Australijska rok legenda Nik Kejv podijelio je sa publikom svoje mišljenje o aktuelnom stanju u svijetu rokenrola, prenosi 021.rs.
Kejv već izvjesno vrijeme komunicira sa svojom publikom na portalu Red right hand files, gdje odgovara na njihova brojna pitanja. Odgovori nisu škrti, nego zadiru u srž problema i pokušavaju da nađu odgovor ili da doprinesu raspravi o određenoj temi. Tako ga je jedan od pratilaca upitao šta misli o modernoj rok muzici.
Bivši frontmen kultnog benda The Birthday Party, a sada jedan od najznačajnijih autora u rok svijetu, započeo je svoj odgovor konstatacijom da je istorija rok muzike burna, ali da je ovaj žanr ipak uspio da preživi.
“U samoj prirodi rokenrola je da mutira i da se transformiše – da umre kako bi ponovo mogao da živi. To je ono što čitavu stvar gura naprijed. Kao muzičari uvijek smo u opasnosti da postanemo zastarjeli i potisnuti naporima nove generacije ili samog svijeta i njegovih velikih ideja. Ne tako davno, velika ideja je bila sloboda izražavanja. Čini mi se da je nova velika ideja moralizam. Da li će rok preživjeti ovu ideju? Vidjećemo”, piše Kejv.
Kako dodaje, osjeća da je moderna rok muzika bolesna već neko vrijeme. Postala je pogođena zamorom, konfuzijom i nema više snage da vodi velike bitke koje je oduvijek vodila. Sve manje, primjećuje Kejv, ima nečeg novog i autentičnog, a sve više ima nostalgičnosti, opreznosti i korporativnosti. Ovakav stav ne začuđujuće one koji prate Kejva od ere post-panka, kroz devedesete, pa do danas, s obzirom na to da je imao više kreativnih faza, često praveći iskorake u nepoznato.
“Možda taj novi moralni fanatizam koji se spušta na našu kulturu može da bude dobra stvar. Možda je upravo to ono što rokenrol treba u ovom trenutku. Savremena rok muzika nema više hrabrosti da se bori sa neprijateljima mašte, umjetnosti – i u sadašnjoj formi rok muziku možda ni ne vrijedi sačuvati. Permafrost (trajni mraz) puritanizma može da bude protivotrov za jednolikost i nostalgičnost rokenrola. Možda je potrebna bolna računica – veliki lom kreativnosti koji se spušta i polaže svoj samopravedni led preko umjetnosti – tako da bi u neko vrijeme, divlja, opasna i radikalna forma muzike mogla da probije svoj put kroz led, kako bi rokenrol mogao da se vrati na posao ‘prekoračenja'”, smatra Kejv.
Autor navodi i da je transgresija, odnosno prestupi, kršenje normi, prekoračenje, važna za umjetničku imaginaciju, jer se mašta bavi onim što je zabranjeno. Pogledajte svoju zbirku muzičkih ploča, kaže Kejv, i iz nje izbrišite one autore koji su vodili upitne živote i vidite šta vam je ostalo. Umjetnik je onaj koji zakorači izvan društveno prihvaćenih granica, to je ona osoba koja će donijeti ideje kojima će baciti novo svijetlo na poimanje toga šta znači biti živ. To je, za Kejva, dužnost umjetnika, a ponekad je to putovanje propraćeno i razvratnim ponašanjem, posebno u svijetu rokenrola, jer je njegova priroda sama po sebi razuzdana.
“Ovo depresivno vrijeme u rokenrolu možda posluži svrsi. Možda rokenrol mora da umre na neko vrijeme da bi nešto moćno, subverzivno i zaista monumentalno moglo da proizađe iz njega”, zaključuje Kejv.
