Zašto mnogi ne mogu da pronađu pravog partnera

Filozof i pisac Pol Hadson objašnjava koji su glavni krivci za nedostatak ljubavi između partnera u današnje vrijeme.

Ljubav je najljepši osjećaj na svijetu, ali u današnje vrijeme čini se da je sve manje srećnih i zadovoljnih parova. Sa druge strane, sve je više i žena i muškaraca koji su sami, te ne mogu da pronađu partnera sa kojim bi ostvarili vezu na duge staze.

Zašto je to tako?

Moderno društvo promijenilo je pravila pronalaska partnera, ljubavne veze, ali i samu definiciju ljubavi.

U prvom planu su trenutna zadovoljstva

Današnje generacije mladih u 20-ima i 30-ima naziva još i Y generacijom, a jedna od njenih specifičnosti je težnja za trenutnim zadovoljstvom.

Odrasli smo u kulturi koja podstiče želju za materijalnim, ali i duhovnim stvarima koje se mogu dobiti odmah.

Ako želimo hranu, dobijamo je poslije telefonskog poziva, ako nam je dosadno surfujemo internetom, ako tražimo adresu samo je ukucamo u navigaciju…

Takve stvari imaju svoju praktičnu stranu, ali na duge staze postajemo robovi zadovoljstva jer se sve dobija odmah i dostupno je na svakom koraku.

Zadovoljstvo tako postaje navika, a navike loše utiču na romantičnu stranu čovjeka jer ljubav nije osmišljena kao trenutno zadovoljstvo, već dugotrajan osjećaj i trud.

Kultura je izgrađena na porocima

Poroci idu ruku pod ruku s trenutnim zadovoljstvima, a moderna kultura kao da uzdiže poroke, od pretjeranog konzumiranja alkohola, cigareta, droga, ljekova. Upravo te supstance stvaraju iluziju dobrog osjećaja i zabave, stanja u kojem nam ne treba drugi čovjek da bi se osjećali ispunjeno ili srećno.

Zašto se truditi i tražiti sreću u ljubavi, ako sreću donosi nekoliko čašica omiljenog pića?

Seks, seks i još malo seksa

Ljudi su danas skloniji prolaznim avanturama nego ikad prije. I žene i muškarci nikad nisu imali veći broj partnera nego danas, dok istovremeno tvrde da nikad nisu imali manje ljubavi.

Sve se češće odvaja seks kao zadovoljstvo od ljubavi, te preferiraju odnosi bez obaveza – poput prijateljstva s povlasticama i otvorenih veza. Samim tim, seksualni partner se manje cijeni, te se doživljava isključivo kao sredstvo postizanja užitka.

Egoizam je vodeća sila

Svaki pojedinac je egoista jer je ispunjavanje, te održavanje vlastitih ciljeva skladno teoriji evolucije u kojoj preživljavaju najjači, odnosno oni koji brinu za sebe.

Dok postoji zdravi egoizam, onaj koji ne dopušta pojedincu da ga drugi iskorišćava, zlostavlja ili tjera da želi najbolje za sebe, sve je češći nezdravi oblik egoizma.

Tako se kao normalna vrijednost propagira fokus isključivo na vlastite potrebe i želje, bez razmišljanja o drugim ljudima. Dva egoista nikako ne mogu da funkcionišu kao par, a to je sve češći uzrok raskida.

Veze su postale sport

Cilj svake romantične veze je pronalazak partnera za dugoročni odnos, te zasnivanje porodice. Iako se to ne događa uvijek, takav pokretač donosi romantiku u odnos.

S druge strane, danas ljudi ulaze u odnos zbog seksa, privremene zabave ili s već prethodno postavljenim ograničenjima – neću da se udajem ili ženim, ne želim djecu, brzo ću da raskinem…

Sve to rezultira smanjenjem romantičnih očekivanja, sanjarenja, a time ubija ideju ljubavi.

Nema kompromisa

“U skladu sa teorijom egoizma, sve je manje kompromisa. Stav u kojem je već jedna mana partnera dovoljna da ocijenimo kako veza sa njim neće uspjeti ili nas odbija tako da mu damo priliku je veoma površan. Potpuno različiti stavovi svakako jesu prepreka za vezu, ali ideja da postoji odnos u kojem se ljudi slažu bez potrebe za kompromisom je potpuna iluzija”, ističe Hadson.

Vjera u bajke sa srećnim završetkom

Dok se ljudima svakodnevno plasiraju statistike o razvodima, te crni podaci o sve manjim šansama za pronalazak pravog partnera, s druge strane mladi odrastaju uz holivudske filmove i bajke sa srećnim krajem.

Upravo ove suprotne ideje stvaraju konfuziju u glavi pojedinaca, koji su izgubljeni u pesimizmu i optimizmu, te se pitaju “ šta je to ljubav” i “vrijedi li uopšte truda”.

Uvijek ima neko bolji

Mediji, reklamne kampanje, slavne zvijezde na društvenim mrežama, fotošopirane fotografije koje nam nameću “savršene” proporcije i idealan život.

Svako želi da napravi što savršeniju verziju sebe, a za to je potreban i savršen partner. Osuđivanje na osnovu nečijeg fizičkog izgleda ili drugih predrasuda (on ne radi dovoljno dobar posao, ona nije dovoljno atraktivna…) unosi u ljubavna pitanja proračunatost, a to je prvi neprijatelj sreće.

Sve za cilj

“Kulturne vrijednosti društva nam govore da svako treba da se fokusira na sebe i ostvarenje vlastitih ciljeva za sreću. Iako je važno da svaki čovjek ima svoj cilj, još je važnije postaviti prave ciljeve” smatra Hadson.

Najvažnije u tome je odrediti koje stvari imaju pravu vrijednost – usrećuje li nas više posao koji nam ne ostavlja slobodnog vremena, ali donosi nešto više novca, da li nam je vrijedniji partner od selidbe u drugu zemlju zbog napredovanja, te hoćemo li odbaciti nekoga jer se ne uklapa u naše planove? Pravog odgovora nema, svako treba da ga pronađe za sebe.

Većina ljudi “loše voli”

Hadson smatra kako je jedan od najvećih problema u današnje vrijeme to što su ljudi zaboravili kako da vole – nisu spremni da se žrtvuju, proračunati su, čuvaju ljubavne rezerve za slučaj da ne ostanu sami, pretvaraju se da su neko drugi i ugađaju partneru u svemu samo da ih ne bi ostavio, a probleme guraju pod tepih umjesto da ih rješavaju.