Glumac i reditelj Dragan Bjelogrlić na komemoraciji u čast Žarka Lauševića otkrio je detalje njihovog posljednjeg razgovora i susreta.
Desilo se to prije mjesec, u bolnici na Bežanijskoj kosi.
Prije tih detalja, Bjela je pričao o tome da kada odlaze najveći – svijet zastane, srce se stegne, a nebo se otvori da primi velikana.
Sa jednim od takvih je sarađivao i tokom snimanja serije “Senke nad Balkanom”. Sa svojim Žaretom.
“Žarka sam volio da gledam, da čitam, da sa njim radim, a najviše od svega – volio sam sa njim da pričam. Pričali smo dugo i polako, o umjetnosti, o glumi, o životu i životnim iskušenjima, o pravdi i nepravdi, o nacijama, vjerama, o svemu. Svaki taj razgovor u Spužu ili Njujorku, da li se dešavao u pauzama snimanja, ili u kafanama gdje se dočekivala zora, svi ti topli razgovori odisali su njegovom gospodskom diskrecijom bez zadiranja u sagovornikovu intimu”, priča Bjela.
Posljednji takav razgovor, dodaje Bjela, bješe prije mjesec dana na terasi Žarkove bolničke sobe na Bežanijskoj kosi.
“Bio je topao jesenji dan, jeli smo teletinu sa Durmitora i pili koka-kolu. Rekoh ti tada kako je to najljepši dan poslije dugo vremena. Nisam znao da ću ga pamtiti kao jedan od najljepših u životu. Posljednja slika – ti stojiš na trasi bolnice Bežanijska kosa. I dalje si lijep. Mašeš mi i vičeš – ‘Vidimo se Bijelo’. Vidimo se, Žare, u nekom boljem svijetu, ako zaslužim da stojim pored tebe”, rekao je Bjelogrlić za kraj.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
