Rambo Amadeus: Babe i žabe su postale dobre drugarice

Lekcija, na žalost, nije naučena – mamurluk poslije nacionalne opijenosti mnogi pokušavaju izliječiti još jednom turom tog varljivog božanskog pića.

Tokom posljednjih pet mjeseci od kako su počeli protesti građana i dijela opozicije protiv vlasti u Srbiji iznijeti su brojni i različiti zahtjevi. Ipak, kuriozitet je da su na Tviteru mnogi počeli da dijele zahtjeve koje je Antonije Pušić, javnosti poznatiji kao Rambo Amadeus, objavio još prije dvije godine, nakon predsjedničkih izbora u Srbiji na kojima je pobjedio Aleksandar Vučić i protesta koji su nakon tih izbora uslijedili. A onda su te iste zahtjeve, koji se odnose prije svega na rad medija i izborne uslove, počeli da preuzimaju i prenose brojni portali, što ukazuje ili da su zahtjevi toliko dobro sročeni ili da se u Srbiji istorija previše često ponavlja, pa su neki zahtjevi već postali konstanta. To je i bio povod za razgovor sa ovim poznatim muzičarem, pjevačem, tekstopiscem i sve angažovanijim pobornikom zaštite prirode.

Aldžazira: Šta Vama govori činjenica da se zahtjevi koje ste iznijeli prije dvije godine i danas šeruju po društvenim mrežama i portalima?

Rambo Amadeus: Moji zahtjevi su više manje opšte mjesto, mada što ih ljudi više šeruju, meni se manje dopadaju, pa bi ih ipak poslije dvije godine promijenio. Više bih volio da ljudi sami izmišljaju i iznose svoje zahtjeve, da se stvori neki dijalog, nego što ponavljaju tuđe kao neki digitalni papagaji. E da, govori mi i o tome da tviteraši kasne za fejsbuklijama dvije godine, jer sam ja to objavio na fejsu prije dvije godine, a sad ga tviteraši dijele.

Aldžazira: Mislite li da je realno da neki od tih zahtjeva postanu predmet nekog potencijalnog dijaloga vlasti i opozicije? Poput onog da nezavisna studentska komisija sredi biračke spiskove. Mislite li da bi opozicija predložila tako nešto? I ko bi birao tu nezavisnu komisiju? Šta bi bio garant njene nezavisnosti, ali i stručnosti?

Rambo Amadeus: Ne znam, i nije toliko važno u ovom trenutku. Bitno je da se priča o ovim temama, vremenom će se nešto iskristalisati. Ideje su kao suve sjemenke, treba im toplota, vlaga i vrijeme da proklijaju. Razvoj društva je spor, proces, baš kao u baštovanstvu, treba sačekati dok sjeme ne proklija, nikne iz zemlje, pa još dugo treba čekati dok ne budemo brali slatke jabuke našeg truda. Ta slatka jabuka zove se građansko, demokratsko, pravedno i odgovorno društvo. A odgovorno društvo je ipak samo sastavljeno od odgovornih pojedinaca, jer su zakoni u najuređenijoj i najneuređenijoj državi prilično slični.

Aldžazira: Čak i da se vlast i opozicija slože oko nezavisne komisije za sređivanje biračkih spiskova, mislite li da je moguće da Aleksandar Vučić, pristane na zahtjev da se ograniči minutaža pojavljivanja političara na televiziji? I da li Vam lideri opozicije djeluju kao neko ko bi podržao takvo ograničenje i da je na vlasti?

Rambo Amadeus: Mislim da će se vremenom svi navići na činjenicu da treba postaviti pravila igre i pridržavati ih se. Ne treba toliko obraćati pažnju na afinitete pojedinaca. Insistiranje na postavljanju kvalitetnog sistema treba da bude permanentno, dugotrajno, besprekidno. Mi smo tek na početku procesa demokratizacije, treba imati u vidu da parlamentarne demokratije traju u razvijenim zemljama više stotina godina, i još uvijek su daleko od idealnih. Mirnodopska smjenjivost vlasti je prvi cilj demokratije.

Aldžazira: Iznijeli ste i zahtjeve koji se odnose na rad medija – da se tabloidima i šund televizijama oduzme pravo na informativni program i vijesti iz politike, kao i da mediji izostavljaju informacije šta je ko rekao, već da objavljuju samo šta je ko uradio, ali i da se ograniči se ograniči minutaža pojavljivanja političara na televiziji. Je li vjerovatnije da političari prihvate ograničenje pojavljivanja u medijima ili da novinari prihvate da sebi otežaju posao i da sve što je rečeno, moraju da provjeravaju umjesto samo da objave?

