Bila je heroina jednog vremena, droga je odvela u propast

Glumicu Sonju Savić uvijek je pratio glas da je mlada, neshvaćena i čudna, ali detalji iz njenog života su manje poznati javnosti. Bila je heroina jednog vremena. Živjela je kratko, ali je ostavila traga u umjetnosti, kulturi, životu.

Iz rodnog Čačka dolazi u Beograd kako bi se oprobala u glumi koju je najviše voljela. Upisuje Fakultet dramskih umjetnosti u klasi Minje Dedić, a zajedno sa njom u tom periodu glumu studiraju Zoran Cvijanović, Svetislаv Goncića, Žarko Laušević, Brаnimir Brstine.

Već od samog početka bavljenja glumom, pratile su je kontroverzne priče. Jednom prilikom je na pitanje novinarke da li je u emotivnoj vezi sa Radetom Serbedžijom sa kojim je snimila čuveni film “Una” prekinula intervju.

“Ja sam fascinirana Radetom Šerbedžijom. Ja ga obožavam, i uvijek ću ga visoko staviti na pijedestal ljudi koje sam upoznala u svom životu. Ja nisam gledala mnogo njegovih predstava, prije nego što sam ga upoznala, ali sam zato gledala dosta filmova. Međutim, to me nije fasciniralo, ja sam to poštovala”, rekla je legendarna Una Vojvodić nakon snimanja pomenutog filma.

Sa druge strane, na pitanje s kim se druži kada ne snima filmove i serije, ona je odgovorila:

“Hm, da! Ja imam neku sreću- čuješ koliko puta to spominjem da izgleda kao da stvarno imam mnogo sreće, a ja je, u stvari uopšte nemam; ja sam jedna nesrećna djevojka. Družim se sa širim krugom ljudi s kojima sam odrasla negdje petnaest godina”, izjavila je Sonja jednom prilikom.

Nakon toga snima brojne filmove kao što su: “Živjeti kao sav normalan svijet”, “Kako je propao rokenrol”, “Šećerna vodica”, “Davitelj protiv davitelja”, “Balkanski špijun”, “Čavka” i mnogi drugi.

Vremenom je započela druženje sa Milanom Mladenovićem i čitavim sastavom grupe “EKV”. Mnogi kažu da upravo tada dolazi prvi put u kontakt sa narkoticima, ali i upoznaje svoju veliku i jedinu ljubav džez muzičara Vlajka Lalića. Mnogi kažu da je maštala da postane njegova supruga.

Znala je da kaže da jedan od najtežih trenutka u njenom životu pored smrti oca, jeste dan kada je Vlajko prerano napustio ovaj svijet 1990. Uslijed velike oluje, njegov jedrenjak je potonuo, a Sonja je mjesecima kasnije bila u depresiji zbog njegove smrti. Otišla je odmah potom u Sloveniju gdje je ostala skoro deset godina, vratila se u Srbiju i vratila se filmu, ali ne u toj mjeri u kojoj je to prije činila.

Mnogi kažu da je tada ušla u probleme koje donosi konzumiranje kokaina i heroina. Tokom jednog intervjua novinar ju je upitao da li koristi neku vrstu narkotika, ona je bez razmišljanja odgovorila da joj je najveća želja da radi čiste glave i srca, ali da je problem taj što kamera sve vidi.

“Ne, nisam konzumirala, osim u društvu u kojem se konzumirala uz alkohol. An ženeral! Jedino kanabis može da me pomjeri u neke više sfere i da me otvori za slavljeničko osjećanje ovog bijednog i jadnog svijeta. Ovdje se protura đubre od droge kao narkotički trend. Ambrozije su se koristile za ceremonije u starim civilizacijama za najviše aristokratske rodove”, rekla je Sonja.

Glumica koja je bila simbol novog talasa beogradskih umjetnika rušila je tabue, živjela ispred svog vremena i često bila neshvaćena. Nekoliko godina je živjela i radila u Sloveniji, gdje je tretirana kao velika zvijezda.

“Zašto loše prolazim u gradu u kom živim, u zemlji iz koje potičem, pojma nemam. Da nije bilo Slovenije, ne bih preživjela devedesete, a isto važi i za ovo vrijeme. Voljela bih da dobijem sredstva i napravim samo još jedan savremeni sajber mjuzikhol koji bi prerastao u klabing, ali ovaj grad izgleda da nema afiniteta prema meni. Često čujem da govore kako sam ekscesna ličnost, mada kad radim nikad nisam takva, pitajte koga hoćete”, rekla je jednom prilikom Sonja.

Kao i sve dame, i ona je maštala o udaji i djeci sa poznatim džez muzičarem Vlajkom Lalićem. Imala je tek 15 godina kada se zaljubila u njega, a on je bio i ostao njena jedina ljubav. Razdvojila ih je njegova prerana smrt 1990. godine, kada se utopio na jedrenju kad ga je zahvatila oluja.

“Dok sam bila mlada, često sam zamišljala kako ću imati brak i porodicu sa čovjekom koga beskrajno volim i kome ću se potpuno posvetiti. Imala sam veliku ljubav. Otkako je on otišao iz mog života, kada sam imala dvadeset devet godina, sebe smatram udovicom”, govorila je Sonja.

Ali poroci su joj došli glave 23. septembra 2008. godine kada je u stanu u Kursulinoj ulici pronađena mrtva. Ljekari su mogli da konstatuju smrt, a prema zvaničnim podacima nakon obdukcije preminula je uslijed prevelike doze narkotika u 48. godini života.

Talenat koji je imala joj je i donio status jedne od naših najboljih glumica, a bavila se i režijom i učestvovala je u brojnim avangardnim projektima. Do posljednjeg dana života ostala je specifična, drugačija, čudna, svoja.

“Ovdje sam sve vrijeme pokušavala da održim urbanu kulturu, ali to niko ne primjećuje. Znam i da se reforma kostima, šminke i mizanscena na filmu osamdesetih može pripisati Sonji Savić, pa opet nikom ništa. Suknja od skaja i sako na golo tijelo nisu se prije mene nosili, bojila sam tušem nokte u crno zato što takvog laka nije bilo”, rekla je u jednom intervjuu.

Sahranjena je u selu Donja Gorevnica kod Čačka gdje je njena porodična kuća. Komšije, nekada jedne od najtalentovanijih srpskih glumica, tvrdili su da u njenom stanu nije bilo namještaja, spavala je na dušeku na podu, a svuda okolo bili su razbacani upotrijebljeni špricevi.