Region

Nova svjedočenja o NLO iznad Jugoslavije

Bivši pilot JNA nedavno je ispričao da je osamdesetih godina iznad neba bivše države srijetao neidentifikovane leteće objekte, ali da o tome ni on ni njegove kolege nijesu smjeli da govore. “Večernje novosti” sada donose nova svjedočenja bivših pilota, koji takođe tvrde da su imali blizak susret sa NLO-ima.

Pojava neidentifikovanih letećih objekata u gotovo kompletnom vazdušnom prostoru nekadašnje Jugoslavije, sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka, imala je karakter “epidemije”.

Te čudne i superiorne nebeske mašine javljale su se najviše iznad južnog i sjevernog Jadrana, a piloti tadašnjeg Ratnog vazduhoplovstva (RV), u svojim letačkim knjižicama bilježili su niz neuspjelih presrijetanja NLO.

Zbog vanrednih događanja iznad Podgorice, u januaru i februaru 1975, tadašnji Savezni sekretarijat za narodnu odbranu čak je formirao posebnu komisiju stručnjaka koja je analizirala pojavu letećeg diska koji prati avione koji su polijetali sa aerodroma Golubovci, pišu “Novosti”.

Govore ovako, u ispovjesti za pomenuti medij, pukovnik Bogdan Mihovilović, nekadašnji komandant Bihaćkog aerodroma i elitnog 117. lovačkog puka i general Zvonko Jurjević, tada prvi čovjek 172. puka iz Podgorice i potonji komandant RV JNA, o nikada do kraja neistraženim fenomenima nad nebom SFRJ.

Ova dvojica vrsnih pilota, koji su i sami imali više “bliskih susreta”, naglašavaju da izvještaji o tome, ipak, nikada nisu postali dostupni javnosti.

Mihovilovića je, kako navodi, “tanjir” 1977. pustio da se približi u “Mig-21” na četiri kilometra udaljenosti, dok je Jurjević u tri navrata letio na 10 kilometara od “vanzemaljske” letjelice.

Tada potpukovnik, Zvonko Jurjević je rukovodio operacijom presrijetanja NLO u januaru 1975. u Crnoj Gori u kojoj je učestvovalo 13 aviona sa 26 vojnih pilota.

“Neposredno poslije novogodišnjih praznika 1975. krenula je serija čudnih događanja na aerodromu u Podgorici. Prilikom izvođenja obuke noćnog letjenja, stalno se pojavljivao NLO”, kategoričan je Jurjević.

On je potom opisao kako izgleda pomenuti objekat.

“Objekat je izgledao kao svjetleća kugla koja se kretala i mijenjala spektar boja, od bijele do ljubičaste. Na nebu se ocrtavao kao svetleće tijelo, izrazito veće od najsvjetlije zvijezde”, nastavlja Jurjević.

Prvi put u “namjenski” let presrijetanja NLO, Jurjević polijeće 25. januara 1975. O tome svjedoči i njegova letačka knjižica.

Prvi kontakt imao je sa “diskom” na kursu 315, duž jadranske obale, u visini Budve. Pošto je usmjerio svoju letjelicu ka NLO, ovaj je krenuo ka Dubrovniku.

Mjereći svoju brzinu i NLO koji mu se tada našao bočno na krilu, poslije minuta leta brzinom od 600 kilometara, Jurjević je izračunao da mu je “jastrijeb” prišao na 10 kilometara.

Iznad Dubrovnika NLO je digao brzinu na pet do šest mahova i nestao – kao kometa.

“Mislili smo da nas neko špijunira. Kontraobavještajci su iskontrolisali cio aerodrom da ne postoji nekakva tehnika koja javlja kada polijećemo, a ja sam počeo da krijem satnicu letjenja. Međutim, NLO je uvjek bio tu, oko 50 minuta od prvog uzlijetanja. U nedjelju 27. januara odlučio sam da testiram ‘fenomen’ tako što ćemo poletjeti nerezonski”, priča on.

“Grupa od četiri pilota na aerodrom Golubovci uveče je došla nenajavljeno. Pilot Đuro Stupar poletio je u zonu – Cetinje, a u zonu Nikšić – Đorđe Stanković. Poslije 40 minuta oni su sletjeli, a pilot Milan Maček je krenuo ka Nikšiću dok sam ja poletio ka Cetinju. Sve se odvijalo u tzv. radijskom ćutanju i sa ugašenim avionskim svjetlima. NLO je ipak bio tačan. Bljesnuo je iz pravca Herceg Novog poslije 50 minuta”, prisjeća se sagovornik “Večernjih novosti”.

Dan kasnije zatražena je hitna podrška lovačke avijacije iz Beograda. Upućen je “par” presretača MIG-21, sa pilotima Mamićem i Žindarčičem.

Doletjeli su i general Kovač, oficir elektronske struke (sa saradnicima iz Ministarstva) i inženjer Milivoj Jugin.

U kancelariji Jurjevića je napravljen plan presrijetanja, a kao mamac za NLO podignuto je 12 “galebova” sa mješovitim posadama. Njima je naređeno da izvode redovnu obuku i da, čim uoče NLO, krenu u slijetanja, kako bi u akciju krenuli “migovi”.

