Saopštenje BIRN-a o državi koja od svojih građana krije brojeve oboljelih i umrlih predstavlja medicinsku prevaru međunarodnih dometa i značenja, piše u atorskom tekstu za Danas srpski epidemiolog dr Zoran Radovanović.

Prenosimo tekst.

“Po obimu je mamutskih razmjera, a po namjerama je duboko nečasna. Manimo se gadljivosti, zapušimo nos, pa se primaknimo malo toj truleži.

Među stručnjacima se već dugo šuškalo da jedna luciferska ruka u Institutu “Batut” po petoro umrlih svodi na jednog i da je upravo to razlog što se već više od dvije nedjelje krije mjesto boravka svakog takvog, navodno jedino preminulog građanina (kad bi se navelo da je Beograđanin, u Novom Pazaru bi se čudili koja je statistička rupa progutala njihovog zemljaka koga sahranjuju u limenom sanduku).

Vispreni niški Amerikanac i tamošnji uspješni naučnik, D. D. Pokrajac, pokazao je koliko je nevjerovatna raspodjela po kojoj tokom tri nedjelje 18 puta umre samo po jedna osoba, a tri puta – nijedna.

Koji god model da se primijeni, očekivalo bi se više nula, po neka dvojka i bar neka trojka. Sve su to bile sumnje, a tek je BIRN kresnuo šibicu u lagumu gdje “jakrepe memla davi“.

Muk iz zvaničnih izvora i po neki nevješti pokušaj pravdanja članova Kriznog štaba pokazatelji su nastale pometnje. Kao da se traga za „dubokim grlom“ i provjerava čega su se još domogla ta „novinarska njuškala“.

Moguća su samo dva scenarija: ili su ljekari u Štabu aktivni saučesnici jedne sramne rabote ili su žrtve čudovišne obmane, pogubne po njihovo stručno i ljudsko dostojanstvo.

Obje mogućnosti zvuče nevjerovatno, a jedna mora da je istinita, kako je u sličnoj situaciji Šerlok Holms podučavao doktora Votsona.

Radi boljeg razumijevanja, približimo čitaocima smisao postojanja Kriznog štaba. Suočeni sa odgovarajućom prijetnjom, recimo ebolom, stručnjaci u Africi nagnuti su nad generalštabnim mapama.

Čiodama različitih glava (žutom, mrkom, crvenom) označavaju mjesta sa jednim, pet ili deset oboljelih.

Iz naselja sa, uzmimo, jednom crvenom i tri žute čiode polaze strelice različite debljine ili boje, ukazujući na pravce kretanja zaraženih. Kod nas bi se očekivalo da se takav proces odvija pred monitorom, uz pomno praćenje svakog žarišta i dinamike zaražavanja.

Ogromna je razlika da li je na mapi Srbije uneta 91 novootkrivena zaražena osoba ili ih ima 340, pogotovu kada se taj jaz između „trimovanih“ i realnih podataka ponavlja danima.

Razlika vodi pogrešnim procjenama, a one pogrešnim odlukama.

Ako su nas svjesno obmanjivali stručnjaci kojima smo toliko vjerovali i prema čijim podacima o brojevima oboljelih i umrlih smo prilagođavali svoje ponašanje, ne očekujemo baš da, poput svojih japanskih kolega, izvrše ritualna samoubistva.

Dužni su, međutim, da nam se duboko izvine, objasne svoje motive i ponizno zamole za oproštaj.

Da li su, s druge strane, članovi Kriznog štaba žrtve organizovane zavjere? Neko se usudio da manipuliše tijelom na čijem su čelu predsjednica Vlade i predsjednik Republike?

Ili su političari u Štabu vodili „duplo knjigovodstvo“ obmanjujući stručnjake?

Pokušajmo s poređenjem. Da li bi Vrhovni štab lagao Koču Popovića da u proboju ka Zelengori na lijevom krilu ima samo neprijateljsku četu, a čekao ga je ojačani puk, dok mu je čeono i s desne strane protivnički bataljon, a tamo se krila čitava divizija?

Koji bi bio interes rukovodstva da uništi elitnu Prvu proletersku brigadu? Nikakav, naravno, osim ako se neki AVNOJ nije pripremao da bira novog Vrhovnog komandanta.

Ako je ćutnja priznanje saučesništva, a jeste, poruka ljekara iz Kriznog štaba će nam postati jasna koliko danas-sjutra. Ispostavi li se da su oni vučeni za nos, nadajmo se da su već poslali medijima izraze svog ogorčenja, uz neopozive ostavke.

Šta god da je istina, mi ostajemo po ko zna koji put surovo izdani, nakljukani još jednom toksičnom, teško podnosivom dozom poniženosti i bespomoćne uvređenosti.

Ovaj autor osjeća dodatnu potrebu da se izvini čitaocima. U više desetina članaka i intervjua naivno se držao zvaničnih podataka. Jadno mu je, ali je iskreno opravdanje da nije svjesno varao.