“Siguran sam da je igra u glumi nešto u čemu sam sebi mogu najviše da povjerujem, da je to ono što najbolje radim. Sva ostala znanja i vještine iz različitih oblasti, do sada, samo upotpunjuju moj izbor. Mada, mi nismo naš posao, već mnogo više od toga”, ovako o sebi i svojoj profesiji govori crnogorski glumac Emir Ćatović, zvijezda hrvatsko-srpske telenovele “Pogrešan čovjek”, scenaristkinje i producentkinje Jelene Veljače. Nakon osam mjeseci svakodnevnih snimanja u filmskom studiju u Luci Beograd, vratio se u Crnu Goru, sa uspomenama koje će mu, naglašava, mnogo značiti kroz buduća iskustva.
Nedavno je pala posljednja klapa serije koja je postigla ogroman uspjeh u regionu. Šta će vam najviše nedostajati?
“Nedostajaće mi ljudi, njihov talenat, umijeće, životno iskustvo, kvalitetni razgovori, humor, pogotovo Petra Benčine i Igora Kovača. Možda je čudno, ali nedostajaće mi i svakodnevna rutina obavljanja poslija, jer sam, kroz zadatke koji su dolazili pred mene, pored sjajnih glumačkih partnera, stekao i unaprijedio mnoge vještine kao glumac. Vjerujem da će vrijeme pokazati koliko će naša dobra i kvalitetna saradnja i prepoznavanje prerasti u prijateljstvo, i to ne samo sa kolegama već i sa ljudima koji rade iza kamera. Ako uzmete u obzir i to da sam iz druge države došao da radim posao koji volim, na mjestu gdje ništa nije “po mom”, onda ćete bolje shvatiti zašto je snimanje za mene bio proces, što se ne odnosi samo na glumu, igru, već i na rad na sebi”.
U kojim Lazarevim osobinama se prepoznajate, a po čemu se razlikujete od njega?
“I ja, kao on, volim samoću, uvijek gledam na sve sa pozitivne strane, imam osjećaj za one kojima je potrebna pomoć, ne idem linijom manjeg otpora. Razlikujem se od njega po tome što je on zreliji, stariji, bolje zna da istrpi nepravdu i laži. U ovoj ulozi sam imao prostor da, na više nivoa i na različite načine, tumačim sebe, “skrivajući” se iza njegovog lika. Mi možemo da razumijemo druge, ali da protumačimo samo sebe same. Tako su i naše uloge, naša tumačenja nas samih”.
Da li vas više privlači gluma na “daskama koje život znače” ili rad pred kamerom?
“Mislim da smo mi kao ljudska bića, a zatim i glumačka, isti i pred kamerama i u teatru. Mijenjaju se samo okolnosti i tehnike. Mnogo više iskustva, do sada, imao sam u pozorištu, ali ovo iskustvo od oko 200 snimajućih dana, u kontinuitetu, učinilo je da zavolim i da istražujem ono što me privlači u tom načinu igre”.
Mada ste ostvarili veliki broj uloga na pozorišnoj sceni, kao i u filmovima, uloga Crnog vas je proslavila. Prija li vam popularnost?
“Ne pridajem veliku pažnju popularnosti i slavi, ali drago mi je što ljudi vole način na koji tumačim taj lik i što to dijele sa mnom. Nekada mi bude simpatično kako se dvoume da li da mi uopšte priđu ili kako im je neprijatno da “probiju led” prvog pozdrava. Moja porodica, prijatelji i kolege vole da se našale na račun popularnosti, a inače na glumu gledaju kao na posao kao i svaki drugi”.
Koliko vam je bitan novac? Kako ste potrošili prvi honorar?
“Bitan je, ali ne i najbitniji. Prvi honorar potrošen je na sat, poklon mom bratu”.
Postoji li uloga koju priželjkujete?
“Volio bih da igram gluvonijemu osobu”.
O čemu maštate?
“Maštam da sa porodicom odem na neko veliko putovanje koje ću prepričavati pod stare dane”.
