Aleksandra Radović: Časno se borim za dostojanstvo profesije

Kada je najavila da će nastupati 27. maja u KIC-u “Budo Tomović” u Podgorici, pop pjevačica Aleksandra Radović nije ni slutila da će ulaznice za njen solistički koncert biti rasprodate za samo četiri sata. Uprkos ovom rekordu kakav se u Crnoj Gori u skorije vrijeme ne pamti, Aleksandra za sebe ne misli da je zvijezda.

“Drago mi je što ljudi vole moje pjesme i srećna sam što je bila tako dobra reakcija i u Beogradu, i u Novom Sadu, i u Sarajevu, a sada i u Podgorici”, kaže Aleksandra za Dan.

“To je pokazatelj da je novi album dobro prošao kod publike, da im se pjesme dopadaju i da je cijela ekipa koja je bila angažovana i na albumu i na organizaciji koncerata dobro uradila svoj dio posla”.

Kad ćete imati novi koncert u Podgorici, a kada ćete “prokrstariti” Crnom Gorom, jer očito da je publika ovdje i te kako željna Vaše muzike?

“Novi koncert u Podgorici će vjerovatno biti ponovo u neko skorije vrijeme. U planu je koncert u Herceg Novom na Kanli Kuli vjerovatno u julu, a u septembru u nastup u Baru. Možda ću u Budvi pjevati na ljeto, ali s obzirom na to da cijelom regionu nedostaju koncertne dvorane, veoma je teško, nažalost, naći adekvatan prostor”.

Da li ste razmišljali da pravite koncerte po pozorištima?

“Naravno. U pozorištu je sve drugačije: i miris, i sala, i publika, i akustika. Već sam nastupala u Pozorištu na Terazijama; željela sam da pjevam i u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, ali nova politika ove kuće je da je ona rezervisana samo za glumce. Smatram da je time Novi Sad hendikepiran za dobre izvođače koji su mogli fino, kulturno i dostojanstveno da nastupe u tom prostoru, kao što smo to radili i ranijih godina. U manjim mjestima to bi mogli da budu domovi kulture, ali u njih dugo vremena nije ulagano, pa kad postavite neku ozbiljniju scenografiju, nema ni logike a i ne isplati se”.

Kako će izgledati koncertni repertoar u Podgorici i ko će Vam biti gosti na sceni?

“Napravili smo set listu koja je ista za sve gradove u regionu. Ono što je bilo u Beogradu i Novom Sadu, to će biti i u Podgorici i u svim drugim gradovima. Odlučila sam da nemam goste; s obzirom na to da me dugo nije bilo, željela sam da to bude noć koja će biti posvećena samo publici i meni”.

Napunili ste Centar Sava u Beogradu, pjevali ste u novosadskom “Spensu”, prije toga u Sarajevu. Ima li, bez obzira na muzičku “kilometražu”, treme kada odlučite da “zagrizete” tako “krupan zalogaj” kao što su veći koncertni prostori?

“Veći koncertni prostori sada su Arena u Beogradu i stadion Koševo u Sarajevu, a Centar Sava i Spens su prostori koji godinama funkcionišu, pa nije bilo pretjerane bojazni. Naravno, uvijek se pitate kako ćete proći, ali ni blizu kao kada je trebalo da nastupam u njima prvi put”.

Niste razmišljali o Areni?

“Moja muzika je emotivna i senzualna, a otkako smo uveli nove instrumente i nove muzičare dobila je neku divnu toplinu i baršun koji se gubi u takvim prostorima. Daleko od toga da koncert u Areni ne može da bude romantičan; išla sam da slušam Šade i koncert je bio savršen, ali iza toga stoji ozbiljna produkcija i mašinerija. Arena ostaje kao izazov”.

