Muzika film i TV Među omiljenim zvijezdama osamdesetih

Bebi Dol: Mojih pet minuta traju jako dugo

FOTO: Nemanja Nikolić

Iako par decenija nije snimala albume niti nove pjesme, Bebi Dol nije zaboravljena. Kantautorka iz Beograda miljenica je publike što zbog neprolaznih hitova, što zbog učešća u popularnim rijaliti šou programima. Potekla je iz porodice u kojoj je otac bio poznati džez muzičar, a majka posvećena domaćica. Podršku, a ni zabranu da se bavi muzikom nije imala i uspjela je da osamdesetih snimi hitove koji su preživjeli vrijeme, trendove, dolazak novih zvijezda. Danas je Bebi, pravog imena Danica Todorović, s vremena na vrijeme DJ, a nedavno je diplomirala antropologiju.

Osamdesetih ste bili najveća ženska muzička zvijezda u bivšoj Jugoslaviji. Imali ste svijet pod nogama. Jeste li dobro iskoristili svojih “pet minuta”?

“Da li sam dobro iskoristila svojih pet minuta? Jesam sigurno, s obzirom na to da mojih pet minuta traju već dosta dugo. Ali ja nisam osoba koja voli tu sliku iz prvog reda. Svejedno da li je u pitanju život ili modna revija, slike iz prvog reda su obično vrlo brutalne, a ja nisam baš za to. Mnogo više volim sliku iz drugog reda. Ko razumije – razumije”.

Da li se otac bunio što ste odlučili da se bavite muzikom?

“Recimo ovako: “Samo što dalje od muzike”, hahaha…”

Kako je izgledala džezerska kuća, vaš dom?

“Naša kuća, pa makar to bila i neka hotelska soba u kojoj smo umjeli da živimo mjesec, tri ili šest, podrazumijevala je puno muzike, puno nota, ploča, knjiga, poluraspakovanih kofera, geografske karte raznih puteva i novih gradova, obavezno tatine probe, koje sam voljela da posjećujem… I mama koja bdi nada mnom kao što mačka nosi svoje mačiće u zubima”.

Šta ste iz tog vremena zapamtili kao pouku?

“Moji roditelji su se mnogo kasnije, u već zrelim godinama mog života, razveli. To sam jako dobro zapamtila i sebi tada dala reč da po cijenu toga da ne znam šta bude sa mnom u životu, ako se budem vezala za nekoga, to će biti, ako dobri bog da – zauvijek”.

Da li ste vaspitavani “socijalistički”?

“Ah… Niko u mojoj porodici nije bio sklon toj opciji. Drugi svjetski rat je moju mamu ostavio bez roditelja i to su trauma i tragedija koje nikakav protok vremena ne može da ublaži. Utoliko prije, roditelji su me odmalena vaspitavali u mnogo praktičnijem smislu. Od mog polaska u osnovnu školu otac me je učio da niko neće za moj život učiniti ništa bolje osim mene same i da kao žena treba da budem maksimalno dobro školovana. Ništa strašnije od neznanja”.

Udali ste se prije nekoliko godina, uzeli kršteno ime Danica i muževljevo prezime Todorović.

“Mog muža je, kao u bajci, viša sila poslala u moj život u trenutku kad sam bila spremna da pomislim da “on” nikada neće doći. Aleks je pisac, nekada vrlo iz novinarske branše, premješten u naše krajeve one jezive 1999. kao dopisnik za nekoliko respektabilnih stranih novina. Rođen je na dalekom Pacifiku, u opštini Holivud, u porodici Srba. U međuvremenu odustaje od novinarstva iz moralnih razloga, isprovociran kao svjedok svake vrste nepravde i svega medijskog što se tada sručilo na nas. Trenutno piše knjige i radi kao profesor. Vrlo je cijenjen u svom poslu, govori i srpski da ga cio svijet razumije, i veoma sam ponosna na njega”.

FOTO: Dragana Udovičić

Predstavljali ste SFRJ 1991. u Rimu na Evroviziji s pjesmom “Brazil”. Osvojili ste samo jedan poen od stručnog žirija, jer je već počeo raspad zemlje. Kako ste se osjećali?

“Evrovizija? Mislite i euro i vizija? Srećom da su me roditelji vaspitali da je čovjek najčešće sam, i kad sve ide najbolje i kada ne ide. Moje iskustvo te godine je ovakvo: mi iz Beograda odlazimo tamo i ne volimo da ne volimo druge ljude, za razliku od većine drugih učesnika, nacionalnih zastava… Bili smo potpuno svjesni kompletne nepravde na koju su nas otvoreno sa svih strana upozoravali. Ogroman je to pritisak. Izašli smo da predstavimo našu zemlju i godine koje će doći i proći. Eto, do današnjih dana još uvijek sam ponosna kako smo sve te godine izdržali. Ne vjerujem da sada treba reći nešto više o tome”.

Pjevali ste i snimali u inostranstvu, dobijali najveće komplimente za svoje pjevanje, ređali hit za hitom… Da li žalite što ste ostali kod kuće, u svojoj zemlji?

“Uz moju majku i oca, koji su još uvijek tu, blizu mene, osjećam se privilegovanom da baš na ovoj tački moga života mogu da živim u svojoj zemlji, budem radost i blagodet za moje najbliže i moje prijatelje. A moguće i za sve one kojima znače pesme koje sam napravila, i koje ću tek napraviti”.

Kako se dogodilo da uđete u rijalitije? Zašto? Bilo je baš loših situacija.

“Izazov i smisao mojih učešća nisam toliko doživljavala kao takmičenje sa drugima, nego kao takmičenje sa samom sobom – svojim konformizmom i navikama. Kao neko ko je bio u stanju da pobjegne sa ekskurzije u prvom gimnazije, shvatila sam onu staru istinu: ko ne plati na mostu, platiće na ćupriji! U mom slučaju ta “ćuprija” se, eto, zove rijaliti. Samo vrlo mladi ljudi koji tu učestvuju uspijevaju da povjeruju kako su u tome zbog novca. Povremeno ih gledam i slušam dok bojažljivo brinem šta će biti s njima malo kasnije u životu. Ne vidim sebe u ulozi profesionalnog “igrača”. To je u mom životu sigurno najteže zarađeni novac”.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
EstradniFilozof
Gost
EstradniFilozof

Majka joj je bila važna faca na RTV Beograd, na taj način joj je bilo omogućeno da snima spotove i sopstvene šou programe i da je gleda cijela Jugoslavija. Tako da Bebi, pušti tu priču da nisi imala podršku… Niko joj ne osporava muzički talenat koji je nekad imala.

Send this to a friend