Kako je Dejvid Bouvi pretvorio Igija Popa iz divlje zvijeri u mističnu rok zvijezdu

Legendarni rok veteran Igi Pop, 29. maja obogatio je svoj muzički katalog izdavanjem specijalnog luksuznog Box-seta od sedam diskova pod nazivom „The Bowie Years“, prenosi Bosonoga.

Već sam naslov sugeriše da se materijal bavi danas kultnom saradnjom dva muzičara i njihovim zajedničkim životom u Berlinu, tokom druge polovine 70-ih.

Period obilježen izdavanjem Igijevih albuma „The Idiot“ i „Lust For Life“, te nastankom revolucionarnih projekata Bouvijeve takozvane „berlinske trilogije“ nastalim od 1977. do 1979. godine, a koju čine albumi „Low“, „Heroes“ i „Lodger“

Kompletan set, osim dva cd-a, sa albumima „The Idiot“ i „Lust For Life“ sadrži još pet diskova sa živim snimcima i alternativnim miksevima materijala, koji je označio Igijev povratak na scenu nakon duže pauze zbog problema sa alkoholom, narkoticima i liječenjem u raznim ustanova za mentalno zdravlje.

U godinama prije njihovog preseljenja u Zapadnu Njemačku , Dejvid i Igi živjeli su u Los Anđelesu, gdje su bili izvan šina, čak i prema standardima divljih rock zvijezda 70-ih. Igi je stigao do tačke u kojoj je ušao u mentalni azil kako bi se očistio, dok je Bouvi bio na ivici smrti zbog pretjerane upotrebe kokaina, uz brojne probleme sa zakonom i medijima.

Dvije drogirane rok zvijezde u Berlinu

Kad je Dejvid predložio preseljenje u Zapadni Berlin, Igi je pristao, a počeli su raditi na novoj muzici još prije nego što su stigli tamo. Velik dio “Idiota” napisan je u starom zamku u blizini Pariza, gdje je Bouvi snimio “Pin Ups” iz 1973, ali je Igi jednom rekao za BBC-i da je muziku “na mnoge načine nadahnuo Berlin, jer je to na kraju zvučalo poput zvuka Berlina”!

Napuštanje muzičkog i stilskog pravca glam roka kojim se Bouvi proslavio tokom Zigi Stardust faze, počelo je upravo snimanjem pomenutih albuma tokom 1976, a na disku „Edits + Outtakes“ možete čuti snimak intervjua sa Igijem koji se prisjeća svega onoga što je naučio od svog mentora.

„Dejvid me je učio raznim stvarima uključujući ekspresionizam, nadrealizam, impresionizam i ono što se dogodilo u Cirihu sa dadaistima. Nisam znao ništa o bilo čemu od ovih stvari. Nisam znao odabrati vino, niti šta znači neka slika. Ponekad me smatrao modernim likom iz neke knjige Dostojevskog ili modernim Van Gogom, ali uvijek je znao da sam američka seljačina u duši”.

„Berlinska faza” ove dvije rok legende i danas je snažan magnet za mnoge umjetnike koji pokušavaju uhvatiti dio atmosfere koja je obuzela “Najvećeg rock kameleona” i “Kuma panka”, dok su pokušavali pobjeći od svega što ih je uništavalo, ali i ponovo izmisliti sebe u muzičkom smislu.

Divlje noći u Evropi

To ne znači da je uticaj tekao samo u jednom pravcu. Bilo je dosta toga što je Igi mogao naučiti Dejvida i puno toga što je Igi mogao iznijeti muzički, a što Bouvi nije mogao sebi dozvoliti kao pop zvijezda. Kada su izdali pjesmu „Nightclubbing“ – zvučni zapis o svojim divljim noćima po Evropi, koristili su jeftini sintisajzer i Roland ritam-mašinu.

Bouvi je želio zamijeniti Rolanda pravim bubnjarom, jer je mislio da ne može producirati snimak koji je tako zvučao siromašno. Igi je, sa druge strane, shvatio da ga ne zanimaju pravila. Ovu jednu petlju bubnja iz „Nightclubbinga“ kasnije su svi koristili od Grejs Džons u svoj verziji pjesme, preko Nine Inch Nails-a („Closer“) do Oasis-a („Force of Nature“), a njen uticaj se i danas osjeća u pop muzici.

