“Sine, svaki posao je težak na svoj način, znaš i sama” – jedina je rečenica koju je glumac, Marko Nikolić, uputio ćerki Mini kada je čuo da želi da upiše glumu. I upisala je i završila studije, u prvoj klasi Dragane Varagić na Akademiji umjetnosti u Beogradu.
Prije pola godine bard je preminuo. I dok “zemaljski dani teku”, njegova Mina sprema se za drugu sezonu serije “Žigosani u reketu” (i ulogu vedre, duhovite Gage koja svira trubu), za treću sezonu “Nebojša čelik šou” (režija Milutin Petrović) u okviru obrazovnog programa RTS, ali i dalek put: u Njujork i čuveni Teatar Elen Stjuart “La Mama”.
“Po završetku studija imala sam malu ulogu u Kišovoj “Elektri” na sceni Narodnog pozorišta, s rediteljskim potpisom Ive Milošević. Bilo je to moje prvo predstavljanje u teatru, u divnoj atmosferi i inspirativnom procesu rada. Voljela bih da mi se opet “desi” neka predstava u ovoj kući”, kaže glumica.
U međuvremenu, “desila” joj se antička drama (Euripidove “Trojanke”), u kojoj je dobila ulogu lijepe Helene Trojanske.
“Nisam išla ni u jednu školu glume. Za prijemni ispit pomagali su mi Nela Mihailović i Nebojša Dugalić. Tata je izjavio da ne umije da se bavi pedagoškim radom i “proslijedio” me svojim kolegama. Kada je rekao da je svaki posao težak, i dodao ono “znaš i sama”, mislio je na mnogobrojne dane snimanja u vrela ljeta i ciču zimu. Pa i na sva propuštena pecanja i utakmice. Sjećam se kako se jednom beskrajno radovao fudbalskom prvenstvu u Japanu, imao je čak i spremnu kartu, a onda je zbog posla morao da odustane. Ali, rekao mi je i da zbog svega onoga što mu je gluma donijela, ne bi u životu radio ništa drugo. Umio je da uživa u sitnim stvarima, koje sam i sama već zavoljela: druženju s različitim ljudima, uspjesima projekata u kojima je učestvovao, putovanjima, svakom danu tako različitom od prethodnog”, priča Mina.
Na pitanje kako je tata ocjenjivao njen dar i angažman, Mina s jednostavnim osmijehom odgovara:
“Roditelji su imali tremu samo pred moj prvi kolokvijum. I nisu bili zadovoljni! Ispratili su i sve moje druge ispite, možda s previše kritičnosti, ali ne zamjeram. Kasnije, i kad su bili ponosni, to nisu pokazivali. Pogotovo tata… Već je bio bolestan, očekivao je odlazak u bolnicu, ali i premijeru mog kratkometražnog filma “Brazilka”, u režiji Sare Marković. Stigao je da pogleda “treću ruku” montaže. Poslije toga mi je rekao: “Više se ne brinem…” Te mi riječi mnogo znače. Za sada i dalje radim u kafiću i čekam pravu priliku. Neku komediju, zašto da ne? Možda baš zato što je izvan moje “komforne zone”, željela bih da je radim. Vjerujem da sa dramom znam mjeru, dok se s komedijom teže opuštam. Sve pomalo, po pet posto”, kaže Mina.
Mina je odsjekla svoju dugu kosu i ošišala se na kratko. Na komentar da joj prirodno kovrdžava kosa lijepo stoji i njenu pojavu čini osobenom, kaže:
“Poslije tatine smrti shvatila sam da sam se u životu jedino plašila njegovog odlaska… Za sve što se potom dešavalo, nije mi trebalo puno odvažnosti. Pa ni za neke korake i promjene. Između ostalog, i mog izgleda”.
