Status Hrvata: Jaoo ne, opet aktuelna ćirilica u Vukovaru

Vraćanje srpskog jezika u Vukovar, otvorilo je staru polemiku među političarima, ali i u narodu u Hrvatskoj, što je napravilo “mali rat” na društvenim mrežama. U moru statusa i komentara, pojavio se Fejsbuk status mladića iz Vukovara po imenu Eduard Matulina, čije su riječi podigle na noge i Hrvate i Srbe.

Naime, on je u podužoj objavi naveo da mu je više dosta politike mržnje koja se servira narodu dok njegov komšiluk, i Srbi i Hrvati, odlaze zbog loše materijalne situacije preko granice.

https://www.facebook.com/eduard.matulina.16/posts/455716758596152

Status prenosimo u cjelosti:

“Jaoo ne, opet aktuelna ćirilica u Vukovaru (je*… te se neda mi se više to da proživljavam)

Jutarnja kafa + cigareta + portali…24 sata, večernji…i ajde komentari… Počeli da se*endaju Zagrepčani…rušiće ćirilicu, već su nabavili čekiće nove…i ajmo sve ponovo. Taman će tu negde 18.11 doći Zagrepčani na jednodnevni besplatni izlet i opet sve isto. Buuu ćirilica…Srbi ovo ono… Ajmo malo o nama. A ŠTA SMO MI NAPRAVILI? Dozvolili smo da nam opljačkaju, rasele državu a mi smo ih ponosno dizali.

Sjetite se Sanadera…brate krao nas je pred očima a mi smo svi na njegovom skupu u Hdz-ovim majicama išli i tapšali mu. Bravo Sanader! On nas počasti besplatnim masnim hamburgerom (mesom iz indonezije jer je jeftinije) a mi ajmo izbori…Sanader pa ko drugi?

I eto nama sada Sanadera… Nema veze jbg ima drugih glasaćemo… I opet isto…glasamo…. raselili oni nas… nema veze glasamo… svaka druga kuća prazna… ma nema veze… glasamo …. pa dokle više?

Iskreno stidne i spuštene glave odlazim na groblje vojnika da se poklonim jer sam zajedno sa svima nama dopustio da nam naši unište našu državu… Za čega su se ti ljudi borili i ginuli?

Za prazne ulice, za svaku drugu kuću sa natpisom “na prodaju” , za prazne vrtiće i škole, za fabrike bez mašina, za narodne kuhinje? A sada svi Zagrepčani pametni..dok nas Vukovarce boli briga.. Hoće li i Arapski pisati? Kome? Nema nas…

Ja jako volim Vukovar, rođen sam na Malom Lošinju u Vukovar sam došao poslije rata… Da, iz lepog mjesta , punog ljudi, prijatelja, sa srećnim detinjstvom u jedan razrušen i mrtav grad.

Gdje nisam smio da odem sam otići u školu bez mamine ruke (da me ne bi istukao neko samo zato što sam drugi) a životna sreća je onaj tren kada kreneš u drugi razred pa više te mama ne vodi u školu ideš sam, a ja to nisam doživio. Odem da se igram napolju, zanimljive one rupe od granata i metaka, ja se igram tu sa klikerima. I odem malo na travu, mama sa balkona me vidi i onda batine (rekla sam ti ne na travu jer treba mina da te ubije!?) i kazna od mjesec dana nema napolje… A i tako mi svejedno, prijatelja nemam, svi ili su “drugačiji” ili su u kaznama kao ja, jer se roditelji boje za njih.

I baš zato što sam tako rastao, što sam gledao kako se gradi svaka kuća, crkva, staza, baš zato što sam rastao sa njim zavolio sam Vukovar više od ičega i mislim se da nikad ne idem iz njega.

Taj prelijepi Dunav, ta tri lijepa mosta, pa i taj vodotoranj. Eno, gradi se, gledam ga svaki dan. Prelijepo! I taman kada sam skupio tih par prijatelja i počeo da živim kao jedan Zagrepčanin, e baš onda dođe opet to neko vrijeme. To vrijeme kada najboljeg prijatelja pratim na željezničku stanicu sa 10 kofera i mašem mu. On ide, a ja ostajem.

Ali eto došlo je opet vrijeme zla, opet vrijeme kada se gradom viori mržnja i zlo, opet vrijeme kada moram da mislim hoće li se susjed naljutiti kako god ga pozdravim pa izmišljam neke pozdrave (mahnem samo glavom) . Opet zlo gdje će se na Hrvatsku himnu zviždati, kidati Srpske zastave i paliti., opet ona balavurdija sa Srpskom zastavom gdje piše Vukovar, neda mi se to više.. Ali zašto? Zašto uvijek Vukovar, ja, mi, oni? Ali nažalost zbog takvih došlo je vrijeme da i ja odem iz grada, države… Pakujem se polako i već je jedna noga krenula put Njemačke. Pa zašto nebi i ja vozio auto, izlazio, družio se i da mi ostane novaca za stan i režije?

Ovdje trunem, sada zajedno sa mojim gradom.. Zašto Zagrepčani i svi ostali što komentarišu ne vide gladne ljude u Vukovaru, prazne kuće, ulice, prazne njive, prazne fabrike? Zašto samo vide zlo i mržnju.? Zašto nas opet napadaju, zašto me opet svađaju sa prijateljem koji je druge vjere i nacije? Mislio sam pustiće nas Vukovarce da živimo, da zajedno gradimo budućnost, da zajedno radimo u novim fabrikama, da zajedno nam djeca se igraju u vrtiću , idu u iste škole, da punimo ove prazne kuće i stanove u Vukovaru pa bilo koje god vjere i nacije smo. Otrovani smo mržnjom i jedni i drugi, nemamo dostojanstven život. A oni će sjutra opet nas svađati oko nekih 4-5 ploča, oko nečega što ne treba ni jednim ni drugima.

Njima samo treba dostojanstven život, baš onaj za kojeg su se borili naši, ali toga nažalost nema, to nam ne žele dati. Zato i odlazim, kao i svi moji prijatelji koje sam jako teško našao. Teška srca, zaplakaću ( možda će mi duže suze trajati nego Kolindine na vodotornju) ali nadam se da ću te opet vidjeti punog ljudi, punog djece, srećnog i nasmijanog, bez te mržnje i zla..

Kako god bilo kasno je. Sve nam je uništio. Moj prijatelji i Hrvati i Srbi daleko su otišli, ne zato što su jesu to što jesu već zato što žele da žive miran i dostojanstven život. Pa i Hrvat i Srbin, svi zajedni su otišli. Moja komšinica, 50+ godina otišla je da zaradi penziju. To se treba gledati, ne table. Da li treba da stoji ćirilica ili ne. A Vukovarcima jednim drugima, trećima ne znači ta ćirilica ništa. Znači im samo bolji život. Laku noć Vukovare moj—