Kako je Rodžer Mur dječaku otkrio strogo povjerljivu tajnu Džejmsa Bonda

Rodžer Mur bio je veoma poštovan u svijetu filma. Njegova smrt potresla je mnogobrojne obožavatelje njegovog lika i djela širom svijeta.

Na društvenim mrežama se pojavila zanimljiva priča o ovom velikom glumcu i njegovom neponovljivom šarmu, a mi vam je prenosimo u cjelosti.

“Imao sam sedam godina i sjedio s djedom na aerodromu u Nici kada sam 1983. godine ugledao Rodžera Mura kako čita novine dok čeka avion.

“Vidio sam Džejmsa Bonda”, rekao sam djedi i zamolio ga da mu priđemo kako bih mu tražio autogram.

Moj djeda nije imao pojma ko je Džejms Bond niti Rodžer Mur, pa je pristao. Prišao mu je s riječima: “Moj unuk kaže da ste poznati, možete li da mu date autogram?”

Šarmantan kao i uvijek, Mur me je pitao za ime i potpisao se na poleđini moje avionske karte. Dok smo se vraćali na naša mjesta, bio sam ushićen i gledao sam u njegov potpis. Iako je bilo teško odgonetnuti šta je napisao, uočio sam da nigdje ne piše “Džejms Bond”. Djeda mi je rekao da je ispisano ime Rodžer Mur, a ja nijesam znao ko je to.

“Sigurno je pogriješio, upisao je pogrešno ime”, rekao sam, a moj djeda je otišao do Rodžera Mura s već potpisanom kartom.

“Dječak kaže da ste napisali pogrešno ime i da se zovete Džejms Bond”, rekao mu je moj djeda.

Mur me je pogledao i dao mi znak da mu priđem.

“Moram da se potpišem kao Rodžer Mur kako Blofeld ne bi znao da sam bio ovdje”, rekao mi je glumac i zamolio me da nikome ne govorim da sam vidio Džejmsa Bonda.

Bio sam oduševljen i kada me je djeda pitao da li sam dobio autogram koji sam želio rekao sam mu da sam pogriješio.

Mnogo godina kasnije, radio sam na jednom projektu za UNICEF, u koji je bio uključen i Rodžer Mur kao ambasador UNICEF-a. U pauzi sam mu prišao i ispričao mu priču o našem susretu na aerodromu. Nije se sjećao, ali mi je rekao: “Drago mi je da si upoznao Džejmsa Bonda!”

Kada smo završili snimanje, Rodžer Mur je uradio nešto što me je oduševilo. Krenuo je ka svom autu i stao, pogledao oko sebe, a onda mi tiho rekao: “Naravno da se sjećam našeg susreta na aerodromu u Nici, ali nijesam htio ništa da kažem zbog onih kamermana, bilo ko od njih može da radi Blofelda!”

Bio sam podjednako ushićen kao prije više od dvadeset godina. Kakav čovjek! Kakav ogroman čovjek!”