Crnogorski glumac Momčilo Otašević, oduvijek predan i posvećen svom poslu, već odavno je osvojio srca publike ulogama koje tumači. Možemo ga gledati, kako u pozorištu, tako i na malim ekranima. Iako je pozorište izazovno na jedan, a serije ili filmovi na drugi način, Momčilo se sjajno snalazi u svakoj situaciji, jer pozitivna reakcija publike najbolja je potvrda da su glumci uspjeli da ostvare ono što su željeli.
Momčilo za CdM govori o svom poslu, privatnom životu i planovima za budućnost.
Momčilo nam je otkrio da je angažovan u novoj predstavi “Ekvinocijo” po tekstu Iva Vojinovića, u režiji Ivice Kunčevića, u produkciji CNP-a. U predstavi igra Iva i uživa u procesu. Predstava će premijerno biti izvedena 17. maja na Velikoj sceni CNP-a.
“Rad, red, disciplina. Na duga snimanja, od 7-8 mjeseci, gledam kao na trening glume. To znači da ustajem oko 05.30 i glumim do 19.00, nekad i šest dana nedjeljno. U suštini je lijepo baviti se poslom koji voliš ali takođe i veoma naporno”, dodaje Momčilo.
Na pitanje koliko uspjeh koji je napravio u Hrvatskoj može da mu otvori vrata za sljedeće projekte, Otašević kaže:
“Gotovo uvijek se dešava da kraj jednog projekta otvara vrata drugog. Vidjećemo hoće li i ove godine to biti slučaj”.
“Mislim da snimanje serija svakako koristi jer me šira publika može vidjeti u raznim ulogama. Ne bih vam mogao reći koja uloga mi je najdraža, sve su mi drage i sve pamtim po nečemu lijepom. Eto, izdvojiću Damira Gavrana, zbog ekipe sa kojom sam radio seriju “Kud puklo da puklo”, zbog atmosfere u kojoj smo radili, a i zbog toga što smo ostavili skoro dvije godine života na tom projektu”, kaže Momčilo.
Priznaje da u životu nikada nije imao uzore, osim svojih roditelja, ali je uživao da gleda Batu Stojkovića, Batu Živojinovića, Žarka Lauševića, Dragana Nikolića i mnoge druge.
A zašto mu je gluma i dalje intrigantna?
“Zato što me pokreće. Zato što ne znam gdje su granice, ni sopstvene, ni granice glume-igre. Zato što na sat ili dva mogu biti ko god ja želim i kako god ja želim na sceni. Zato što je moj posao igra. Imam privilegiju da igrom zarađujem za život”, kaže on.
Otašević smatra da bi pozorište trebalo biti sve osim “normalno”. Normalnom se ne može smijati, nad normalnim ne možemo tugovati. Pozorište treba biti “nenormalno”, kritikovati, smijati se, rugati se i slaviti život. Pozorište ga je naučilo odgovornosti, strpljenju, disciplini, kolegijalnosti, partnerstvu, hijerarhiji, poštovanju…
Kao i većina nas i Momčilo očekuje da će se desiti pozitivne promjene na polju kinematografije u Crnoj Gori, s obzirom na to da sada imamo Filmski centar, kome je primarni cilj unapređenje i razvoj filma u našoj zemlji.
“Siguran sam da će se poboljšati situacija u kinematografiji. Imamo sve preduslove da bude tako. Mislim da ćemo u bliskoj budućnosti biti veoma privlačna destinacija za strane produkcije. Mi smo mala zemlja i imamo mali auditorijum, moramo praviti filmove za širi auditorijum i za festivale. U suštini, posljednih godina to i radimo i radujem se uspjehu svakog crnogorskog filma”.
Na pitanje kako vidi položaj umjetnika u Crnoj Gori i ima li se razumijevanja za kulturu generalno, Momčilo kaže:
“Ima razumijevanja ali uvijek treba još, treba više. Nikad nije dovoljno kulture, ako mene pitate”.
Momčilo bi svim mladim ljudima koji žele ili počinju da se bave glumom savjetovao da slijede svoje snove.
“Da vjeruju u sebe i da rade na sebi. Meni su govorili: “Samo radi!” Poslušao sam, i evo ne stajem. U šali kažem da “derem”, a ne radim”.
Koliko je čovjeku koji profesionalno prolazi kroz ekstremna emotivna stanja teško da se zaljubi u stvarnosti? Nakon svih osjećanja izbačenih pred kamerom i na sceni, koliko ih ostaje za privatnu upotrebu?
“Scena i život su dva potpuno različita pojma. U životu ne razmišljam o emocijama, one dolaze same. Na sceni, po Stanislavskom: “Svjesnom psihotehnikom do podsvjesnog stvaralaštva”. Nakon neke izuzetno emotivno zahtjevne predstave, nijesam “prazan” već srećan i zadovoljan ako smo dobro igrali. I obratno, ako sam ispunjen u privatnom životu, obično sam ispunjen i kreativno, na sceni”.
Pored posla, Momčilu dobro ide i u ljubavi. Hrvatska glumica Jelena Perčin i Momčilo, koji su se inače upoznali na snimanju serije “Zora dubovačka”, poslije tri godine zabavljanja čekaju dijete.
“Da, postaću tata. Radujem se svim izazovima koje donosi roditeljstvo”, otkriva Momčilo za CdM.
M.Drašković
“to znači da ustanem oko 5.30 i glumim do 19”..pomislih da je intervju sa Vučićem.
Srećno Momče !
koga ovo interesuje.. jeste li vi normalni…
brawo, srećno
E ovo je vijest. Ovo su klasa umjetnici.
Sa srecom Momo
Na što minus, koji ste vi moroni bolesni, izađite iz mraka. Skoknite do pozorišta, tamo je mrak zdrav 😉
mogao si vježbat ulogu sa djevojčicom koju je ona unijela u brak, koga je briga kako se osjećaš
Bas ste mi ko cukar.Neka je sa srecom .
Vala ti je strasna nevjesta… Drcna i nadobudna ka sto su joj sve uloge… 😝 bjezi mali casti ti…
A kakva je tvoja?