Razočaran bivši islamista koji se vratio na Balkan: Tamo nema ničega, sve je napušteno

Šesnaest meseci nakon što je otišao u ISIL-ov kalifat u Siriji, vjerujući u idealan život u potpunom vjerskom okruženju – Hilmi Bošnjak, pobjegao je na Balkan. Bio je razočaran onim što je tamo vidio.

“Tamo nije bilo ničega, nema struje, nemaš knjigu, nemaš internet, ništa”, ispričao je Hilmi.

“Imao sam kod sebe 400 eura koji su brzo potrošeni na hranu i osnovne potrepštine. Prijavio sam se u kancelariju za bolesne gdje sam dobijao 50 dolara mjesečno. Moja supruga je pomagala starijim ženama pa su joj one ponekad davale skromnu naknadu. A ja sam ludio svo vrijeme i gledao kako da spasim porodicu i pobjegnem odande”, prisjeća se Hilmi.

“Tu nema prirode, nema trave, sve je uvenulo, napušteno. Pogledaj ove navodne ovce kako su mršave. Sve što smo mogli da radimo je da prošetamo malo okolo”, navodi Hilmi za Balkan Insight, a onda pokazuje i fotografije svoje poridice i prijatelja.

Neki od njih nisu nikada uspjeli da pobjegnu iz Sirije. S druge strane tvrdi da neki koji su propagirali i strogo implementirali rigidna vjerska pravila, sami nisu pratili ta pravila, nego su uživali u svim dozvoljenim, ali i nedozvoljenim ovozemaljskim blagodatima.

Hilmi, koji ima i bosansko i crnogorsko državljanstvo, samo je jedan od 250 ljudi koji su se vratili na Balkan nakon što su neko vrijeme proveli u ratnim zonama Sirije i Iraka.

Poput Hilmija, mnogi su odlučili da napuste Bliski istok jer su se razočarali ISIL-om.

Iako mnogi povratnici tvrde da u Siriju nisu otišli kako bi ratovali, države na Balkanu ih tretiraju kao teroriste i to na osnovu niza zakona koji su usvojeni 2015. godine i koji kažnjavaju učesnike u stranim sukobima.

Neki od povratnika su čak i završili na sudu nakon povratka na Balkan. Nakon svega što su prošli, počeli su uvjeravati ostale muslimane da ne ponavljaju njihove greške i ne odlaze na ratišta na istoku.

Život u kalifatu

Kada je Hilmi, koji je vjernik cio svoj život, čuo da je Islamska država proglasila kalifat, bio je odlučan u ideji da tamo ode i uvjeri se je li život tamo zaista u skladu sa šerijatskim principima idealnog islamskog društva.

Hilmijeva destinacija je bila provincija Alepo gdje se već nalazio njegov prijatelj iz Podgorice. On ga je uvjerio da u kalifatu ništa ne nedostaje, da su borbe daleko od mjesta gdje oni žive i da Hilmi i njegova porodica tamo mogu ostati kao njegovi gosti. Takođe ga je uvjerio da se od njega ne traži da pristupi mudžahedinima, što kako tvrdi, nikako nije ni želio ni mogao zbog svojih uvjerenja i lošeg zdravstvenog stanja.

“Moj plan je bio da prvo odem tamo i provjerim kakva je stvarno situacija i ako je zaista onako kako su mi opisali da se nakon nekoliko nedjelja vratim kući, prodam kuću i stalno se preselim u Siriju”, kaže Hilmi.

Ali kad je stigao u Siriju u februaru 2015. godine, dočekale su ga loše vijesti: njegov prijatelj je poginuo u borbama kod Kobanija. Kako su se borbe oko Kobanija pojačavale i ISIL-ove snage počele gubiti bitku, Islamska država je uvela vanredno stanje, oduzela pasoše svim strancima koji su tek došli i obavijestila ih da ne mogu napustiti kalifat jer su “već stigli u savršeno društvo”. Jedan Bošnjak koji je takođe živio u kalifatu je jamčio za Hilmija i njegovu porodicu, pa su prebačeni u kuću zajedno s još nekim arapskim izbjeglicama iz Kobanija.

Nekoliko mjeseci kasnije Hilmi je dobio devastirano imanje na periferiji grada na turskoj granici, gdje su on i njegova porodica živjeli više od godinu dana. Hilmi kaže da je u Siriji srio puno ljudi sa Balkana.

“Došlo je puno naših ljudi, Bosanaca najviše, bilo ih je iz Srbije, iz Crne Gore. Ali bilo je svakakvih. Bilo je pravih vjernika i dobrih ljudi, ali i kriminalaca koji su bježali od zakona. Gledao sam neke kako snimaju video klipove, poziraju s oružjem, pričaju svašta, a nisu bili u ratu ni jedne sekunde”, kaže Hilmi.

Kako su se napadi režima Bašara al-Asada i njegovih ruskih prijatelja intenzivirali, tako se i situacija u gradu brzo promijenila. Mjesto je postalo neprepoznatljivo – ulice su bile prazne, zgrade uništene, a puno ljudi je poginulo.

“Jednostavno si bespomoćan, odeš u podrum ili ispod stubišta, zagrliš dijete i moliš Boga da te spasi”, kaže Hilmi.

Odmah po dolasku je shvatio da kalifat Islamske države nije to što je mislio i počeo je tražiti načine za bijeg kako bi spasio porodicu. Jednom je uspio noću stići do granice s Turskom, ali su ih turski granični policajci vratili nazad i to pucajući im iznad glava. Kasnije je uspio pronaći Sirijca koji mu je ponudio svoju pomoć da pobjegne u Tursku, a za to je tražio 1500 dolara.

“Uspio sam da se čujem s mojima kod kuće i rekao im da prodaju sve što imam u stanu, tepih, bojler, sto i da mi šalju novac”, prisjeća se Hilmi.

Kako bi pobjegao s teritorija koje je kontrolisao ISIS, Hilmi je morao da se iskrade i pređe preko minskog polja i ograde s bodljikavom žicom.

Uspio je da preživi zahvaljujući lokalnom vodiču. Međutim, kada je ušao u Tursku, bio je uhapšen i proveo je dva i po mjeseca u pritvoru za izbjeglice iz Sirije i Iraka.

“Iz jednoga zatvora sam prešao u drugi i samo mi je jedna misao tada bila u glavi – “šta sam uradio svom djetetu”, priznaje Hilmi.

Turske vlasti su ponudile ili da ga pošalju u njegovu zemlju ili da ode u neku od država koja ga želi primiti. Hilmi je odlučio da će se vratiti kući gdje je ubrzo bio uhapšen zbog optužbi za terorizam.

Za razliku od Hilmija, koji tvrdi da je u Siriju otišao kako bi živio svoju vjeru i živio u pravednom društvu za sve, mnogi ljudi sa Balkana su na Bliski istok otišli zbog novca.

S bogatim iskustvom koje su stekli u ratovima u bivšim državam Jugoslavije devedesetih godina, postali su vrijedan dio u redovima islamističkih snaga.