Muzika film i TV

Ovdje nema razuma, slušaju se direktive, naređenja

Foto: Zoran Žestić / Tanjug

Dok “Sirotinjsko carstvo” dostiže svoj puni sjaj, a “Gramzivost i pohlepa” se učvršćuju na vrhu; dok “Hipnotisana gomila” redefiniše “Lobotomiju”, a kroz “Krš i lom” se ne nazire “Sjajnija budućnost”; dok se “Noćas u gradu” zahtijeva “Sloboda ili ništa” – Noizz je pitao Caneta Partibrejkera kako se oduprijeti ludilu.

Partibrejkersi će održati veliki proljećni koncert 22. marta u Hali sportova u sklopu Kontakt konferencije.

“Biće kao u nekom velikom klubu, to je ta intimna atmosfera. Doći će par somića naših drugova i drugarica. Sviraćemo sve, iznenadićemo čak. Sviraćemo neke jako poznate stvari koje dugo nismo svirali… Nešto se dešavalo sve vrijeme, taj beogradski koncert je zapravo kruna naše turneje koju smo započeli u Kotoru 2018. za Novu godinu. I onda smo furali lijevo – desno i sad je kraj”, kaže u razgovoru za NOIZZ frontmen Zoran Kostić Cane.

Brejkersi nikad nisu bili samo zabava…

“U svemu ima poruka, naravno. Sve se isto dešava samo ima drugačiji nacionalni prizvuk. Isto je i u Hrvatskoj, u Bosni, Makedoniji, Sloveniji… Neki ljudi upravljaju, a narod teško živi. Isto je sve. Ali borimo se iz sve snage. Mora tako da bude. Što si stariji, ovaj posao ti više znači, kad vidiš svoju djecu i ostalu djecu kako se snalaze u životu, koju oni žvaku piju, kakva je nova moda novoga doba… Zahvalniji sam Bogu na muzici. Na mogućnosti da sam u bendu”.

Trenutno ste u dva vrlo bitna benda. Možete li da uporedite svoju ulogu frontmena kultnih Partibrejkersa i glasa Škrtica, kao jedne vrlo uzbudljive pojave na aktuelnoj sceni?

“Ista je priča, isto je sve. Sam si na svijetu. Uvijek neko sa nebesa pazi na tebe, ali i kad imaš nekog – kad se pogledaš u ogledalu opet si sam. Međutim, bez veze je živjeti nametnutu samoću. Ok je samoća pjesnička, metafizička. Ali sranje je fizička usamljenost, kad ljudi žive sami, kad ne mogu da se podijele sa nekim… Nismo svjesni da smo neki nivo komunikacije promašili i da treba otići korak unazad da vidimo šta se dešava. Cio svijet je poludio”.

Mislite da danas svi živimo u toj nametnutoj samoći?

“Ma da, vjerovatno. Znaš kako, svi kao imaju svoja prava. Evo sad je Dan žena, kakav glup dan. Glup, nelogičan. Šta to znači? Dan žena, a prije i poslije tog dana – šta je žena? Nametnuto je sve. Ljudi su zaboravili da se žrrtvuju za druge. Izgubljeno je povjerenje. Stalno je cimanje, već 30 godina se ovako cimamo. Trideset kuka, majka nam kuka… A život je lijep. Jedan – nemaš dva. Provedi ga na korist sebi, svima, zajednici u kojoj živiš”.

Treba li se u takvoj atmosferi boriti za normalan život na širem nivou ili pokušati stvoriti neki svoj mikrokosmos?

“I mikrokosmos je normalan život. Sve je normalan život. Kapiraš da ne dođeš u stanje da se okrećeš oko sebe dok pričaš da vidiš da li te neko sluša. To je stanje paranoje. To je sve drugačije u ovom vremenu. Ovdje nema razuma. Slušaju se direktive, naređenja. Nemoj ovo, nemoj ono, a zakon štiti krive… Ali lijepo je vrijeme, to je važno”.

Za šta je lijepo vrijeme?

“Za životnu fotosintezu. Za biti zadovoljan. Osjetiti to. Uživati u tome. Mi ne možemo, mi smo impregnirani… Mi smo stalno nabijeni nekom kompresijom, nekim ludilom. Digitalno doba pravi degene. Ali to što smo betonirani horizontalom ne znači ništa, ako tražimo izlaz i izraz u vertikali”.

Koja je tema koja vas drži od samih početaka?

“Zašto je sve ovako. To sad mogu da ti kažem: kad sam bio mlad, a nikad nisam bio mlad, ja nisam razmišljao. Ne razmišljaš o tome, ti plivaš. Ti furaš kroz život, ubrzavaš vrijeme za nove teme. Mlad si, tu su cice, lijepo vrijeme, cirka… Nije se tad razmišljalo, više se osjećalo. Više se radilo na kvalitetu pjesme. A sad, zašto o tome razmišljati? Gledanje unazad oduzima snagu. Demorališe. Hraniš prošlost. Ja ne patim ni od kakve sentimentalnosti i nostalgije. Radi se o tome da su sentimentalnost i nostalgija sedativi koji se daju ljudima. Prave nam neki svijet na koji mi manje-više pristajemo. Kako će da bude – pričaju ti oni koji ne znaju ništa. I oni ti određuju svašta, to je problem. A sve je kao dostupno, ludilo, tehnologija, tehnološka emocija… Znaš te žvake? Ja se ne bavim tim, ali i o tome razmišljam. Razmišljam o svačemu, najviše o onome što mi ne treba”.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Jovanka
Gost
Jovanka

To Cane legendo grada Beograda, a bogumi i sire…Kako volim inteligentne ljude pa kad su jos puni energije, Cane faco voli te Jovanka bre!

starac fočo
Gost
starac fočo

Moji braća i sestre. Cane, Gile, pokojni Vlada, Milan, ,Čavke, Megi. Uz kakve sam dobre ljude i muzičare mladovao. To je čast i privilegija.

Crnogorka🌷
Gost
Crnogorka🌷

Sjajna svaka rečenica Canetova…

Flojd
Gost
Flojd

Partibrejkersi, van ovog vremena, 100 godina uvijek ispred svih i svega. Dubok naklon.

Send this to a friend