Region

Protesti, sukobi i bageri: Kako je rušenje Narodnog pozorišta podijelilo Albaniju

Foto: Twitter

Glumica Juli Emiri je noć između 16. i 17. maja, kao i mnoge prije toga, provela u zgradi Narodnog pozorišta u Tirani.

Međutim, nije se baš naspavala.

“Oko pola pet ujutru čula sam nečiji vrisak i odmah sam znala o čemu se radi – došla je policija”, prisjeća se Emiri u razgovoru za BBC na srpskom.

“Sa još jednim glumcem i aktivistom sam otišla na krov i vidjela da su policajci već ušli u zgradu. Bili smo tihi, da nas ne čuju. Onda sam čula bagere. ‘Bože, to je to, uništiće zgradu’, rekao mi je kolega. Onda smo počeli da vičemo”.

Zgrada Narodnog pozorišta u centru Tirane, podignuta 1939. godine, od 1945. dom glumaca, tog dana je srušena.

Vlasti na toj lokaciji namjeravaju da sagrade novo, modernije pozorište.

U nedjelju, tokom rušenja, bilo je i sukoba kada su demonstranti pokušali da probiju policijski kordon, pokušavajući da spriječe radove. Privedeno je više od 30 ljudi.

Demonstranti u međuvremenu najavljuju nove proteste, u debatu su se uključile i vlast i opozicija, oglasila se delegacije Evropske unije u Albaniji…

I tako je jedno pozorište žestoko podijelilo albansku javnost.

Šta se desilo?

Pitanje zgrade pozorišta godinama je izazivalo veliku buru u albanskoj javnosti – protesti su počeli još u februaru 2018. godine.

“Od juna te godine protestovali smo svakog dana, a u julu 2019. smo okupirali zgradu kako ne bi mogli da je sruše”, kaže Emiri, članica Saveza za zaštitu pozorišta.

“Riječ je o jednoj od posljednjih starih zgrada u Tirani – sagradili su je Italijani tokom Drugog svjetskog rata – i bilo je važno sačuvati je zbog istorijskog i kulturnog nasljeđa. Rekli smo da može da se obnovi, a da oni novo podignu negdje drugdje. Nisu to prihvatili”, dodaje ona.

Situacija je posebno eskalirala u posljednjih nekoliko dana – protesta u centru Tirane je bilo i u nedjelju i ponedjeljak, kao i sukoba sa policijom. Fotografije i snimci tih scena brzo su preplavili društvene mreže.

Policajci su u nedjelju fizički odvukli desetine glumaca i aktivista koji su tijelima štitili prilaz pozorištu, piše Rojters.

“Dolje diktatura”, skandirali su demonstranti.

Na trgu je bilo i pristalica opozicije, kao i aktivista i glumaca, koji su nešto kasnije pokušali da probiju kordon. Policija je koristila biber-sprej.

“Teški dani u Tirani, da budem iskrena”, kaže za BBC Fjori Sinoruka, novinarka iz Tirane.

“To jutro je bilo puno bijesa i tuge. Narodno pozorište je srušeno i ljudi su se okupili da protestuju zbog toga, uprkos bezbjednosnim mjerama zbog Kovida-19”, dodaje ona.

U saopštenju policije se navodi da je 37 ljudi privedeno, dok mediji prenose da su dobili kazne od 80 eura zbog zbog kršenja bezbjednosnih mjera tokom pandemije virusa korona.

Iz policije navode da ima povrijeđenih policajaca, dok opozicija policiju optužuje za korišćenje “pretjeranog nasilja”.

Šta je problem?

Ideja vlasti je da staro pozorište zamijene novijim i većim.

Albanski premijer Edi Rama je ranije izjavio da je rušenje pozorišta dio njegovog plana da od Tirane napravi “moderan i evropski grad”.

Kako bi to sve trebalo da izgleda, Rama je objavio na Fejsbuku.

https://www.facebook.com/photo/?fbid=10157773378541523&set=a.10150147019281523

Riječ je o jednom u nizu takvih projekata, pošto je Tirana nedavno dobila novi fudbalski stadion, kao i modernu pijacu.

Sinoruka navodi da je pitanje pozorišta važno zato što ono “predstavlja način na koji vlast vlada u posljednje vrijeme”.

Pritom, kako kaže, čitav projekat prate brojne kontroverze.

“Rušenje nije legalno jer predsjednik nikada nije potpisao Zakon o pozorištu, kojem su se protivili umjetnici i civilno društvo. Poslije dve godine protesta vlast je odustala od zakona i zemljište na kojem je pozorište prebacili su na opštinu, kako bi mogli da nastavile sa rušenjem”, kaže ona.

Demonstranti su ljuti i što je vlast počela rušenje usred pandemije Kovida-19, kada su na snazi brojne bezbjednosne mjere, a bilo je i problema i oko toga ko izvodi radove.

Prvobitno je planirano da to finansira i radi lokalna kompanija, koja je zauzvrat od vlade trebalo da dobije obližnje zemljište za izgradnju kula, navodi AP.

