Iako je namjeravao da napravi film o Golom otoku, reditelj Goran Marković napisao je knjigu na tu temu. “Beogradski trio” naziv je romana koji je predstavio crnogorskoj publici.
„Beogradski trio čini jedan klasični ljubavni trougao, do koga sam ja došao zaobilaznim putem. Ja sam veliki dio života skupljao materijal o Golom otoku. Mislio sam da ću praviti film, a napisao sam knjigu. Zaključio sam da je Lorens Darel morao biti špijun. Našao sam neke podatke da je bio obavještajac. On je bio ataše za štampu, ma šta to značilo. Dakle, Goli otok sam posmatrao iz ugla nekog ko o tome ništa ne zna, i ne zanima ga. Iz igla Loresa Darela. On je bio jedan bizaran tip. Izgleda da se na kraju života odrekao britanskog državljanstva. Bio je čudan čovjek, negativan tip. Ja sam mu malo dao čovječnosti. I tu je i melodrama. Jer ljudi vole da puste suzu. I ja spadam u te ljude. I ja se zaplačem na neku srceparajuću priču. I tako sam počeo da izmišljam. Počeo sam da se bavim fikcijom. Nekim ljudima, kojima sam izmijenio sudbinu, promijenio sam imena. Razvijajući ih kao likove doveo sam ih u situaciju koju nisu doživjeli. Počeo sam slobodno da se krećem po tome. Ljudi često ne vjeruju da sam to izmislio. Ja sam filmski režiser. Izmišljotine činim uverljivim.Potrudio sam se da moje izmišljotine djeluju istinito”, kazao je on i dodao:
“Goli otok je najveća priča bivše Jugoslavije. Mislim da ta pirča o strašnom logoru nije dovoljno ispričana i obrađena. Glavni paćenici na Golom otoku bili su Crnogorci. Srazmjerno broju stanovnika Crnogorci su bili glavni zatvorenici. A ovdje to niko nije ozbiljnije, putem fikcije, obradio”, cijeni čovjek koji stoji iza filmova “Sabirni centar”, “Tito i ja”, “Falsifikator”…
Marković kaže da se prije ni poslije Golog otoka nije desio “jedan takav bizaran napor da se promijeni svijest ljudi”.
“Da se izvrši neka vrsta lobotomije. To je dramski veoma interesantno. Ja sam sve više osjećao empatiju prema tim ljudima. I uvrtio sam sebi u glavu da treba da to ovjekovječim. Razgovarao sam sa mnogo ljudi. Bio sam fizički na Golom otoku. Vodio nas je jedan čovjek koji je bio Golootočanin, a živio je tu preko puta. To je potpuno napušteno ostrvo. Izgleda avetinjski. I onda i sada. On nam je pričao zanimljive priče. Čak je rekao „Ja nikad sa ovog otoka nisam ni otišao“, rekao je Marković
Uveli su Italijani rad sa strankama (spijunima), za vrijeme okupacije na CT, 41.,42. Toliko ih je bilo, da nisu mogli vjerovat. Takvi smo mi, pola se busa u postenje i cestitost, a pola su smecari obicni. Ko ne vjeruje, dokaz su danasnja Vlast, Opozicija i komplet stanje drzave i drustva. Dno dna.
TREBA OPET DA PROPRADI. TREBA I DANAS DA IMAMO BAR 5 TAKVA OTOKA DA SALJEMO IZDAJICE I SPIJUNE KOJI BI PLJUNULI SVOJU ZEMLJU A LJUBILI CIZMU TUDJOJ. ADMINE NADAM SE DA CES GA POSTAVIT SAD.
Markovicu, to je tabu tema u Crnoj Gori. Ali se sve zna.
ADMINE STO MI NE OBJAVIS KOMENTAR
Evo veli dps da je Jovo Kapičić bio heroj. Ja ne znam kome da vjerujem, sebi ili dps-ovcama.
Tamo nisu išli ovi koji su danas kidnapovali crnogorstvo, zato se i ne priča o stravičnoj diktaturi.
Zato su montenegrini zlikovcu vratili spomenik u Podgoricu,svetogrđe i prokletstvo jednog naroda.
Ne krivimo Tita,vec saborce heroja sa Golog otoka,crnogorsko-srpske poltrone i ulizice,dodvorice i pretedente na vise polozaje,tudje zene,lazljivce i podmetace neistina.Slava herojima koji su robijali u zemlji za koju su svoju krv lili u cetvorogodisnjem ratu.
Naravno- najvise smo mi bili spijuni: Crnogorci. Sad smo najveci DPS-ovci,nekad najveci Srbi,nekad titoisti…
Treba snimit film o fenomenu cetinjskog spijanja za Italijane… nisu mogli sve saslusat od dezurnih spijuncina, cak i tad 41 i 42. Sve ovo danas sto se desava u Cg je posljedica toga. Dakle kolektivna psihoza
Evo sad Milovi ih opet smatraju izdajnicima u CG, vele Jovo Kapičić je heroj bio.
Na Goli Otok se islo po prijavi (spijanju) , najcesce rodbine ili susjeda i to za licnu korist. Zasto je bilo puno crnogorana govori o njima kakvi su ljudi.
Kuku mene jeste li pročitali ovaj tekst? Kao telegrafski ispaljuje nepovezane kratke rečenice. Interesuje me koji će mazohista da pročita tu knjigu. Bolje da se drži primarnog izbora umjetničke djelatnosti. Nadam se da je tu bolji…
Tačno! Mrlja jednog vremena.
Sto bi to iko obradjivao. Tamo su bili spijuni ivsteani placenici. Da je srece da opet proradi.
Bravo!
Da proradi, ali za tebe i tebi slične.