Rambo Amadeus: Niko ništa neće prihvatiti ako ne bude morao. Prijedlozi treba da se pretoče u zakone. Od trenutka kad je izmišljen točak, do pojave kola, prošlo je mnogo vremena. Predloge i ideje treba ponavljati sve dotle dok ih ne nauče i ptice na grani. Tako se mijenja javno mnijenje, tako neke stare ideje postaju amortizovane, a nove počnu da se realizuju. Gebels je rekao da 1000 puta ponovljena laž postaje istina, a ja bih dodao da 1000 puta ponovljena ideja postaje realizovana. Prvo bijaše riječ, ali nije dovoljno izgovoriti je jednom, nismo bogovi. Repetitio mater creatorum est.

Aldžazira: Založili ste se i za uvođenje zakonske obaveze glasanja, uz objašnjenje da je “demokratija taoc neodgovornih apstinenata”. Treba li ostaviti pravo biračima da ponište glasački listić? Pitam zbog “bijelih listića” koji kažu da nemaju za koga da glasaju?

Rambo Amadeus: Treba. Treba uvesti pravilo da se poništeni listići ravnomjerno rasporedjuju na sve političke partije, ne procentualno, nego – ravnomjerno. Ako ima milion poništenih listića, a 1.000 stranaka, da svaka dobije isti broj poništenih glasova – u ovom slučaju po 1.000 , koji se onda broje kao ispravni, takva vrsta pozitivne diskriminacije smanjila bi razlike u šansama između najmanjih i najvećih stranaka, parlament bi postao manje bahatije mjesto. Najveće stranke bi se trudile da animiraju apstinente, a ne da ih destimulišu da izađu na glasanje.

Aldžazira: Mnogi još pamte kako ste prije 27 godina na beogradskom festivalu prekinuli nastup u direktnom tv prenosu i uz psovku poručili da nećete da zabavljate biračko tijelo dok bombe padaju na Dubrovnik i Tuzlu. Da li bi danas trebalo uraditi nešto slično u programu neke od televizija sa nacionalnom frekvencijom i šta, umjesto bombi, navesti kao razlog?

Rambo Amadeus: Danas bi vrijedilo zaustaviti sve i glasno ustati isključivo u zaštitu planete zemlje, to jest ljudskog roda, jer zemlja je preživjela i dinosauruse, pa će i nas. Vjerujem da će se na svjetskoj sceni uskoro pojaviti politička snaga koja će okupiti razumne ljude sa svih meridijana, i da će biti dovoljno odlučni da sprovedu jednu temeljnu reformu u ljudskoj civilizaciji. Ovaj razlog je jači od bombi. Jer na kraju – Zemlja će preživjeti, preživjela je i mnogo gore stvari nego što je ljudska civilizacija. Ali je pitanje da li će čovjek , dizajniran kao izvanredno neotporan organizam preživjeti promjene koje nam kao Demaklov mač vise iznad vrata.

Aldžazira: Svojevremeno ste rekli kako ste sa brojnim drugim umjetnicima na prvim višestranačkim izborima podržavali stranku Ante Markovića, a ispostavilo se da je većina, kako ste rekli, glasala za nacionalizam, za stranke koje su vodile u rat i za kapitalizam, odnosno da se neki ljudi obogate otimanjem društvene imovine. Mislite li da su ljudi tada bili svjesni posljedica svog glasanja? I jesu li makar danas svjesni posljedica kada glasaju?

Rambo Amadeus: Naravno da ljudi nisu bili svjesni, nisu imali pojma u šta ulaze. Demokratski izbori su uvedeni na silu , prerano, samo nekima je bilo jasno u šta sve to zajedno srlja. Nacionalna opijenost, baš kao i svako pijanstvo, pretvorilo se u teški mamurluk i glavobolju. Lekcija na žalost nije naučena, primjećujem da mnogi pokušavaju taj mamurluk da izliječe sa još jednom turom tog varljivog božanskog pića, nesvjesni da su stare ideje amortizovane u međuvremenu.

Aldžazira: Nekad se čini da iz Vaših izjava provijava poruka da nam je u socijalističkoj Jugoslaviji bilo bolje nego sada u njenim kapitalističkim ostacima. Stoji li taj utisak i ako da, zbog čega tako mislite?

Rambo Amadeus: Bilo je bolje, ali na žalost ono što je tada bilo dobro, nije bilo održivo, zato je važno osloniti se u budućnosti na doktrinu održivog razvoja. Praviti nešto što je odlično kao koncept, ali neodrživo, u stvarnosti je zapravo kula od karata.