Vlada je zbog protesta u februaru odustala od te ideje, pa izgradnju novog pozorišta sada treba da finansira grad Tirana.

Međutim, demonstranti sada kažu da je prema zakonu potreban šestomjesečni period da bi novi projekat bio odobren, zbog čega vlada nema dozvolu da nastavi sa rušenjem, piše Rojters.

Fjori tu ističe i problem nedostatka transparentnosti, kao i sam način na koji je zgrada srušena.

“Počeli su rušenje dok su glumci i aktivisti bili u zgradi… U 4.30 ujutru, dok je napolju još bio mrak”.

Iz Vlade Albanije do trenutka objavljivanja ovog teksta nisu odgovorili na pitanja redakcije BBC na srpskom o rušenju Narodnog pozorišta u Tirani.

O jutru kada je pozorište srušeno

Juli Emiri

Prošle nedjelje smo dobili informacije da će u narednih nekoliko dana doći policija, tako da smo pozvali sve da budu tu.

Mnogo ljudi je bilo u zgradi, kako ne bi mogli da je sruše. Ne znam koliko tačno, ali mnogo nas je bilo.

Policija je tog jutra došla i svima blokirala prolaz. Tokom noći su oko zgrade napravili barikade i postavili ograde… Svuda ste mogli da se krećete, osim ka pozorištu.

Kada je rušenje počelo uopšte nisu provjerili koga sve ima u zgradi. Vrištali smo sa krova, govorili im da unutra ima još ljudi. Pokušala sam i da sve uživo prenosim preko Facebook-a, ali nije bilo mobilne mreže. Namjerno su to uradili.

Rekli su nam da siđemo i odbili smo. Onda je tridesetak policajca došli na krov i odveli su nas.

Prethodno sam čula mašine i vidjela grupu ljudi koja izlazi iz pozorišta. Oni su se takođe krili u zgradi, s nadom da je zato neće srušiti. Čuli su mašine i izašli su.

“Znate li da možda ima još ljudi u zgradi”, rekla sam jednom policajcu. Veliko je pozorište, ima mnogo mjesta i mračno je, neki možda još spavaju.

“Neka ostanu tamo”, odgovorio mi je. Nije ga bilo briga, ako ostanu tu neka umru. Šokirala sam se.

Dok smo prolazili kroz pozorište izašla sam na scenu i vikala ljudima da izađu napolje ako se kriju, jer će uskoro srušiti zgradu.

Posljednji smo izašli iz zgrade. Vidjela sam prijatelje iza reda policije, plakali su i vikali.

Odveli su nas u stanicu, dosta nas je privedeno. Bili smo tamo oko pet sati, ali neki su ostali i više. Dala sam izjavu šta se desilo.

Do pozorišta sam ponovo otišla oko deset ujutru i tad je već skoro cijelo bilo uništeno. Tokom tog dana su ga srušili cijelog.

Ništa nije spašeno. Predmeti, odjeća iz predstava… Sve je uništeno, sve je završilo pod ruševinama.

Šta dalje?

Ne zna se. Nije poznato kada će početi izgradnja novog pozorišta.

Iz Saveza za zaštitu pozorišta kažu da neće dozvoliti da izgradnja počne, dok Ljuljzim Baša, lider opozicione Demokratske partije, najavljuje “talas protesta širom zemlje” protiv premijera Edija Rame i njegove vlade.

Rama za to vrijeme navodi da ništa neće spriječiti modernizaciju Albanije.

Oglasila se i delegacija Evropske unije u Albaniji, ističući da “zabrinuto prate situaciju” i apeluju na sve da se smanje tenzije.

Sinoruku kaže da je šokirana svime što se dogodilo i da ne vjeruje da će se doći do rješenja koje zadovoljava sve strane.

“Opoziciona partije je obećala da će obnoviti srušeno pozorište kada i ako dođu na vlast, ali ne znam da li to kažu samo da bi dobili političke poene ili su iskreni”, navodi ona.

Emiri tu kaže da je sve “22 godine stav premijera Edija Rame”, koji je prethodno bio gradonačelnik Tirane.

“Oduvijek je to želio, već tri puta je pokušao da sruši to pozorište i nije uspio. Ovo je za njega nešto lično”, navodi ona.

Zato je, kako kaže, nešto što je počelo kao borba za Narodno pozorište preraslo u “borbu za dostojanstvo”.

“Riječ je o grupi glumaca, umjetnika i intelektualaca koji su željeli da se njihov glas čuje. A Rama je želio da to spriječi, jer nas veliki broj ljudi podržava i protest bi mogao da se raširi, što je za njega opasno”, ističe Emiri.

Ona smatra i da je borba za pozorište “simbol demokratije u Albaniji”, kao i simbol “borbe protiv diktature”.

“Mi ćemo i dalje da protestujemo. Protestovaćemo do kraja. Pokušaćemo da sagradimo pozorište isto kakvo je bilo”, zaključuje.

Send this to a friend