Cijeli album „Idiot“ nastao je u bliskoj saradnji sa Bouvijem i njegovim tadašnjim pratećim bendom. Bouvi je koautor svih pjesama i producent, a učestovao je i kao instrumentalista. Svirao je klavijature, sintesajzere, gitaru, klavir, saksofon, ksilofon, te pjevao prateće vokale. Nakon što su početni demo snimci napravljeni u Francuskoj, snimanje albuma nastavljeno je u Minhenu, prije nego što su konačno stigli u Berlin. Album je dobio konačni miks producenta Tonija Viksontija u gradskom studiju Hanza, a objavljen je 18. marta 1977, jer je Bouvi u februaru izdao svoj „Low“, vrlo sličnog zvuka.

Kada se album pojavio Pop ga je opisao kao kombinaciju Džejmsa Brauna i grupe Kraftwerk. Na omotu je crno-bijela Igijeva fotografija, inspirirana slikom „Roquairol“, njemačkog slikara Eriha Hekela, osnivača umjetničke skupine Die Brücke (1905-1913), a prikazuje Igija u nekoj uvrnutoj pozi, poput lutke na koncima. Sam naslov ploča duguje istoimenom književnom remek-djelu F. M. Dostojevskog, kojeg je Bouvi smatrao jednim od svojih omiljenih pisaca.

Kompletan album imao je osam numera, a pjesme „Sister Midnight“, „Baby“, „China Girl“, „Dum Dum Boys i „Mass Production“ postale su rok klasici i uzor za brojne bendove u godinama koje su uslijedile.

Igi je nakon izlaska „Idiota“ krenuo na turneju, uz podršku benda koji je uključivao: Bouvija na klaviru i pratećim vokalima, Rikija Gardnera na gitari i braću Tonija i Hanta Sajlesa na basu i bubnjevima. Ti nastupi su i danas su legendarni, a neki od njih zabilježeni su upravo na živim albumima iz ovog Boks-seta.

Žudnja za životom

Igi nije gubio vrijeme kad se vratio u Berlin u aprilu 1977. Bend sa turneje odveo je ravno u Hanzu, gdje su napisali, snimili i miksali „Lust For Life“ u samo osam dana. Igi je jedva spavao, ali imao je, kako kaže u pomenutom intervju, mnogo razloga za to.

„Bouvi je pakleno brz momak. Shvatio sam da moram biti brži od njega, inače čiji bi to album bio?

Bouvi je u pauzama snimanja Igija učio slikati, uživali su u noćnom životu Berlina, a odvikavali su se i od narkotika. Igi je za sebe kasnije govorio da je u tom razdoblju bio najsrećnija osoba na svijetu.

„Živio sam na crnom vinu, kokainu i njemačkim kobasicama, spavao sam u jednom stančiću i imao tuš samo s hladnom vodom.“ Stoga ne čudi vesela Igijeva fotografija na omotu albuma koju je i ovoga puta snimio Endrju Kent.

„Lust For Life“ biće objavljen samo pet mjeseci nakon „Idiota“, 29. avgusta 1977. S obzirom na to da su većinu albuma napisali muzički super-genijalci Pop i Bouvi, vrijedno je napomenuti da jedna od njegovih najpoznatijih pjesama nije bila njihova. Kultnu rok himnu “The Passenger“ napisao je gitarista Riki Gardiner, prateći ritam Igijevih riječi, za koje je rekao da su napisane zbog toga što je vozio po Severnoj Americi i Evropi ilegalno, jer prosto nije imao vozačku dozvolu.

Album otvara žestoko bubnjanje Hanta Sajlesa i naslovna pjesma za koju je tekst napisao Igi pod uticajem svojih narkomanskih dilema, a muziku Bouvi – navodno inspirisan Morzeovim znakovima, koje su koristile američke vojne snage za početak svoje radijske emisije u Berlinu.

Pjesma „Tonight“ u uvodnom dijelu ima tekst koji se osvrće na negativne posljedice droge, a sedam godina kasnije će Bouvi, bez uvodnog dijela, snimiti hit obradu u duetu sa Tinom Tarner u veselom rege ritmu. Pjesma „Turn Blue“, mračna je priča o heroinskom overdouzu , dok je završna „Fall In Love With Me“ pjesma o tadašnjoj Igijevoj djevojci 19-godišnjoj djevojci, Ester Fridmen.

Generalno gledano, oba albuma bila su, svaki na svoj način, savršen brak Igijeve nove sofisticiranosti i divlje rokenrol zvijeri iz vremena „ The Stooges“. Igi je uvijek imao sirovu rok snagu, ali 1977. Bouvi ga je pokazao u potpuno novom svjetlu – kao mističnog pop umjetnika. Ovaj savršeni spoj pop bajkovitosti Bouvija sa Igijevom mračnom uličnom vizijom, zajedno je stvorilo jedan od najsjajnijih momenata u istoriji muzike.