Ako (nekim slučajem) još uvijek niste gledali kultnog “Kuma”, ukratko, to je mafijaški film iz 1972. godine urađen prema istoimenoj noveli Maria Puza, dobitnik tri Oskara, film koji je 2007. godine dospio na drugo mjesto na listi najboljih filmova ikada snimljenih, iako mnogi tvrde da je opravdano zaslužio i prvo mjesto.
“Kum” (“The Godfather”) je danas poznat kao jedan od najboljih filmova svih vremena. Međutim, malo je falilo da nikada ne stigne do bioskopskih sala i TV ekrana jer je “pravi kum” Džozep Kolombo, činio sve da zaustavi Paramount Pictures studio da snimi sada već kultno ostvarenje. Na kraju je producentima napravio ponudu koju nisu mogli da odbiju.
U ranim 70-im, pokret Italian-American Civil Rights League je zahtijevao od Paramount Pictures-a da zaustavi snimanje filma. Umorni od gledanja kako Holivud prikazuje Italijane samo kao opake nasilnike i mafijaše, pokret je organizovao porteste širom Njujorka i prikupio 500.000 dolara da ugase produkciju. Međutim, ovaj pokret nije imao ‘plemenite’ ciljeve kao što se na prvi pogled činilo. Osnovao ga je Kolombo, vođa mafijaške porodice, jedne od zloglasnih Pet porodica Njujorka, jer mu je bilo dosta maltretiranja od strane vlade i policije. Možda je bio zabrinut zbog stereotipa, a možda samo nije želio dodatnu pažnju i reflektore uperene prema stvarnoj mafiji.
Mafijaši su uskoro počeli da proganjanju producenta Ala Rudija, razbili su mu prozore na automobilu, i slali prijeteća pisma u kojima je pisalo da ‘će se nešto loše dogoditi ako ne zaustavi film’.
Direktor Paramount Picturesa Robert Evans je primio prijeteći telefonski poziv u kojem mu je naređeno da ode iz grada, ili će u biti povrijeđen i on i njegovo dijete. U četvrtima Njujorka koje su bile pod kontrolom mafije, bilo je zabranjeno snimanje, a čak je i skupa filmska oprema jednostavno nestala ispred nosa reditelja. Kancelarija Paramounta u Njujorku je čak dva puta bila evakuisana nakon što su primili telefonski poziv u kojem im je neko prijetio bombom.
Nakon niza neprijatnosti, Paramount se odlučio za sit-down (termin koji se koristi za sastanak sa mafijom na kojem se rješavaju sporovi). Rudi se susreo sa Kolombom u Park Sheraton hotelu gdje su razgovarali o tome šta učiniti dalje sa filmom. Začudo, Kolombo je imao samo jedan zahtjev. Snimanje se moglo nastaviti, ali samo ako se riječ “mafija” izbaci iz filma iako se svakako u cijelom scenariju spomenula samo jednom. Rudi, znajući da riječ nije ključna za film, prihvatio je uslov.
Nakon sastanka, Kolombo je postao sve više i više oduševljen samom idejom filma. Počeo je da dolazi na snimanje, razgovara sa glumcima i ekipom, pa i sa samim fiktivnim kumom, Marlonom Brandom. Na kraju, čak je ubacio i jednog pravog mafijaša u film, Đanija Rusoa, koji je radio za porodicu Kostelo i koji je bio jedan od glavnih krivaca za uspješan sporazum između Paramounta i mafije. Za njegov trud, Kolombo se pobrinuo da dobije ulogu Karla Ricija, Don Korleoneovog zeta.
Godine 1971, 28. juna, Džerom Džonson je pucao Kolombu u glavu i teško ga ranio. Neki kažu da su ga unajmili ostali Kumovi jer je počeo skretati preveliku pažnju na mafiju, drugi opet da ga je unajmio samo jedan od Kumova iz ličnih razloga.
Kolombo je ostao paralizovan sljedećih sedam godina i navodno je tek nakon nekog vremena mogao da pomjeri palac i kažiprst na desnoj ruci. Tek je 1976. godine mogao prepoznati ljude i reći nekoliko riječi, a umro je 22. maja 1978. godine od srčanog udara u bolnici St. Luke u Njujorku.
Gledo sam ga mali milion puta,možda je čak drugi dio još bolji.