Živjeli su srećno do kraja života – bajka ili zabluda

Partnerski odnos predstavlja jednu od najvažnijih sigurnih baza u životu. Prvu koju parovi sami biraju, kreiraju i njeguju, kako bi iz nje mogli bezbjedno da istražuju svijet, rastu i razvijaju i svoju individualnost i zajednštvo. Kultura u kojoj pojedinac živi, kao i porodica iz koje potiče, nose razne poruke o partnerstvu. U bajkama, nakon što prevaziđu niz nevolja sa kojima se uglavnom samostalno suočavaju, glavni junaci žive srećno zauvijek – što je prva od zabluda vezana za partnerstvo. Još jedna od zabluda je da se srećni parovi ne svađaju. Takođe, postoji i pogrešna poruka koja se kroz generacije prenosi u našoj kulturi, a to je da brak treba čuvati zbog djece. Kada bi se samo tri navedene poruke uzele kao apsolutne istine, partnerstvo bi djelovalo kao nemoguća misija.

Da bi partenski odnos bio funkcionalan potrebno je prevazići navedene zablude i poraditi na sljedećim aspektima odnosa.

Otvorena i česta komunikacija
Prvi faktor koji doprinosi građenju funkcionalnog partnerskog odnosa je otvorena i česta komunikacija. Ovo podrazumijeva ne samo komunikaciju o svakodnevnici i aktuelnim dešavanjima, već prije svega komunikaciju o emocijama, komunikaciju o komunikaciji, poteškoćama, potrebi za podrškom, snovima, nadanjima, ciljevima… Partnerski odnos započinje komunikacijom, te je za njegov razvoj neophodno održavati komunikacioni kanal prohodnim.

Uzajamno povjerenje
Ukoliko je komunikacija na bilo koji način oštećena, svako od partnera ostaje sa svojim mislima i osjećanjima, povjerenje se narušava i polako se izdvajaju dva svijeta koja samo prividno žive u jednom. Posvećenost u odnosu uz narušenu komunikaciju i povjerenje nije moguća u svom autentičnom obliku.

Funkcionalni i fleksibilni mehanizmi prevazilaženja konflikta
Ovo je tema gdje se živjeli su srećno do kraja života i srećni parovi se ne svađaju stavlja na test. Srećni parovi se takođe svađaju, samo što uče kako da riješe svoje konflikte i spremni su da te tehnike cjeloživotno usavršavaju. Konflikt sam po sebi ne predstavlja oznaku nefunkcionalnog partnerstva, već dužina njegovog trajanja, učestalost i sadržaji koji ga kreiraju. Rast nije bezbolan proces, pa tako ni za partnerstvo. Neminovno, povremeno će se unijeti i negativne emocije i konflikti. Da je drugačije, moglo bi se posumnjati da partneri postaju nezaineteresovani jedno za drugo, a to je prva sigurna naznaka da odnos lagano “umire”.

Postavljanje jasnih granica u odnosu na svoje porodice porijekla
Jedan od prvih životnih zadataka u razvoju nove porodice je postavljanje jasnih granica u odnosu na porodicu iz koje smo potekli. Previše rigidne ili previše popustljive granice čine novu porodicu nestabilnijom. Svaki partner donosi u odnos poruke sa kojima odrasta, odnosno one koje je do partnerstva zadržao. Partnerstvo je još jedan veliki “filter” ovih poruka, koji opet, kreiran zajedno, dopušta da se neke poruke zadrže, a neke odbace kao nepotrebne ili ometajuće.

Jasnoća šta čini partnerstvo, a šta roditeljstvo
Partnerstvo u okviru porodice predstavlja cjelinu za sebe u okviru koga partneri razmjenjuju poruke i sadržaje koji ne moraju biti vezane za funkcionisanje partnera kao roditelja. Odnos partnera kao roditelja ima potpuno drugačije razvojne zadatke i teme od partnerskog odnosa. Prema tome, ovde dolazimo do razbijanja još jedne zablude da moramo ostati u braku zbog djece. Partnerski odnos se može raskinuti, on ne mora nužno trajati vječno, dok je roditeljstvo doživotno- zauvijek smo roditelji svojoj djeci i kada raskinemo partnerski odnos.

Očekivanja od partnerstva
Očekivanja od partnerstva mogu biti veoma različita, različitost se kreira kroz poruke koje smo dobijali iz svojih porodica tokom odrastanja, uticaj kulture i rodnih uloga. Očekivanja od partnerstva obuhvataju: očekivanja od žene i od muškarca, očekivanja vezana za to kako dobar partnerski odnos treba da izgleda, šta je uloga oca, a šta majke, i tako dalje.

Emocionalna vezanost
Partnerski odnos od prvog trenutka predstavlja prostor za razmjenu osjećanja, putem kojih se partneri međusobno povezuju. Ova povezanost je nit koja se pojavljuje kroz sve prethodno navedene teme (partneri će usklađivati svoja očekivanja, dogovarati se oko granica, težiti da prevaziđu konflikte jer osjećaju emocionalnu povezanost-ljubav, brižnost, nježnost, seksualnu privlačnost…). Ključ emocionalne povezanosti je zapravo u osjećanju slobode da iskažemo svoje potrebe, za zagrljajem, dodirom, seksualnim odnosima, brižnošću. Sloboda u iskazivanju se odnosi na to da svaki partner u svakom trenutku može reći kada želi, a kada ne želi bliskost, nailazeći pri tom na uvažavanje, prihvatanje i razumijevanje. Ovakva povezanost je ono što partnerski odnos čini jedinstvenim u poređenju sa svim drugim odnosima koje u životu stvaramo.

Partnerski odnosi nose niz životnih zadataka u kojima je važno posvetiti pažnju kako ličnom rastu i razvoju tako rastu i razvoju samog odnosa. Prilagođavanje na promjene koje dolaze iz partnerstva i iz spoljašnje sredine su cjeloživotni zadaci koji omogućavaju paru da raste. Svaki neriješen zadatak predstavlja po jedan zavežljaj tereta koji se nosi dalje, kako se partnerstvo razvija. Taj teret nerazrešenog zadatka će svakako u nekom trenutku morati da se riješi, s tim što kako se partnerstvo razvija, tako razrešenje starih zadataka biva sve teže jer postoji konstantan upliv novih. Ipak, partneri koji su spremni da prihvate nove zadatke i da ih zajednički rješavaju moći će da stvore sigurnu bazu i funkcionalan partnerski odnos.