Medicina

Šta znače mutacije koronavirusa u pandemiji

ilustracija

Naučnici u Sjedinjenim Američkim Državama i Britaniji otkrili su stotine mutacija koronavirusa koji izaziva bolest Covid-19, ali niko još nisu otkrili šta to zapravo znači za njegovo širenje u populaciji i koliko bi eventualno vakcina mogla da bude efikasna.

Ono što znaju jeste da koronavirus mutira. Pitanje je šta on radi i ima li koja od tih mutacija uticaja na težinu bolesti ili zaraznost, piše BBC, a prenosi Jutarnji list.

Preliminarna američka istraživanja sugerišu da dominantna postaje mutacija D614G zbog koje bi bolest mogla da postane zaraznija. Ali, te tvrdnje nisu još objavljene u stručnim izvorima i nisu doživjele kritičko preispitivanje naučnicim recenzijama.

Naučnici iz nacionalne laboratorije Los Alamos u Nju Meksiku pratili su promjene na “šiljku” virusa koji mu daje specifičan oblik koristeći podatke iz baze podataka GISAID.

Zaključili su da je nešto posebno kod te mutacije zbog koje šiljak raste brže, ali efekti tog rasta nisu jasni.

Naučni tim analizirao je britanske podatke o pacijentima zaraženim koronavirusom u Šefildu. Iako im se činilo da ljudi s određenom mutacijom virusa imaju veće koncentracije virusa u uzorku, nisu pronašli dokaze da su ti ljudi zbog toga bili bolesniji ili ostajali duže u bolnici.

Istraživanje koje je sproveo Univesity College London UCL utvrdilo je 198 mutacija virusa. Jedan od njegovih autora profesor Franca Balu kaže da mutacije same po sebi nisu loša stvar i da ništa ne pokazuje da virus SARS-CoV-2 mutira brže ili sporije od očekivanoga.

“Za sada ne možemo da kažemo da li SARS-CoV-2 postaje manje ili više smrtonosan ili zarazan”.

Studija Univerziteta Glazgov, kojom su, takođe, analizirane mutacije, pokazuje da te mutacije ne dovode do različitih sojeva virusa. Zaključili su da u ovom trenutku cirkuliše samo jedan tip virusa.

Praćenje malih promjena strukture virusa važno je za saznanje potrebno za razvoj vakcine.

Na primjer u slučaju vakcine protiv virusa gripa – taj virus toliko brzo mutira da se vakcina svake godine mora prilagođavati određenom soju koji je u “opticaju”.

Mnoge od vakcina protiv koronavirusa koje se sada razvijaju napadaju prepoznatljive šiljke virusa. Ideja je da će “učenje” vašeg organizma da prepozna jedinstveno obilježje virusa pomoći da se izbori s cijelim virusom.

Ali, ako se šiljak mijenja, razvoj vakcine mogao bi da bude manje efikasan.

U ovom trenutku sve je još na nivou teorije.

Naučnici nemaju dovoljno informacija šta će te promjene u genomu virusa značiti.

Dr Luci van Dorp, s londonskog UCL-a, i koautorka studije kaže da bi analiziranje velikog broja virusnih genoma moglo da bude “od neprocjenjive vrijednosti za napore u razvoju ljekova”.

Ali, dodaje: “Obožavam genome, no postoji granica informacija koje oni mogu da pruže”.

Send this to a friend