Svijet Pink Flojda je besmrtan, zato je i danas aktuelan, možda više nego ikada. Surova realnost je njihova mantra, koja istovremeno zastrašuje i oduševljava.
Njihov tekst je filozofija, a zvuk anestetik za svakodnevni život. Lezite, zatvorite oči i odlepršajte, jer to je Pink Flojd, piše portal Vitraž.
Studenti Rodžer Voters, Ričard Rajt, Nik Mejson i Rodžer (Sid) Beret, poslije nekoliko godina nastupanja pod raznim imenima, zvanično osnivaju 1965. godine bend i nazivaju ga Pink Flojd.
Beret se istovremeno profiliše kao konceptualni vođa benda i glavni tekstopisac, te će pod njegovim vođstvom izbaciti prvi studijski album, “The Piper at the Gates of Dawn”, koji je najlakše opisati kao jedan veliki eksperiment.
Ubrzo postaju glavne face londonske underground scene 60-ih, gdje će i formirati prepoznatljivi zvuk, koji će ih pratiti kroz decenije.
Sida će ubrzo zamijeniti Dejvid Gilmor i tako formiran kvartet će u režiji Rodžera Votersa osvojiti svijet. Slijedi desetak studijskih albuma, milioni prodatih ploča i rok istorija.
Album Animals (1977) je politički manifest Pink Flojda. Po uzoru na roman “Životinjska farma” Džordža Orvela, ljudska egzistencija srozana je na nivo životinja, pri čemu su društvene klase predstavljene kroz životinjske vrste.
Bend daje oštru kritiku korumpiranog kapitalizma, nastalog u sprezi biznisa i politike, sa misijom okrenutom isključivo bogaćenju i eksploataciji. Pink Flojd kao da nas obavještava dokle je stigla dekadencija društva u kulturnom, socijalnom i svakom drugom smislu.
Pjesmom “Pigs on the Wing” počinje i završava se album. Atmosfera puna nade, ljubavi i poletnosti zaokružuje mračnu priču o svijetu u kome živimo. Na taj način Flojd nam daje vještačko disanje kroz empatiju i ljubav.
Ostatak albuma posvećen je psima, svinjama i ovcama, odnosno ljudima.
Psi su nemilosrdni kapitalisti, moćni preduzetnici, fokusirani isključivo na gomilanje kapitala, koji ne prezaju ni od čega.
Svinje ili korumpirani velikaši svoju moć i pristup mas-medijima koriste za kontrolu i ispiranje mozgova ostatku društva.
Ovce su uvijek i svuda obični ljudi amputirane svijesti. Krivica jeste na onima koji u narodu vide svoje stado, ali i na narodu koji u svojim političarima vidi pastire i mesije.
