Martina Dalić je već sedmi ministar koji je u posljednjih godinu i po dana, otkad je u Saboru izabrana vlada hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, napustio Banske dvore.
<<<Hrvatska ministarka podnijela ostavku zbog mejlova o Agrokoru>>>
Zbog uskraćivanja podrške ministru finansija Zdravku Mariću, Plenković je po kratkom postupku prošle godine u aprilu smijenio četiri Mostova ministra – Vlahu Orepića, Antu Šprlju, Slavena Dobrovića i Ivana Kovačića.
Potpredsjednik Vlade i ministar spoljnih poslova Davor Ivo Štir (HDZ) sam je dao ostavku u junu prošle godine, jer nije želio da bude u istoj vladi u kojoj je njemu ideološki neprihvatljiv HNS, a u istom koalicionom preslagivanju razrešen je ministar nauke i obrazovanja Pavo Barišić.
Na mjesto Barišića došla je Blaženka Divjak, a u Vladu su ušli i ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović, rada Marko Pavić, spoljnih poslova Marija Pejčinović Burić, pravosuđa Dražen Bošnjaković i graditeljstva Predrag Štromar.
Dalić nije bila na izbornoj listi HDZ-a na parlamentarnim izborima, tako da se nakon jučerašnje ostavke ne može vratiti u saborske klupe.
Dramatičnih situacija kao što je ova, s ostavkom sad već bivše potpredsjednice Dalić, u dosadašnjoj jednoipogodišnjoj vladavini premijera Plenkovića bilo je mnogo više nego što ih je očekivao dolazeći na ovu funkciju.
Splitska Slobodna Dalmacija piše da je Plenković krenuo poletno i relaksirano budući da je njegova vlada u Saboru u oktobru 2016. godine izglasana s respektabilnim 91 glasom poslanika.
Trenutno je, navodi se, miljama daleko od bilo kakve relaksacije i hoda po ivici nategnute većine od samo 76 glasova.
U takvoj situaciji opozicija, piše Slobodna, u Saboru može da ruši kvorum kad god joj se prohtje, odnosno kad samo jedan poslanik iz vladajuće većine ne dođe na zasijedanje.
To znači da do daljeg za vladajuće nema ni porođajnih ni drugih izostanaka.
Prva velika kriza Plenkovićeve vlade bila je u ovo vrijeme prije godinu dana, nakon smjene Mostovih ministara i odlaska Mosta iz koalicije.
U dramatičnom glasanju, Plenkovićevog ministra finansija Marića od smene je spasao samo jedan glas, i to onaj bivšeg SDP-ovca Tomislava Sauhe.
Sauha je od tada sigurna saborska ruka za sve HDZ-ove prijedloge, a njegova afera s dnevnicama gotovo da se i zaboravila budući da i nakon 15 mjeseci od otvaranja istrage još nema ni optužnice ni sudskog postupka, a kamoli presude.
Vrlo brzo je uslijedio i drugi prelomni trenutak. U Vladu su ušli HDZ-ovi dojučerašnji ideološki neprijatelji, HNS, čiji je predsjednik Ivan Vrdoljak jedva dočekao razlaz HDZ-a i Mosta.
U vrtlogu političkih obrata, ulaskom HNS-a u Vladu, premijer i šef HDZ-a uspio je politički ostati “iznad vode”, sačuvao je kabinet i poziciju u HDZ-u, osigurao 78 glasova, a izgubio glasove s krajnje desnice – Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.
HNS se zbog toga pocijepao, a u Vladu su ušli Predrag Štromar i Blaženka Divjak, a istovremeno su iz nje izašli Štir i Pavo Barišić.
Posljednja bitka bila je ona oko Istanbulske konvencije. Plenković je u Saboru doživio žestoki udar iz sopstvenih redova iako se na sjednicama stranačkog Predsjedništva prijetilo i novim izborima.
Čak 17 HDZ-ovih poslanika nije glasalo za Konvenciju.
Zbog Konvencije, koalicioni partner Hrvoje Zekanović iz Hrasta okrenuo je leđa Plenkoviću, a parlamentarna većina svela se na samo 77 poslanika, jednog više od potrebnog minimuma.