Aldžazira: Nedavno je britanski psiholog Tomas Čamuro objavio knjigu “Zašto nestručni muškarci postaju lideri”, u kojoj tvrdi da su ljudi instiktivno skloniji da izaberu za lidera narcisoidnu osobu, koja djeluje samouvjereno ili harizmatično, bez obzira da li posjeduje odgovarajuća znanja za tu funkciju. Je li danas lakše uspjeti ako se čovjek ponaša kao da o svemu sve zna ili ako ima znanje, ali se ne hvali njime?

Rambo Amadeus: Gospodin Čamuro je vjerovatno čitao naučne radove iz Heuristike, naučne metodologije ispitivanja ispravnosti odluka u odnosu na količinu znanja iz neke oblasti. Rezultati su frapantni, za ispravnu odluku optimalno je znati 30 % informacija iz date oblasti. Ako znate 100 % jednake šanse da pogriješite su kao da nemate pojma o čemu odlučujete. Otud i fenomen menadžera, koji zapravu znaju malo o onom o čemu odlučuju. Nadam se da je gospodin Čamuro naveo izvore svog znanja.

Aldžazira: Je li takvim samouvjerenim osobama bez stručnih znanja posvećena Vaša najnovija pjesma “Serator”?

Rambo Amadeus: Volim da moje pjesme budu tako urađene da govore same za sebe, da im ne treba uputstvo za razumijevanje.

Aldžazira: Prije par godina ste rekli da je nacionalizam tema za one do 300 eura prihoda mjesečno, kada plata pređe 500 eura, onda počinje razgovor o garderobi i kafićima. Po Vašim riječima, kada zarada pređe 1.000 eura, onda je top-tema zdrava hrana, ljetovanja i zimovanja, a kada se popne na više od 3.000, onda ljudi pričaju o vremenskoj prognozi i ljubavi. Sa kojom platom počinje priča o zaštiti životne sredine, što je tema o kojoj dosta govorite?

Rambo Amadeus: Pogrešna interpretacija. Problem društvenih mreža i Copy paste tehnologije omogućuje kad vas neko pogrešno citira, da kasnije to kao potkožni mitiser ne možete da iscijedite. Rekao sam da se ljudima sa prihodima do 300 e SERVIRA nacionalizam kao priča, a ne da oni počinju tu priču. Razlika je suštinska. Na Balkanu ne možeš ništa ni reći, a da te mediokriteti ne svedu na svoju mjeru razumijevanja. Priča o zaštiti životne sredine treba da počne odmah, bez obzira na prihode , ona je nužna, baš kao i disanje, a kiseonika je – sve manje. Parafraziraću mog uvaženog kolegu Darka Rundeka. ” Živi svijet , biljke životinje, mora okeani, umiru pred našim očima, a mi zurimo u ekrane i lajkujemo postove. ”

Aldžazira: Čini li Vam da se nekad, prije nekoliko decenija, nije toliko pričalo o ekologiji, ali da nam je okolina bila mnogo čistija? Kako to objašnjavate?

Rambo Amadeus: Kurva o poštenju, vojnik o skraćenju, homosapiens- kao jedini zagađivač na planeti – o ekologiji.

Aldžazira:  Za Vas kažu da ste svoji. Stoji li ta ocijena i šta zapravo znači biti svoj u današnje vrijeme? Je li to luksuz nedostupan većini ljudi? Ako jeste, zašto?

Rambo Amadeus: Ja samo mislim da samo imao dovoljno sreće i nedovoljno ambicije da pristanem na nešto što mi je na prvi pogled izgledalo atraktivno i što bi me kasnije zarobilo.

Aldžazira: Smanjili ste broj nastupa posljednjih godina, kažete da radite koliko Vam prija. Nedavno ste imali koncert u beogradskom klubu Elektropionir. Ko danas čini Vašu publiku, kako biste je opisali?

Rambo Amadeus: U današnjem, eklektičkom dobu ne postoji jasan profil publike. Babe i žabe su postale dobre drugarice, pa uglavnom koncertni prostor – njegov stil, geografska širina dužina i spratnost ili suteren utiču na profil publike. Volim da izađem na binu željan svirke i publike. Ako sviram često postajem dosadan i sebi i publici, pa moram da pazim na to.

Aldžazira: Često idete u Herceg Novi, gdje držite školu jedrenja. Dolaze Vam, kažete, i razni direktori na obuku. Kako razmišlja većina menadžera? Moraju li da se prave da sve znaju ili su spremni da pitaju za savjet?

Rambo Amadeus: U Školu mi dolazi uglavnom tehnička inteligencija. Inžinjeri i IT Inžinjeri. Menageri vole glisere, jer im se uvijek žuri, za njih je vrijeme novac. Za mene je novac vrijeme, pa im nisam zanimljiv.

Milorad Vesić