Oskar i Zemlja meda: Kako je film iz Sjeverne Makedonije ušao u istoriju svjetskog filma

Film Zemlja meda nominovan je za najbolji dokumentarac i najbolji strani dugometražni film na 92. dodjeli Oskara – čime se upisao u istoriju svjetske kinematografije kao prvo ostvarenje, koje je dobilo ove dvije nominacije, piše BBC na srpskom.

Dokumentarac prati život Atidže, skromne pčelarke iz Sjeverne Makedonije koji govori o sve gorem odnosu savremenog čovjeka prema prirodi.

<<<Spisak nominovanih za Oskara: Džoker ubjedljivo vodi<<<

Ona živi s majkom, spašava pčele i vraća prirodu u ravnotežu.

“Glavna ideja filma je da prikaže pripadnost čovjeka prirodi, ali i kako se narušava ravnoteža u prirodi zbog načina na koji se koriste prirodni potencijali”, kaže producent i montažer Atanas Georgiev.

Film su režirali Tamara Kotevska i Ljubomir Stefanov, a Georgiev za BBC na srpskom kaže da je “ovo vrijeme dokumentarnog filma”.

Značaj prirode

Filmska ekipa je pratila Atidže, ženu koja je bila jedno s prirodom i pokazala moć i veličinu čovjeka.

“Ovo je vrijeme u kome se iskrenost, jednostavnost i humanost bore da preživi bitku s materijalnim. Skromnost je nešto što zaboravljamo zbog prestiža i lakomosti. Na tom putu možemo stići do ambisa, kako bi lekciju naučili”, kaže Georgiev.

On napominje da upravo o tome govori i glavna Atidžina poruka “pola uzmi- pola ostavi” – ove riječi oslikavaju njen odnos prema medu, pčelama i prirodi.

Kada su autori upoznali Atidže i snimili materijal, znali su da je u pitanju “ozbiljno dobar film”.

“Ipak, nisu očekivali da će dokumentarac doći ovako blizu Oskara”, kaže producent.

Veliki uspjeh

U Sjevernoj Makedoniji oduševljeni su uspjehom filma, a to je, kaže producent najveća nagrada za umjetnika.

Društvene mreže su nakon objave nominacija bile prepune čestitki.

“Kako nas je učila Atidže… Dva Oskara, jedan da uzmemo, a drugi da im ostavimo zbog ravnoteže sa univerzumom”, napisala je jedna osoba na Facebooku.

Autorima je čestitao i doskorašnji premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev riječima da je ovo “istorijski uspjeh za savremeni makedonski film”.

Kada je film osvojio tri nagrade na Sandens filmskom festivalu, koji je osnovao glumac i režiser Robert Redford, o njemu su pisali Gardijan, Njujork Tajms, Roling Stoun i Veniti fer.

“Nakon Sandensa smo uvidjeli da će ovaj film imati dug put pred sobom”, kaže Georgiev.

Smatra da su dobre kritike i nagrade doprinijele tome da bioskopske sale mjesecima budu pune kada se prikazuje Zemlja meda.

“To je stimulisalo publiku i na neki način je otjeralo da pogleda film”, kaže on.

Limit samo u novcu

Sjeverna Makedonija je zemlja sa malom filmskom produkcijom, mnogo talentovanih umjetnika i dobre priče mogu se naći na svakom koraku, kaže Georgiev.

“Iako su finansijska sredstva limitirana, kapacitet autora nije”, ističe on.

On smatra da publika – ne samo makedonska, već i publika u svijetu – mora da nauči da je dokumentarni film danas drugačiji od onoga na šta smo navikli da gledamo.

Dokumentarci nisu filmovi sa protagonistima koji sjede i pričaju, već vešto prikazane slike iz realnog života.

Od partizana do Oskara

Muzička grupa Foltin iz Sjeverne Makedonije radila je muziku za ovaj film, a i ranije su sarađivali sa ekipom koja je režirala Zemlju meda.

Pece Trajkovski, jedan od muzičara koji je snimio muziku za film Zemlja meda, kaže za BBC na srpskom da su počeci izgledali “partizanski”.

“Radeći u Makedoniji i na Balkanu, mi smo se navikli”, kaže Trajkovski za BBC na srpskom.

Snimali su muziku za scene koje su već bile snimljene dok se još uvijek radilo na drugim scenama.

Ipak, svaki put kada bi se vratili sa snimanja, bili su jako uzbuđeni. Kaže da, kako se film mijenjao, tako se mijenjala i muzika.

“Mnogo muzike smo snimili i shvatili da ono što smo snimili na samom setu uživo je bilo dovoljno da ispriča priču koju su autori htjeli da kažu”, priča on.

Dodaje da su i oni, uz ostatak ekipe, uspjeli da nađu balans sa okruženjem u medenoj zemlji, poput Atidže.

Grupa Foltin, pored brojnih studijskih albuma, dugogodišnje komponuje muziku i za pozorišne predstave. Nominacije za Oskara ni Trajkovski nije očekivao.

“Pored svih priznanja, najbitnije je da ovo je film koji će se gledati svuda u svijetu. Nadam se da će se neki od njih koji ga budu pogledali, probati da promijene nešto u svojim životima, a time i život ove naše planete”, zaključio je on.