Nauka dokazala: Ljudi su sve gluplji

Tokom prošlog vijeka svaka generacija odrastala je u inteligentnije ljude od svojih roditelja. Na standardnim testovima inteligencije, koje su djeca polagala u većini zemalja razvijenog svijeta, prosjek bi svakih nekoliko godina rastao. Ono što je bio prosječni IQ 1950. daleko je ispod prosjeka izmjerenog, naprimjer 1980. godine.

Taj fenomen dobio je ime Flynnov efekat, po naučniku Jamesu Flynnu, Novozelanđaninu koji je jedan od prvih zapazio ovaj trend, piše jutarnji.hr.

Flynnov efeakt vrijedio je tokom većeg dijela 20. vijeka – svaka je generacija postajala sve inteligentnija, no sve više podataka ukazuje na zabrinjavajući kraj ovog trenda te preokret u drugom smjeru. Kolektivni koeficijent inteligencije, čini se, počeo je padati širom svijeta.

Šta se dogodilo?

Od početka 90-ih godina prošlog vijeka do danas koeficijent inteligencije počeo je da pada širm razvijenog svijeta. Ovaj su trend prvi opazili norveški aučnici, koji su proučavali rezultate testova inteligencije vojnih regruta između 1950. i 2002. Podaci iz prošlog vijeka većinom su bili u skladu s Flynnovim efektom, no sredinom 1990-ih Flynnov efekat je nestao i koeficijent inteligencije je počeo padati.

Uslijedile su zabrinjavajuće potvrde novog trenda, dobijene iz podataka o inteligenciji danskih regruta, potom podaci iz Ujedinjenog Kraljevstva koje je prikupio sam Flynn. Prema studiji iz 2009. godine, prosječan koeficijent inteligencije 14-godišnjih Britanaca pao je za oko dva boda između 1980. i 2008.

Prema svim dostupnim podacima, Flynnov efekat počeo je usporavati u 80-im godinama prošlog vijeka, i potpuno je nestao u 90-im. Čovječanstvo je, čini se, došlo do vrhunca kolektivne inteligencije, i krenulo unazad.

Šta je uzrokovalo Flynnov efekat?

Da bi znali zašto je nestao, bilo bi dobro znati što ga je uopšte uzrokovalo. Uticaj gena na inteligenciju je dosta značajan, no nije presudan.

Jednako važni za razvoj inteligencije su spoljni faktori – okruženje u kojem odrastamo, ishrana, koliko smo često bolesni, i brojni drugi faktori koje dosad nismo identifikovani.

Inteligencija je u mnogo pogleda nalik visini – tokom prošlog vijeka generacije su takođe odrastale u sve više i više, dok je prosječna visina rasla.

Iako se geni za visinu nisu mijenjali, kao ni za inteligenciju, djeca su odrastala u sve zdravijem okruženju, sa sve manje zaraznih bolesti, sve boljom ishranom i sve boljim obrazovanjem.

Promjene u društvu dovele su do drugačijeg ispoljavanja gena, zbog kojih smo postajali sve viši i inteligentniji.

Koje teorije objašnjavaju pad?

Kontroverzni naučnik Richard Lynn smatra da do pada u koeficijentu inteligencije dolazi zato što ljudi s nižim koeficijentom inteligencije u modernom društvu imaju više djece.

Na papiru zvuči logično – radi se o premisi kultne komedije “Idiokratija” iz 2006. godine, u kojoj obrazovani ljudi visokog koeficijenta inteligencije imaju sve manje i manje djece, “dok se propalice koje žive u kamp-kućicama razmnožavaju kao zečevi”. Lynn za pad inteligencije krivi i imigrante iz zemalja u kojima je prosječan koeficijent inteligencije niži nego u zemljama u kojima je opažen pad, poput Britanije, Norveške i Danske, no najnovija norveška studija pokopala je sve njegove tvrdnje.

Naučnici Bernt Bratsberg i Ole Rogeberg iz Ragnar Frisch centra za ekonomska istraživanja u Oslu objavili su prošle godine detaljno istraživanje u prestižnom znanstvenom časopisu PNAS, koje je dalo vrlo uvjerljive argumente da su i Flynnov efekat, i njegov preokret, oboje prouzrokovani faktorima životne sredine.

Bratsberg i Rogeberg su posmatrali razvoj koeficijenta inteligencije i unutar pojedinih porodica- između braće i sestara koji pripadaju različitim generacijama, i otkrili da obrt Flynnovog efekta pogađa i porodice, a ne samo prosjek cijele populacije.

Naprimjer, brat i sestra rođeni nakon 1990. između kojih je deset godina razlike imaće u prosjeku između pola i dva boda razlike u koeficijentu inteligencije, pri čemu mlađi brat ili sestra ima manji IQ.

Norveški naučnici proučili i eliminisali sve druge mogućnosti, poput većeg broja djece rođenog u porodicama čiji roditelji imaju prosječan ili niži IQ, ili uticaja migracija, za koji su zaključili da je zanemariv.

Inteligencija mlađih generacija pada, oko dva boda svakih deset godina, i nisu krivi ni disgenika ni migranti, već se taj pad primjećuje u svakoj prosječnoj porodici. Jedino preostalo objašnjenje jeste da je nešto u okolini u modernom društvu što djecu sputava u razvoju.

Što bi moglo zaglupljivati djecu?

Flynn pretpostavlja, iako za to još nema nikakvih konkretnih dokaza, da je kultura mladeži stagnirala, ili da se doslovno zaglupila. Izražava i zabrinutost da se kultura mladeži danas fokusira primarno na računare i videoigre umjesto na čitanje i međusobne razgovore. Stručnjak Richard Gray takođerupozorava da računarska kultura, danas dodatno ojačana pametnim telefonima, ne podstiče čitanje, a mladima olakšava da uče bez razumijevanja, samo kako bi prošli testove. No, brojna istraživanja konzistentno pokazuju kako igranje videoigara razvija mozak i podiže koeficijent inteligencije.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ima jedno još jednostavnije i jezivije objašnjenje: porast zagađenja vazduha. Bez obzira na nastojanja modernih društva da se minimizuje zagađenje, pogotovo izraženo ekološki nastrojenih država poput Norveške, zagađenje vazduha je danas globalno. Procjenjuje se kako porast mikročestica u vazduha danas utiče na zdravlje čak 90 odsto svjetske populacije.

Kao što su bolje zdravlje i bolja hrana dugo vremena činili djecu sve pametnijom, globalno zagađenje moglo bi biti odgovorno za usporavanje i zaustavljanje njihovog razvoja. Ako nešto hitno ne učinimo, pitanje nije samo kakav ćemo svijet ostaviti svojoj djeci, nego i kakvu ćemo djecu ostaviti tom svijetu.