Vi i Sergej Ćetković se “tučete” kada je riječ o pjesmama koje mladenci biraju za prvi svadbeni ples. Vaša “Čuvam te” i Ćetkovićeva “Pogledi u tami”, a odnedavno i “Reci da”, vode “mrtvu trku”. I karijere vam se prepliću, prijatelji ste i van scene. Da li ste razmišljali da snimite duet sa njim, jer je pjesma “Prsten na sto” koju ste zajednički otpjevali na njegovom koncertu odlično prošla?

“Ljudi “Prsten na sto” doživljavaju kao duetsku pjesmu, iako to ona nije. Sergej je snimio, ali smo često jedno drugom gostovali na koncertima, pa smo je pjevali zajedno. Sjećam se da sam u osmom mjesecu trudnoće išla u Skoplje da mu budem gost na koncertu. Nismo imali u planu duet, ali nikad se ne zna”.

Većina Vaših kolega ima male rituale pred izlazak na scenu. Zdravko Čolić, na primjer, voli da se osami na dan koncerta, dok većina folk interpretatora praktikuje opušteno druženje sa muzičarima koji će ih pratiti na nastupu. Kako izgledaju Vaše pripreme za koncert?

“Volim da budem u neobaveznoj atmosferi, a pred nastup volim da se osamim i da se raspjevam”.

Snimate ljubavne pjesme. Kakav je Vaš stav o kolegama koje su se opredijelile za angažovanu muziku u kojoj kritikuju vlast?

“Mislim da je to sjajno. U nekim ranijim godinama i sama sam pisala takve tekstove; vjerovatno u naletu nemoći, bijesa i svega što mladi osjećaju kada nisu u stanju da egzistiraju na osnovu svojih kvaliteta, znanja, umijeća, obrazovanja… U tom smislu, Marčelo mi je fantastičan. Divim se ljudima koji imaju hrabrosti da istupe sa nečim što većina misli, ali se svi plaše da izgovore”.

Eurosong je manifestacija oko koje se uvijek “lome koplja” na balkanskim prostorima. Kako ocjenjujete nastupe crnogorskog predstavnika Slavka Kalezića i predstavnice Srbije Tijane Bogićević, kao i njihov plasman?

“Gledala sam Tijanin nastup, jer je bila prva. Ona je sjajan vokal, dobila je super pjesmu, odlično je iznijela, ali Eurosong odavno nije muzika, to je sve osim vokalnih sposobnosti, dobre kompozicije i teksta. Sad su to već maskote – što je čovjek nakazniji, to je interesantniji. Žao mi je svakog ko se nije plasirao dalje, a svakako je to zaslužio na osnovu vokalnih kvaliteta. Crnogorskog predstavnika nisam gledala, samo sam na Tviteru vidjela kako izgleda”.

On se u potpunosti uklopio u nove zahtjeve Eurosonga?

“Zaista ne bih da komentarišem”.

Čini se da kod Vas nema greške kad je posao u pitanju, da ste nemilosrdno samokritični, ali isto tako i da ste previše “stegnuti” u medijskim nastupima. Koliko to umije da optereti čovjeka?

“Kad je posao u pitanju, apsolutno sam posvećena. Kad je riječ o medijskim nastupima, svi mi koji smo prisutni u javnom životu moramo da imamo odgovornost, naše riječi imaju težinu. Kad vam Bog mnogo da, a ja smatram da mi je dao, moram da budem veoma pažljiva sa riječima. Na kraju, zbog riječi će nam se suditi. Volim da sve što kažem bude ono što zaista mislim i osjećam, ali svoju privatnost ne želim da dijelim sa javnošću”.

Da li se taj perfekcionistički profesionalni stav “prelio” i na Vaš privatni život?

“Nije. Privatno sam opuštena, uživam u normalnom životu”.

Šta je za Vas normalan život?

