Gabi Novak: Normalan sam čovjek, a ne diva

Premda ne krije da ima 82 godine, Gabi Novak, divu hrvatske i jugoslovenske muzike, ne umaraju koncerti i nastupanja, ali je zato umara sve oko toga – brojne neizostavne promotivne aktivnosti i putovanja. Ona se nedavno udružila sa kolegama Matijom Dedićem, Biserom Veletanlić i Vasilom Hadžimanovim, i planiraju velike koncerte po bivšoj Jugoslaviji. Ljetos je, sa koleginicama Terezom Kesovijom i Radojkom Šverko nastupala u Kotoru.

“Srećna se vratim nakon koncerata, ali sam drugi dan strahovito iscrpljena i umorna. Mi smo ta vrsta pjevača koji se emotivno iscrpe. Kad se potrošim, teško se obnovim. Kako se oporavim? Odmaram se dva dana”, smije se.

Otkriva i kako joj izgledaju trenuci prije izlaska na binu i što napravi kad siđe s nje.

“Imaš nekih ljudi koji brbljaju, govore sve u 16, nemaš mira da se koncentrišeš. To uvijek kaže i Josipa Lisac: ‘Treba mi samo kutak i trenutak da se saberem, fokusiram.’ Kod mene je ovako: razgovaramo, zafrkavamo se, ali 15 minuta prije samog koncerta moram ‘posložiti’ glavu pa mi treba malo mira. Nakon bine popijem nešto i odmah zapalim cigaretu. Utisak s koncerta procesuiram drugi dan”, kaže.

Prefinjena je i osjećajna i uvijek na visokom estetskom nivou. Uz sav publicitet koji je postojao oko nje, nije opterećena sobom, ne izigrava divu i uvijek je znala čuvati svoj život te biti odmjerena i dostojanstvena u svemu. Kako joj je to uspijevalo?

“Morate znati da sam prije svega normalan čovjek. U životu je kod mene sve išlo prirodnim putem, a nisam nikada mislila ni maštala o tome da ću jednog dana biti poznata pjevačica. Bila sam muzikalna po svom djedu. Kad sam došla u Zagreb, gledala sam muzičke filmove i slušala muziku, ali nisam htjela ulaziti u to. Upisala sam Školu primijenjene umjetnosti i dizajna i proživjela školujući se pet predivnih godina. Nakon škole sam išla za time da radim. Onda su mi u Zagreb filmu ponudili da, kad stalno pjevušim, oživim likove crtanih filmova. Tada su u Zagrebu bile samo dvije-tri pjevačice, Rajka Vali, Anđelina Groh… Jednog dana je u Zagreb film došao ugledni slovenski kompozitor i dirigent Bojan Adamič te je gledao naše filmove i čuo moj glas. Pitao me želim li nastupiti na koncertu s njegovim orkestrom, da budem gost. I da sad ne pričam ostalo, jer se moja istorija zna. Uglavnom, odjednom i vrlo brzo se sve pokrenulo”, prisjetila se.

Da nije bilo estradne faze, sigurno bi, napominje, ostala u filmu.

“Moja tiha želja je uvijek bila da se bavim kostimografijom ili da budem dizajnerka. Danas, kad pomislim na to, ne mogu reći da mi je žao jer sam imala i imam lijepu karijeru s usponima i padovima, ali tu sam”, ističe.

Gabi ističe da je kvalitet muzike danas opao.

“Danas se nemamo zašto žaliti jer imamo sjajne pjevače, a zna se ko su ti ljudi, kao i sjajne muzičare i studije. Generacija koja dolazi iza nas teško pronalazi svoj put. Vrlo je teško mladim ljudima. Nekad je, u bivšoj državi, bilo lakše, moramo to reći, i sad se događa da mladi ljudi idu za silnim istraživanjima. Što će raditi pobjednici tih silnih talent šouova”, pita se Gabi.

“Osjećam kao da se pojavila neka nostalgija za nekakvim prošlim vremenima, za emocijom. Nekad su se ljudi uz naše pjesme zaljubljivali, rasli, razvodili, a moj je Arsen znao reći da je on autor za razvode. Sada imamo toliko pjevača da je to čudo. Stisnuti smo pomanjkanjem krirerijuma vrijednosti”, tvrdi.

Arsena Dedića, svog životnog suputnika i neprežaljenog supruga, vrlo često spominje.

“Vozim se u tramvaju, idem na plac i često sretnem ljude koji mi govore kako su srećni što sam dobro i zdravo. Ljudi su jako voljeli Arsena. Bilo je ljudi koji nas nisu voljeli, ali i jako puno onih koji su nas poštovali, a to vidim kad izađem na ulicu. Arsen je stalno prisutan. Često se u druženjima s Terezom prisjetimo naših dogodovština”, izjavila je.

Pjevačka legenda je ispričala kako joj danas izgleda svakodnevica.

“Mislila sam da će biti više mira kad dođu te neke kasne godine, ali svi smo zaposleni. Mala Lu je cijelo vrijeme u školi, Matija strašno puno radi, Marina vodi brigu oko naše porodice. A mene stalno me neko negdje zove. Često odem u pozorište”.

Osim muzike, s kojom i dalje diše, živi, najveću sreću joj donosi porodica te joj je, kaže, najbitnija i prva.

“Porodica je stub svega i kod mene je to uvijek tako bilo. Iz zdrave porodice izlaze zdrava djeca i stvori se tradicija koja to ganja dalje. Mislim da je tako ispravno premda živimo u vremenima kad se mnogi bore za to da održe status porodice. Čitavo društvo se poremetilo”, mišljenja je naša pjevačka diva.

Najveća radost u obitelji je ipak – unuka Lu.

“Lu je završila nižu muzičku, ali nije upisala srednju. Okušala se i u plesu, košarci, fotografiji i pjevanju. Trenutno ide na dramsku sekciju. Nas dvije smo snimile spot s Leom Deklevom, Lu je pjevala pjesnike s Arsenom, ali ima neke svoje druge potrebe. Lavica je i izboriće se za sebe. Ne stvaramo joj nikakav pritisak, dajemo joj potpunu slobodu izbora”, pojasnila je na kraju razgovora.