do novih vojnih sukoba, zaključuje Nasauer. Ili će predstavnik Valentin Incko, kao krajnji korak, ipak nametnuti rješenje, nakon što su se nedavno na sjednici Savjeta bezbjednosti u Njujorku, za ponovnu primjenu Bonskih ovlašćenja založili predstavnici SAD, Velike Britanije i Poljske. Ali to još, kako je za DW naglasio Incko, nije na dnevnom redu.