Balašević o politici: Danas bih teško mogao da povjerujem u nešto

Kantautor i književnik, Đorđe Balašević, kaže da doživljava publiku kao ljude sa kojima dijeli ljubav prema umjetnosti i osjećaj za lijepo. Naziva ih i “mišljenicima”, i srećnim ga čini kada se okupe baš na njegovom koncertu.

“Mi s estrade baš nismo sasvim normalni, to vam je jasno. Polovina patološki prati svaki komentar o sebi, posebno one koje su sami poslali s lažnih naloga, a ja pripadam onoj drugoj, taštoj polovini, koja radije neće pročitati stotinu pozitivnih komentara nego da naleti na jedan negativni. Izabrao sam da komentare doživljavam, a ne da ih čitam, odavno prepoznajem lica u publici, ali mnogo je važnije što odavno prepoznajem i sebe među njima. To je moj narod. Da ne bude zabune, ne narod kojim se vlada, nego narod kojem se pripada, kodirani smo istim znakom, a umjetnost, ako je to druga riječ za osjećaj za lijepo, možda i jeste samo tanka linija na tom barkodu, ali je presudna da se očitamo kao jednaki”, kaže Balašević.

Objašnjava da njegovi koncerti bivaju rasprodati bez medijske pompe jer, kako kaže, svaki koncert je najava na naredni. Svojoj publici obećava nove pjesme i knjigu, ali ne žuri sa objavom.

“Neko me je od onih verbalnih iluzionista nazvao “pjesnikom intuicije”, i ja sam to ozbiljno shvatio. Ništa ne radim s planom, a ako to ponekad i djeluje kao da je brižno isplanirano, samo je dokaz da sam u pravu. “Knjiga koje nema” je samo mašta u pisanoj formi, i u njoj je puno redaka koji će biti podcrtani i citirani, ali nije lijepo da je ja hvalim. Čitataoci, alias slušaoci, ili skraćeno “mišljenici”, nikad me ne hvale, niti se žure da me pokude, ali je to vrhunsko povjerenje zaparvo najveći kompliment koji autor može doživjeti. Ako im se nešto učini dobrim, ispada da su to i očekivali, a ako ih nešto pomalo i zbuni, sasvim sigurno će ga poštovati s pažnjom znajući da je s pažnjom i stvarano. Pišem sve više, da nisam kantautor, odavno se ne bih pojavljivao na sceni, neprirodno je gledati gomilu sedamdesetogodišnjaka na koncertima, gdje su svi ti klinci? Neću pričati koliko ko od kolega ima godina, ali ja ih imam šezdeset šest, a slike nekih koji još nastupaju sam imao na bilježnici iz aritmetike u šestom razredu. Uskoro će nam pored stalka za mikrofon početi postavljati one stalke s infuzijom. Uzgred, imam dovoljno “nesvrstanih” pjesama za novi album, ali to su već poznate pjesme, volio bih da dovršim i nekoliko potpuno novih”, priča “panonski mornar”.

O politici ne razmišlja i ne planira da se aktivira u toj oblasti kao prije dvadesetak godina.

“Danas bih teško mogao napraviti grešku da povjerujem u nešto. Jedan stih glasi “iskustvo je tek pseudonim za sve naše greške”, i mogao bih da se pozovem na njega kao na prvi amandman, svaki put kad ubuduće budem upitan išta o takozvanoj politici”, izričit je Balašević.