“Na prvom mjestu, da realno sagledamo sebe. Potom, nije realno trošiti hiljade eura na garderobu u vrijeme kada, na primjer, mala Sneža koja je prikupljala novac za operaciju sada prikuplja novac za hranu. Jako bih bila unižena u sopstvenim očima kada bih dozvolila sebi da kupim skupu garderobu dok drugi imaju takve životne probleme. Moje dijete se druži sa djecom raznih staleža, jede ono što jedu druga djeca, oblačimo se kao i drugi…”

Mediji su prema Vama često bili nekorektni, pogotovo kad ste pristali da budete član Pinkovog žirija. Tada je, reklo bi se, svako sebi dao za pravo da Vas ponižava ne bi li sebe pokušao da uzdigne. Kajete li se danas što ste donijeli odluku da učestvujete u emisiji tog tipa i automatski od sebe napravite “pokretnu metu”?

“Ako posmatrate iz drugog ugla, da su ljudi gledali taj šou i da su vidjeli ponašanje te ili tih osoba i moje ponašanje u određenim situacijama, da su vidjeli oblačenje te ili tih osoba i moje oblačenje, onda je imalo smisla. Đule iz Van Goga pitao me je da li stvarno mislim da će ljudi to moje ponašanje razumjeti; odgovorila sam mu da hoće. Željela sam da budem od koristi tinejdžerima koji su masovno počeli da srljaju u golotinju, da prate loše modele, loše uzore, neke nevaspitane vulgarne osobe koje su sticajem okolnosti tu gdje jesu… Mi stalno kukamo kako je ovo loše vrijeme, ali mi smo to dopustili. Mi, koji smo se sklonili, napravili smo prostor onima koji su drugačiji. Zato mi je sjajno što je Žika Todorović u nekom žiriju, jer mislim da razumije važnost toga biti na frontu. Ja sam došla da poginem časno, da u okviru svojih mogućnosti pokažem kulturu, talenat, vaspitanje, obrazovanje, ali krajnje nepretenciozno”.

Imate li utisak da narodu danas smetaju obrazovani ljudi?

“To je tako oduvijek. Ljudima ne prijaju ljudi koji su drugačiji. Mediokriteti su uvijek imali najbolji prolaz. Ali, ako je samo petoro ljudi u regionu promijenilo mišljenje i shvatilo da ovim poslom može da se bavi i dostojanstveno, da pjevačica može da bude fakultetski obrazovana, a ne samo sa završena četiri razreda osnovne škole, i da termin ‘pjevačica’ ne mora uvijek da bude korišćen u pežorativnom smislu, onda sam srećna. Ako ne, šta da se radi, bar sam probala”.

Kada ste najsrećniji – kao pop zvijezda ili kao “obična žena” i mama? I čemu Vas je naučila kćerka?

“Najsrećnija sam kao mama. Djeca su veliki učitelji i ako ih slušamo, uvijek nešto možemo da promijenimo kod sebe. Oni su kao mali anđeli koji sve jednostavno vide i jednostavno nam ukažu na to. Kćerka me je naučila da budem toplija, nježnija, nasmijanija, opuštenija…”

Na “Carstvo” smo čekali sedam godina. Možete li da obećate da naredni album neće ugledati svjetlost dana tek 2023. godine?

“Ne volim da obećavam, ali mogu da otkrijem da imam priličan broj pjesama, i od novembra bi lagano trebalo da radim na albumu koji će najvjerovatnije izaći krajem iduće godine”.

Kakvu muziku slušate privatno?

“Nešto lagano, neopterećujuće… Često slušam duhovnu muziku. Za vrijeme studija pjevala sam u crkvenom horu, u Sabornoj crkvi u Novom Sadu. Pojanje je od skoro počelo da me zanima i veliki je izazov u tehničkom smislu, voljela bih to da naučim”.

Zanimljivo je da će, svega pet sati prije koncerta, Radović u multimedijalnoj sali KIC-a odgovarati na pitanja novinara, što je maltene nezabilježen slučaj jer muzičari njenog renomea na dan koncerta uglavnom odmaraju i pripremaju se za svirku.

Podsjetimo, među hitovima koje će Radović, nakon duže pauze, uživo otpjevati pred našom publikom biće “Živeo kraj”, “Beskrajno”, “Samotnjak” i drugi.