Ozbiljnost na licu, precizno štelovanje aparature, navlačenje zaštitnih uniformi nalik na one astronautske koje se viđaju samo u svemirskim agencijama i filmovima – sve je to bila svakodnevica ljudi zaposlenih u Institutu za nuklearne nauke “Vinča” još prije više od pola vijeka.
Prvobitno osnovan 1948. godine kao naučni centar za istraživanje najsavremenijih tema u osnovnim prirodnim naukama – fizici, hemiji i biologiji, Institut “Vinča” ubrzo je namijenjen realizaciji državnog nuklearnog programa istraživanja, koji je okončan dvije decenije kasnije.
Prikazani arhivski snimci iz 1965. godine pak, vjerno dočaravaju radne dane stručnjaka iz ondašnje Jugoslavije, zaduženih za istraživanja o ovoj uvjek kontroverznoj temi. Naši naučnici dali su tako i svojevrstan doprinos početku takozvane “nuklearne ere” u svijetu.
Da podsjetimo, zadatak da osnuje ovaj kompleks dobio je profesor Pavle Savić, koji je u tom “institutu za ispitivanje materija”, kako ga je on nazivao, sam projektovao i nadgledao izgradnju većinu početnih laboratorija. Da bi sve bilo urađeno baš kako je on zamislio, Savić je boravio u blizini gradilišta, na seoskom imanju i, kako legenda kaže, spavao na slami u ambaru.
Šezdesetih godina prošlog vijeka, “Vinča” je u svom arsenalu imala dva nuklearna reaktora, oba dobavljena iz Rusije. Dok je prvi koristio obogaćeno gorivo od metalnog uranijuma, drugi je radio na prirodni uranijum.
Bila je jaka nekad jugoslavija imala je podršku Amerike htjeli su da naprave malu ameriku. ………samo nije mogla sa spanijom i italijom. …….poslije rata. …….a ni prije rata. …….?