Muzika film i TV Hrvatski reditelj smatra da nacionalizam nije utihnuo ni tri decenije od rata u ex JU

Grlić: Na prostoru bivše Jugoslavije stalno se poistovjećuju države i režimi

“Za slobodu na filmu treba se izboriti i za to ne postoji alibi”, kaže poznati hrvatski reditelj Rajko Grlić.

“Čovjek sam pravi svoje polje slobode i važno je da razmakne mulj”, kaže autor filmova “Bravo maestro”, “Samo jednom se ljubi”, “U raljama života”, “Za sreću je potrebno troje”, “Čaruga”, “Karaula”, “Ustav Republike Hrvatske”…

A kad bi danas krenuo ispočetka, kaže da bi bio hrabriji sa znanjem koje je nakupio “o ništavilu tih sistema i sa gorčinom koju imam”.

Devedesetih je otišao u SAD iz, kako piše u knjizi “Neispričane priče”, “crno-bijelog svijeta na rubu pameti gdje se ništa normalno ne može raditi”. Dodaje, međutim, da je danas mnogo gore.ž

Cijeni da i u Srbiji i u Hrvatkoj nacionalizam nije popustio od rata do danas.

“Rat je bio opravdanje za neke monstruozne gluposti i zločine. Danas nema ni tog elementarnog opravdanja, a nacionalizmi su veći nego za vrijeme rata, s obje strane. Srbija je možda još gora od Hrvatske, ali tu je veliko nadmetanje ko je gori i ne vidim način da se iz toga izađe”, rekao je Grlić.

Ne vidi, kaže, kako se to “carstvo nacionalizma može srušiti”.

Primjećuje i da se na prostoru bivše Jugoslavije stalno poistovjećuju države i režimi.

“Ja nisam nikada bio veliki pristalica režima, ali me je strašno veselila različitost Jugoslavije, da ja mogu da radim sa ljudima iz Skoplja, Ljubljane, Beograda, da mogu crpiti najbolje sa većeg područja i da ne moram živjeti u svom dvorištu. To je bila velika prednost”, naveo je.

Sa filmom ‘Karaula’ iz 2006. to je, kaže, obnovio i ponovo je spojio sve te fondove i ljude iz svih krajeva bivše Jugoslavije.

“Film je uvijek bio za tri koraka ispred ovih država i kapitalizam u srcu socijalizma. Svi su bili slobodnjaci koji su živjeli od svog rada, a ne od sistema. Film je uvijek išao napred. Kada bi krenuo malo više naprijed, onda ga lupe po prstima pa ga vrate kao što je bilo sa ‘crnim talasom’ ili kao što se nedavno desilo u Hrvatskoj, politika ne voli to istrčavanje”, primjećuje reditelj.

Snimanje filma je za njega “spoj dionizijskog i apolonijskog svijeta”, spoj užitka i racija, spoj različitosti.

“Film uvijek kreće iz života bez obzira da li odlazi u neku stilizaciju ili u nešto što je deset santimetara iznad. Film uvijek kreće iz neke stvarnosti, a ta stvarnost je uvijek kontradiktorna u svakom od nas. U svakom od nas postoje razna bića koja vuku na razne strane”, objašnjava Grlić.

Kaže i da kada kreće u film, pokušava da vidi koje je glavno lice, koja je ta osoba i koji je njegov stvarni ritam, da li brzo ili sporo govori, glasno ili šapuće.

“Ima introvertnih tipova koji su blagi, imate agresivne tipove koji su brzi. Pokušavam da nađem jezik koji bi korespodnirao sa tom karakteristikom glavnog junaka, kako bi on sam o sebi ispričao priču i napravio film. Neki nervčik bi pravio filmove od milion kadrova, sve bi išlo brzo, skakalo, neki staloženi kao lik (Nebojše) Glogovca u posljednjem filmu (“Ustav Republike Hrvatske”) je blag čovjek koji teško donosi odluke i taj film mora imati staticnost da mu pomogne da ta muka izađe vani”, objašnjava reditelj.

Sa Antom Tomićem piše scenario za novi film, a riječ je o savremenoj priči koja se odigrava u Zagrebu.

“Film bi trebalo da se zove, ako se ikad dogodi, ‘Svemu dođe kraj’. U tom naslovu je sve što imam reći o tom filmu”, poručuje Grlić.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Massimo Attack
Gost
Massimo Attack

Veliki filmski djelatnik Rajko Grlic! On je jedan od ljudi iz javnog zivota koji je uvijek bio iznad nasih balkanskih s…a, mentalno,intelektualno,a i samim svojim umjetnickim djelom.

Send this to a friend