Muzika film i TV

Šerbedžija je baba-djevojka iz tridesetih, Štulić kombinacija derišta i zločeste usjedjelice

Prošlu nedjelju je, između ostalog, obilježio i jedan neočekivani sukob. Jedna od onih svađa, ili bolje rečeno prepirki, od koje nam ništa ne zavisi, koja ništa zapravo ne mijenja, a koja se ne da utopiti u rijaliti skandalizujuću stvarnost.

Prepirka koja nas na neveseli način vraća u neku ljepšu prošlost, što je za mnoge jedino od čega žive – prepirka Džonija Štulića i Radeta Šerbedžije da li su nekada bili prijatelji i posljedično, da li je Štulić Šerbedžiji “dao pjesmu” po kojoj je ovaj nazvao svoju turneju.

Đorđe Matić, pisac koji je pisao o obojici, za novi Nedjeljnik kaže da se Džoni zaletio. Suviše surovo i zapravo bespotrebno. A zaletio se iz jedne naročite lične, ali i šire kulturne logike koju Matić primjećuje već duže vrijeme.

“Pa nije Šerbedžija neka sitnavež ili anonimac kojem treba da se grebe uz Štulića. Džoni mi ovdje djeluje kao kombinacija derišta i stare zločeste usjedjelice koja iz daljine dijeli packe. U zdravim okolnostima njegove verbalne pljuske bile bi simpatične, tipično ekscentrične i pravile neku interesantnu ‘frku’ na kulturnoj sceni. Danas, u ovom stanju, nakon svega što su prošli obojica, prejaka je reakcija. Imaju Englezi izraz ‘raspeti leptira na točak’ – tako mi ovo izgleda malo”, kaže Đorđe Matić.

Istovremeno, on primjećuje da Rade Šerbedžija u svojem inherentnom blagom kiču, fabulacijama i glumatanju ponekad jeste smiješan, sentimentalan kao dnevnik-herbarijum sa zapisima baba-djevojke iz tridesetih i kao takav je prelaka meta. Što da udaraš na nekog ko se ne brani? I znaš da se neće braniti…

Send this to a friend