Love & Sex sve više onih koji se plaše zvaničnog života u dvoje

Fobije u partnerskim odnosima: Od straha od poljupca do bjekstva sa vjenčanja

Dok drugi maštaju o vjenčanju, vi se budite u košmarnom znoju jer ste opet sanjali da ste se udali. Za mnoge je to najljepši trenutak u životu, ali vi se ježite i na samu pomisao da biste sa nekim mogli da stanete pred oltar. Radujete se što je vaša najbolja prijateljica uplovila u bračne vode, a kada vaš partner pokrene priču o zajedničkom domu, srce vam zalupa, dah postaje kratak, panika sve duža. Uživali ste dok ste sestri pomagali da izabere vjenčanicu, ali na nagovor da i vi probate svečanu bijelu haljinu, samo ste izjurili iz salona. Iako imate divnog partnera kojeg obožavate, podsjećate ga da vas je Džulija Roberts vječno kupila ulogom u filmu “Odbjegla mlada”.

Ukoliko vam je blisko ovo osjećanje, znajte da niste usamljeni, jer je sve više onih koji se plaše zvaničnog života u dvoje. Mada se uglavnom vezuje za muškarce, ni pripadnice ljepšeg pola ne zaostaju u tome. Strah od braka ima svoje ime. Zove se gamofobija.

Kako se ona manifestuje, koje je “plodno tle” za njen nastanak, koliko daleko može da ode, ali i koje sve fobije mogu da se razviju na ljubavnom planu, objašnjava Leonora Pavlica, klinički psiholog i konstruktivistički psihoterapeut.

Šta se zapravo krije iza svake fobije?

“Iracionalno uvjerenje o objektu straha, koje ga održava i hrani, a osobu dovodi do osjećanja preplavljenosti određenim fizičkim simptomima. Nastanak fobije liči na stvaranje uslovnog refleksa da se od neprijatnih situacija ili objekata bježi ili da se one izbjegavaju, a vremenom se početni strah generalizuje, odnosno širi i na sve objekte slične originalu”.

Koliko su za to krivi genetika, splet okolnosti ili crte ličnosti?

“Za nastanak fobija odgovorni su genetika, iskustvo (odnosno okolnosti), predispozicije ličnosti, kao i dominantna kulturološka uvjerenja. Da bi osoba postala fobična nije neophodno da su ispunjena sva četiri uslova”.

Kako izgleda i šta najviše pogoduje gamofobičnom ponašanju?

“Sve fobije, pa i ova, ugrubo nastaju ili kao posljedica ličnog traumatskog iskustva (izolovanog ili serijskog) ili putem učenja po modelu. To znači da je osoba koja ima gamofobiju bila ranije izložena neprijatnom iskustvu u vezi i da je iz nje izašla povrijeđena i nezadovoljna. Druga opcija je da je bila svjedok lošeg braka svojih roditelja, bilo da je u pitanju konfliktna atmosfera, preljuba ili sam razvod. U oba slučaja, ona počinje da percipira brak kroz negativne konstrukcije, stvarajući averziju prema njemu. Pored ove dvije opcije možemo dodati i treću, a to je kulturološka uslovljenost, gdje primjećujemo da svaka kultura njeguje osobiti trend u pogledu objekata fobije (npr. za balkanske narode su to bube, dok su one u istočnjačkim zemljama dio ishrane). To znači da će u razvijenijim, liberalnim zemljama gamofobija biti češće prisutna, zbog ležernijeg stila življenja u kome se favorizuju otvorene veze, neobavezivanje, poliamorija (više partnera odjednom) i slično. I posljednje, neke crte ličnosti povećavaju vjerovatnoću za ovakvo ponašanje, kao što su perfekcionizam i visoka očekivanja, lična nesigurnost, nisko ili pretjerano visoko samopouzdanje, anksiozni stil reagovanja, neodgovornost…”.

Može li takav strah u nekim situacijama da bude opravdan ili je nužno iracionalan?

