Druga socijalistička Jugoslavija nastaje tokom Drugog svjetskog rata na nadnacionalnom programu borbe protiv okupatora.
Međutim, nesuglasice među komunistima, i to na nacionalnoj osnovi, počele su još za vrijeme rata, uključujući i oko statusa BiH, tačnije da li treba da dobije status republike zbog svoje etničke heterogenosti. Na kraju je Tito “presjekao”.
Sukob sa Staljinom 1948. pokazao je odlučnost Jugoslavije da brani svoj nezavistan put. Međutim, kako je istakao Koča Popović, “Jugoslavija je bila nesvrstana samo te 1948. godine, a prije i poslije toga smo jednim okom uvijek gledali na Velikog brata. Naša istorijska greška je što nismo potpuno napustili sovjetski model.”
Velika mrlja u to vrijeme je bio i brutalni obračun sa neistomišljenicima na Golom otoku.
U međuvremenu, pokrenuta je modernizacija i obnova ratom razorene zemlje, pa je od 1952. do 1979. za pet puta povećan BDP po glavi stanovnika. U žurnalima je zabilježeno da je na festivalu u Opatiji 1958. pobijedila pjesma “Mala djevojčica”, sa čuvenim refrenom “Tata, kupi mi auto… kupi mi sve!” kao vjesnik potrošačke revolucije. Međutim, u 1980-im zbog dužničke krize, nije više bilo takvog entuzijazma.
Sukob unutar komunističkog rukovodstva je sve vrijeme tinjao, najprije oko prinudnog otkupa. Slijedi polemika između srpskog i slovenačkog intelektulca Dobrice Ćosića i Dušana Pirjevca, iza kojih su stajali tamošnji političari, oko karaktera Jugoslavije, potom Deklaracija o hrvatskom jeziku. Zbog toga je Tito na sjednici najužeg rukovodstva 1962. upozorio da sve “može otići k vragu” kada njega više ne bude.
Na Brionskom plenumu 1966. je smijenjen Aleksandar Ranković, potpredsjednik Jugoslavije, po optužbi za zloupotrebe obavještajnih službi koje je kontrolisao. To je, istovremeno, predstavljeno i kao sukob dogmatske struje, čiji je Ranković bio predvodnik, i reformske. Međutim, nekoliko godina kasnije, od lidera reformske struje, Tito postaje protivnik promjena smjenjujući partijska rukovodstva u Srbiji i Hrvatskoj koja su tražila dublje reforme.
Latinka Perović, jedan od lidera srpskih liberala, prisjeća se sednice 1972. na kojoj su ona i predsjednik SK Srbije Marko Nikezić smijenjeni.
“To je bila jedna zanimljiva panorama gledišta gdje je Tito ostao u manjini, ali je na kraju, zaključujući te razgovore, rekao: “Pa, nije važno šta misli većina”. Nikezić mi je kazao: “Pa, možda je ovo trebalo čuti””. Mnogi smatraju da je smjena srpskih liberala omogućila uspon Slobodana Miloševića.
Nekoliko mjeseci pred smrt, Tito provodi 22 dana u Bugojnu gdje je razgovarao sa rukovodstvom BiH.
Prisjećajući se tih susreta, Raif Dizdarević kaže za RSE da je Tito bio veoma zabrinut: “U jednom trenutku nam je kazao: “znate šta, ako bi ljudi poslije mene rekli da je sve bilo dobro dok sam bio živ, a da poslije mene ništa ne valja, šta smo mi onda učinili?””
Mnogi smatraju da je samo Tito sa neupitnom liderskom ulogom-sa oreolom partizanskog komandanta i svjetskog državnika-mogao da drži na okupu tako složenu zajednicu kao što je Jugoslavija. S druge strane, ima mišljenja da je njegova neprikosnovena moć bila prepreka neophodnim demokratskim promjenama čime bi se lakše harmonizovali protivrečni interesi.
Tako Božidar Jezernik, antropolog iz Ljubljane, smatra da je kralj Aleksandar bio moderniji vladar od maršala Tita.
“”Čuvajte Jugoslaviju” su riječi koje asociraju na Aleksandra, a na Tita-“i poslije Tita Tito”. Tu nema nikakvog naroda, države. Šta se dogodilo kada je umro Franjo Josip? Nije bilo više one kohezije koja bi sve te različite narode održavala zajedno. I kada je umro Tito, opet se događa isto,” ističe Jezernik.
Zbog toga je istoričarka Sabrina Ramet, pomalo sarkastično, zaključila da je “najveća Titova greška što je umro”.
Iz straha za svoju poziciju, jer su mnogi bačali oko naTitovo mjesto, maršal je propuštio pripremit teren za svoj odlazak. Ipak, trebalo je deset godina da nasljednici savladaju strah od njegova ośena, pa da krenu u razvaljivanje njegove građevine.
Da nije bilo Srbije i Srba, nebi bilo ni Jugoslavije, a tek nebi bilo ni Hrvatske ni Slovenije, da ne spominjem ostale! Zahvaljujuci Srbima i njihovoj junackoj borbi u prvom sv. ratu je Jugoslavija tek i omogucena. A spomenuti se nikada ne bi izdigli vise od konjusara u slugi sto su oduvijek i bili! Ili mozda ima neko da mi… Više »
Svaka cast za srpske zrtve i junastvo u ona rata……ali da nije bilo srba ne bi crna gora nestala na 30 godina………i lako se to sluge i konjusari odnosi na crnu goru volio bih znati…osim toga da nije crnogorska vojska izginula na mojkovcu ne bi bilo ni srpske vojske……toliko je taj mojkovac oslabio crnu goru i vojno i u ljudstvu… Više »
A sto si ti procitao o toj mojkovackoj bici? NIŠTA kao sto nisi ni procitao da do 1943 i titovog Jajca crnogorci kao nacija nisu postojali
ahaha, evo nam još malko čuvene srpske “istorije”
Riječi Aleksandra. “Čuvajte Jugoslaviju” — koja je nastala na crnogorskoj tragediji. Taman je završio kako treba, kao i svi prije njega, a i kako će ubuduće slični
Nikad više Jugoslavija, hvala, NE!
Sada idemo na Veliku Srbiju a vi nas zausavite….. mi smo naucili lekciju kao i njemci…..ato napred Vucicu gradi Bogatu i Bogom danu SRBIJU ….vrati odpadnike …!
Nije bilo pomoci Jugoslaviji kad je srbija trebala postati velika. Jugoslavija je bila jedina ozbiljna drzava na ovim prostorima ikad (osim Osmanskog carstva).
Eto tako.
Ne bi pomoglo ni 100 Tita posle Tita da se to odrzi. Nesloga i netrpeljivost, nacionalni egoizam, sve to potpomognuto sa strane, je dovelo do toga do čega je dovelo. Sto bi reko Joker “As you know, madness is like gravity…all it takes is a little push”.
Tačno tako. Potrebno je bilo samo pojačati komplekse Slovenije i Hrvatske što u zadnjih hiljadu godina nemaju svoju državu i srpsku potrebu da upravljeju svima i posrbljavuju svakoga i eto rata.
Stara lupas li lupas ahahhaha Pjacali su vam je svima danasnji saveznici. Zato sad bukti crnogorski nacionalizam.
kakvi kompleksi? Državu smo stvorili kad je vrijeme došlo i to je to.