Muzika film i TV Film reditelja Toma Filipsa inspirisao demonstrante širom svijeta

Pod maskama od Bejruta do Čilea: Kako je Džoker postao simbol pobune

O samom filmu “Džoker” reditelja Toda Filipsa i tematici nećemo trošiti puno riječi. Film koji je obilježio ovogodišnji Venecijanski festival za samo 20 dana prikazivanja u bisokopima zaradio je 737,5 miliona dolara i ne planira da stane na tome!

Hoakin Finiks u svom stilu starog holivudskog znalca maestralno je odglumio Artura Fleka. Finiksova gluma je, moramo priznati, bacila u ćošak Tarantinov “Bilo jednom u Holivudu” i sa sigurnošću se može reći da će pokupiti veliki broj Oskara, a i Finiksu se smiješi zlatni kip.

Hoakin glumi, dakle Artura – čovjeka koji pati i od mentalnog poremećaja koji se zove pseudobulbarni efekat. Njegova bolest ga tjera da se u stresnim situacijama nekontrolisano smije, što daje potpuno novi aspekt čuvenom Džokerovom osmjehu.

Siromašan i razočaran što ga okolina ne prihvata onako kako bi htio, Arturovi dani prolaze sporo dok radi kao klovn na ulici i tako izdržava sebe i svoju majku.

Neshvaćen i tužan jer ne može da se uklopi u društvo, Artur se okreće nasilju i ubistvima. Pored psihološkog aspekta koji se prožima kroz cijelu radnju, film na kraju kulminira u nešto mnogo veće i složenije. Lik i djelo Džokera postaju motiv za brojne ulične proteste u filmu, a demonstranti se bune protiv gradske elite koja je bukvalno sve prisvojila. Upravo ta stavka učinila je ovo ostvarenje svjetskim fenomenom i definitivno jednim od najvažnijih događaja 2019. godine.

Demonstranti širom svijeta poistovjetili su se sa likom Džokera. Od Bejruta, Bagdada, Hong Konga, Čilea pa sve do Moskve njegova maska je sveprisutna na ulicama. Ljudi su odlučili da Džoker bude njihov simbol pobune, jer se poistovjećuju sa njegovom sudbinom-pošto je na sebe stavio boje ljudi su počeli da ga primjećuju. Demonstranti se nadaju da će se to isto desiti i njima.

Ovo su riječi jedne djevojke iz Bejruta čiji je “Joker-face” postalo simbol protesta u Libanu zbog pokušaja vlade da oporezuje pozive preko WhatsApp aplikacije.

Za 20 dana koliko se prikazuje u bioskopu, “The Joker” je zaradio 737.5 miliona dolara. Ako nastavi ovim tempom, film na…

Posted by Kakav je film? on Friday, October 25, 2019

“Ovu farbu stavljamo na lice jer saosjećamo sa protagonistom filma. Prije nego što je stavio boje na lice, Artur je bio očajan i nesrećan. Niko se nije interesovao za njega, niko nije htio da ga sluša i uvaži. Njegov bijes i razočaranost doveli su ga do ludila, što se polako dešava i nama u Libanu”.

Liban

U Čileu ista situacija. Milioni ljudi danima su na ulicama prijestonice Perua i prostetuju zbog reformi vlade, tražeći ostavku vlasti. Demonstranti prolaze ofarbani ulicama sa djecom, a kao uzrok nezadovoljstva ističu visoku cijenu svakodnevnog života i veliku ekonomsku nejednakost.

Čile
Bagdad

Lice Džokera postalo je lice revolucije i buntovnosti, ali i simbol otpora čak i u Velikoj Britaniji.

Čile
Velika Britanija

Inače , ovo nije prvi put da se demonstranti poistovjete sa likom iz filma. Prisjetimo se samo kakvu je opštu pomamu izazvao film “V for Vendetta”. Maske čuvenih Anonimusa viđene su na skoro svakom protestu protiv vlade širom svijeta, a mogle su se vidjeti i kod nas.

Džokerovo lice i njegov čuveni citat inspiriše i umjetnike. Tako je čuveni ruski ulični umjetnik Vasilij Basilj nacrtao Džokerov mural u Moskvi sa citatom iz njegovog dnevnika: “Najgora stvar kad imaš mentalnu bolest jeste to što ljudi očekuju da se ponašaš kao da je nemaš”.

“Ovo je moj novi ulični rad. Moć vlasti prema ljudima, kršenje njihovih prava i nasilje rađaju zlo. Film je bomba i preporučujem ga svima”, napisao je umjetnik na svom Instagram profilu.

Šta ljudi žele da poruče time što se predstavljaju kao neko drugi? Sociolozi tvrde da njihovo “skrivanje” pod šarenom maskom znači da itekako žele da budu primijećeni i da njihovi zahtjevi budu uvaženi. Osim toga, to je na neki način i umjetnički i kreativni potez skrenuti pažnju na sebe. Simboli su, kako tvrde sociolozi, jako bitni kada su u pitanju velike demonstracije, a čist primjer za to su čuveni Žuti prsluci koji su marširali mjesecima na ulicama Francuske.

Sa druge strane, javljaju se i kritičari koji tvrde da je film bizaran i da glorifikuje nasilje, ubice, oružje i mentalne poremećaje. S obzirom na već sada veliki uticaj koji je stvorio, kritičari se plaše da demonstracije lako mogu da prerastu u nasilje, pa i u ubistva, što se na kraju i dešava u filmu. Neki čak i tvrde da je film čisto ismijavanje mentalnih poremećaja.

Jedno je sigurno-Džoker je postao svjetski fenomen. Postavlja se pitanje da li je velika revolucija moguća u 21. vijeku i koliko je narod istrajan u volji da mijenja sistem koji mu ne odgovara. Lako može da se desi da se, na kraju, taj isti Džoker podsmijava svima nama.

Aleksandra Bošković

Send this to a friend