“Svaki objekat fobije je u svojoj suštini neutralan, ali ga naše interpretacije čine averzivnim. Mnogi bi pomislili da je gamofobija opravdana ukoliko je rezultat loših pređašnjih iskustava (traume), ali to bi bilo isto kao tvrditi da su psi kao objekat fobije opasni zato što je osoba imala neprijatno iskustvo sa nekim agresivnim. Dakle, ma koliko da je neko imao loših iskustava u prethodnim vezama ili svjedočio negativnim ishodima nečijih odnosa, brak je po sebi neutralan dokle god se ne pokaže suprotno. Neulaženje u bračne vode rezultat je iracionalnih uvjerenja da ću završiti kao moji roditelji ili ću sigurno doživjeti neuspjeh kao i u prethodnim vezama. Te situacije se objektivno jesu desile, ali je ipak uvjerenje da će mi se ponovo dogoditi krajnje iracionalno.

Da li je ta pojava danas učestalija ili je samo vidljivija, jer su milenijalci, čini se, otvoreniji u priznanju da se plaše intime i da ne žele da izgube slobodu?

“Ranije je definicija toga šta je socijalno poželjno ponašanje bila dosta rigoroznija, pa su mnogi strahovi morali da budu ugušeni kako bi se osoba uklopila u očekivane standarde. Danas smo prilično odmakli i izmijenili sistem vrijednosti u pravcu liberalnosti, tolerancije, individualnosti i egocentrizma. Brak se nerijetko doživljava kao čin oduzimanja slobode i ličnog rasta i razvoja, kao teret obaveza i odgovornosti, kao svjesna žrtva koja zahtijeva prilagođavanje i odustajanje od sebe, ponekad i kao kraj poslije koga ne postoje dalji izbori i nova iskustva. Ovakve vrijednosti udaljavaju modernog čovjeka od koncepta braka, pa su i ljudi počeli da se dijele na porodične i one druge”.

Prepoznat je još jedan termin – filematofobija, kao strah od poljupca. Kako se on objašnjava?

“Za strah od poljubaca može biti odgovorno rano traumatsko iskustvo (najčešće neki oblik seksualnog zlostavljanja), ali i stah od bliskosti i intime – posebno kod osoba koje su u djetinjstvu bile izložene emocionalnom zanemarivanju, pa se nije razvila afektivna vezanost za prvu značajnu figuru. To može da bude i strah od neuspjeha i ideja da će se osoba obrukati, što je povezano sa bazičnom nesigurnošću i niskim samopouzdanjem, a nekada je uzrok blisko povezan sa hipohondrijom, odnosno utemeljen na ideji da ćemo se poljupcem zaraziti i razboljeti”.

Koje još neobične fobije prepoznajemo u ljubavi i intimnim odnosima?

“Neki od strahova u intimnim odnosima su filofobija – fobija od ljubavi, agrafobija – strah od seksualnog zlostavljanja, genofobija – strah od seksa, gimnofobija – strah da će nas neko vidjeti nagog, ginekofobija – strah od žena, zelofobija – strah od ljubomore, itifalofobija – strah od erekcije, kaligenofobija – strah od lijepih žena, koitofobija – strah od polnog odnosa, kopridofobija – strah od prostitucije i polnih bolesti, medomalakutofobija – strah od gubljenja erekcije, monofobija – strah od samoće, hapetofobija – strah od dodira”.

Kako osobe koje istinski žele da se bore protiv gamofobije tu bitku mogu da dobiju?

“Jedan od koraka je izlaganje umjesto povlačenje, ali ono mora da bude veoma postupno, najčešće uz kvalifikovanog stručnjaka, kako se osoba ne bi eventualno ponovo traumatizovala. Osim ovog bihejvioralnog metoda, mora se mnogo raditi i na kognitivnom planu, odnosno na postupnom odbacivanju iracionalnih i nezdravih uvjerenja i kreiranju održivih i korisnijih”.

Anksioznost zbog ljubljenja

Simptomi filematofobije variraju u zavisnosti od nivoa straha od poljupca koji osoba doživljava, a stručnjaci su prepoznali nekoliko karakterističnih pojava koje je prate pri ljubljenju ili samoj pomisli na njega. To su plitko i ubrzano disanje, anksioznost, znojenje, suva usta i mučnina.

Send this to a friend