“Poslije 50 minuta, kada se prvi par aviona pripremao za slijetanje, NLO se pojavio. Sve posade su ga vidjele i to javile. NLO se pojavio između Cetinja i Danilovgrada, i to na istoj visini kao i avioni u vazduhu u kursu prema aerodromu, kao da će i on na slijetanje. Dao sam preko radija ugovoreni signal i par migova je poletio, a tada je NLO krenuo u pravcu Prevlake. Posade lovaca su tanjir odmah vizuelno otkrile kao i radarska stanica na Prevlaci”, priča Jurjević.

Piloti “migova”, sjeća se Jurjević, tada dodaju gas, kreću maksimalnom brzinom za NLO koji je već od Prevlake letio ka otvorenom moru. Ipak, razmak između “progonitelja” i “plijena” ostajao je uvijek isti.

Radarska stanica vidjela je jasno avione i zabilježila brzinu od 1.700 km/h. A onda, radar je, navodno, naprasno očitao NLO iza aviona kako leti brzinom oko 80 kilometara?!

“Slušao sam komunikaciju pilota Mamića i Žindarčiča na radio-vezi. Bili su potpuno zbunjeni, ali i uzbuđeni. Imali su objekat u vjetrobranskom staklu, pa odjednom u repu, i to s brzinom 80 kilometara na sat, što je nemoguće. Jugin je, sjećam se tačno, komentarisao poslije da ne postoji ovozemaljska letjelica koja ima ovakav raspon brzina”, kaže Jurjević.

Pukovnik Mihovilović vodio je podzemni objekat “505”, poznatiji kao Bihaćki aerodrom, tada jedan od najsavremnijih u Evropi, koji je bio, svjedoči on za “Novosti”, interesantan špijunima svih zemalja, ali i onima koji “nisu sa zemlje ili iz naše dimenzije”.

Svoj svojevrstan “bliski susret” pukovnik Mihovilović je imao 1977. godine.

“Vrlo brzo iznad Kostajnice vidio sam nerealnu sliku. Objekat čija je pogonska grupa isijavala svjetla kao i naši migovi je stajao u mjestu. To mi je pokazivao radar, a ja nisam htio dodatno da ga zračim, dok ne priđem bliže u zonu zahvata oružja. Prišao sam na četiri kilometra, kada je on ubrzao i to mojom brzinom. Dizao sam na 700, 800, 1.100 na sat, a on je bukvalno pratio moj rad, samo što je snižavao visinu. Negdje oko Rijeke, na visini od 2.000 shvatio sam da je to igra mačke i miša. Ostavši bez goriva krenuo sam na slijetanje”, priča bivši pukovnik.

U pilotskom izvještaju Mihovilović je zabilježio “uspješno približavanje, ali ne i zahvat”.

Gotovo identično, ili slično tih godina, prenosili i drugi piloti.

Sve je, do danas, ostalo, međutim samo na papiru, daleko od očiju javnosti.

Zvonko Jurjević posebno se sjeća posjete “tanjira” i to na stajanci u Golubovcima, 9. februara 1975. kada je tokom noćnog letjenja na pisti bilo oko 150 ljudi, među kojima tačno 50 pilota.

“U običajeno vrijeme, 50 minuta poslije prvog dizanja aviona, u rejonu Čeva pojavio se svjetleći disk. Svi koji su bili na stajanci aviona su ga ugledali i glasno komentarisali. Gledao sam ga i ja. Ovog puta NLO se kretao prema aerodromu. Komandir eskadrile mi je pritrčao i pitao da li ga vidim, a ja sam odgovorio da ne. Ovaj je paničio: ‘Pa vidi ga 100 ljudi!’. ‘Nastavi po planu’ – naredio sam i dodao da neću da čujem nikakve komentare”, priča Jurjević.

NLO je te večeri lebdio na oko tri kilometra iznad Golubovaca, obasjavajući avione i pilote na pisti.

Jurjević kaže da su ljudi bili “uznevjereni”.

“Onda je letjelica odjednom ugasila svijetla i nestala. Događaj sam zabilježio kroz zvanične papire i proslijedio Beogradu. NLO se posle više nije pojavljivao. Postoje obrasci u javnosti kroz koje se gura svako svjedočanstvo o postojanju nečeg superiornijeg od ljudske tehnike”, kaže general Jurjević, a potom dodaje: “Amerikanci nikada nisu potvrdili, ali ni demantovali svoje susrete na nebu sa NLO”

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
milosav
Gost
milosav

sve se ovo desavalo prije 40 godina, kad je tehnika u odnosu na danasnju bila smijesna …. realan coek samo treba da se zamisli sto se tek sad desava kad se danas ne moze saznati ni ono od prije 40-50 godina…

Djoko
Gost
Djoko

Kakva drzava!!!! Ovamo aerodrom,onamo aerodrom,migovi,galebovi,Titograd,Rijeka,Beograd,Bihac,Zagreb… Sto smo mi uspjeli da napravimo od svoje drzave,pa nas ce u skole izucavat koliki smo retardi….

Libero
Gost
Libero

Ovako ce nasa djeca posle 40 godina saznati koliko je pokradena CG

kijkh
Gost
kijkh

što? za sad ne znaju? trolovi moraju svaku temu ogadit politikom. pi

Veliki Maniti
Gost
Veliki Maniti

Pogledajte emisiju “Na rubu znanosti”, Panadria.

Send this to a friend