“Bili smo siromašni, ali ako pogledate unazad, to je vjerovatno bilo najbolje doba naše istorije. Bilo je to vrijeme mira. Moja mama je bila Srpkinja, moj otac je bio Hrvat, a jedini problem je bio što je otac puno pio. On je bio pukovnik jugoslovenske vojske, a svi su oni previše pili”, započeo je Bregović veliki intervju za britanski Gardijan.
Njegov život, piše britanski list, vrlo je zanimljiv. Bio je jedna od najvećih rok zvijezda bivše Jugoslavije, pisao je muziku za filmove i za to dobijao nagrade, postao je najbolji “proizvođač” romske muzike iako nije Rom.
Bregović je odrastao okružen muzikom hrišćana, Jevreja i muslimana koji su koegzistirali u njegovom rodnom Sarajevu i to je upravo predstavljalo najjači uticaj na njega tokom komponovanja “Tri pisma iz Sarajeva”.
On Sarajevo iz devedesetih naziva metaforom sadašnjosti.
“Ono što smo vidjeli tada vidimo danas širom svijeta. Danas smo dobre komšije, a sutra pucamo jedna na druge jer smo različitih religija. Ljudska bića su mašine koje zavise od uslova u kojim funkcionišu. Ako ih usmjerite dobro, biće dobri. Ako ih usmjerite lošte, biće veoma loši”.
Gardijan piše o izvedbi “Tri pisma…” u Renu. Duvački instrumenti i udaraljke prave uvod, pridružuje im se Britanski simfonijski orkestar, a onda i Cigani sa limenim trubama. Bregović hoda kao rok zvijezda, u bijelom odijelu, razbarušene kose sa električnom gitarom o ramenu. Ipak, ključni solisti su violinisti.
https://www.youtube.com/watch?v=SUgcZIN5avo
Svaki solista na violini, a ima ih troje, “ispisuje” po jedno pismo iz Sarajeva.
Violina je bila važna i u Bregovićevom ranom djetinjstvu jer ga je otac usmjeravao upravo na taj instrument.
“Ja sam više gitarski tip. Učio sam da sviram, ali ne mogu da kažem da sam obrazovan u muzici. Sa 17 godina sam svirao gitaru u striptiz barovima u Dubrovniku, a kada sam počeo da sviram u Italiji imao sam problema sa drogom. Majka je došla po mene i obećao sam joj da više neću svirati”, prisjeća se Bregović.
Četiri godine je slijedio njene savjete, studirao filozofiju, ali je promijenio pravac pred kraj studija.
“Postao sam rok zvijezda – bio sam najveći. Moji heroji bili su britanske rok zvijezde kao što je Led Cepelin – jednostavno, ako želite da svirate gitaru, želite da bude kao drugi zgodni gitaristi, kao Džimi Pejdž recimo”.
Prvi album sa Bijelim dugmetom Bregović je izdao 1974. godine, ali je oduvijek postojao uticaj ciganske muzike u njegovom stvaralaštvu.
“Kada sam bio velika rok zvijezda, uvijek je u svlačionisi svirala za nas takva muzika jer to je ono što donosi ludilo. Smatram da je u svom korijenu balkanska muzika kao pank, više ludilo od muzike. Pank je prestao da bude to što jeste kada je počeo da bude muzika”, objasnio je Bregović.
Na pitanje po čemu je Bijelo dugme bilo posebno, on se dotakao politike.
“Na komunističkoj strani rokenrol je bio mnogo važniji nego na zapadu. Ako ste bili pažljivi i niste bili glupi, mogli ste ostaviti važne poruke za to vrijeme. Danas izgleda djetinjasto, ali je u tom trenutku bilo veoma važno što je pjevač benda bio obučen u bijelu uniformu kao Tito, a zatim i u crno, kao u nacističkom koncentracionom logoru”, objasnio je tvorac Bijelog dugmeta, a onda govorio i o Titu.
“Učinio je mnogo dobrih stvari, ali je propustio da transformiše Jugoslaviju u demokratsku državu. Da je to uradio rat bi bio izbjegnut”, priča on.
Njegovi tekstovi su, prenosi Gardijan, sugerisali da “kada rat počne on može da zatvori prozore i da se ljubi dok se rat ne završi”. Bio je to optimističan stav, a rat mu je odnio sve – automobile, brodove, kuće u Sarajevu i po prvi put je “morao da radi”.
Tako je došlo do saradnje sa Emirom Kusturicom, ali i sa Juanom Mekgregorom.
A onda je napravio “Bend za svadbe i sahrane” i oživio cigansku tradiciju.
“Ja nisam jedini kompozitor koji je njima impresioniran. Koja je svrha tradicije ako neke stvari iz nje ne možemo uzeti? Jedna od stvari na koje sam ponosan je što će danas stotine romskih bendova svirati moje pjesme. Sviđa mi se ideja da bi zbog toga neki klinci zbog toga na hljebu mogli da imaju i marmeladu”.
Na kraju razgovora, osim poslovnih razloga za povezanost sa Mančesterom – koristi imigrantske priče ljudi iz tog grada za kreiranje opere – postoji još jedan razlog zbog kog bi se doselio u taj grad.
“Veliki sam obožavalac Mančester junajteda”, zaključuje Bregović.
Ne lupetaj.
Da si Ti ostao muzicar a ne politicar , dugmici se nikada ne bi raspali…….
I Tito je nekoga slusao.Lijevo,desno.Leleskinje boboskinje,bilo i bice.Hvala!
“Veliki sam obožavalac Mančester junajteda”, zaključuje Bregović.
aaaahhhahaha
Trebalo je pustiti kapitalizam u ekonomiju, paralelno sa državnim vlasništvom, kao što je uradila Kina. Ali nikako višestranačje i religije. I danas bi nam druge ptice pjevale. Ali, istini za volju, krajem osamdesetih nikome, pa ni meni, to nije bilo jasno, demokratija je izgledla kao dar s neba, cvrkut ptica, šarenilo u sivilu. Sve u svemu, držmo što smo ufatili…
Bregovicu stidi se svake izgovorene pocetkom nemira 90′-tih kada si popljuvao po svemu sto si do tada uradio sa Dugmetom(postoji video zapis).Obozavali smo i zaludjeni bili tom muzikom a ti je ukopa,a dno dna je tvoje stvaranje zadnjih 20god.
Evo ga ovaj stručnjak
Zna je Tito da je to nemoguca misija.Balkan i demokratija tesko bolje reci nikad
Brega ko Brega, lupa li lupa. Pa narode izaberite. Poštujem ga jer je maher za te stvari.
Naprotiv, da je Tito zabranio takvima da promovišu koncept “seks, droga, alkohol” i truju omladinu, bolje bi nam ptice danas pjevale.
A e.
Ceca, Seka i Jelena K. su nas prosvijetlile.
Pomenute promovišu isto, nema tu faktički nikakve razlike.
Kako za koga.
….e moj Brego, da nije bilo domacih izdajica u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Makedoniji, C.Gori, opstala bi Yugoslavija…. u njoj si moga mirno zaspat pored puta dje oces, a danas ni ulicom ponece nije ti sigurno proc…