Srpski glumac je trebao da glumi Don Vita Korleonea

U svojim memoarima “Blistavo i strašno” legendarni jugoslovenski glumac Bekim Fehmiu je pisao kako su Jovanu Janićijeviću i njemu ponuđene uloge u jednom od najpopularnijim filmova na svijetu.

Jovan Janićijević Burduš rođen je 1932. u Varvarinu, ali je djetinjstvo proveo u Savamali.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Jovanov otac bio je hapšen zbog saradnje s komunistima, a on je sa drugovima krao konzerve iz njemačkog magacina.

https://www.youtube.com/watch?v=1U87cP-xzy0

Gledao je strijeljanja, a kuća im je dva puta stradala u bombardovanju. Poslije rata, zbog nediscipline, izbačen je iz škole. Otac ga je iz Beograda vratio u selo, da radi na njivi, a starija sestra Ljubica Janićijević, inače glumica, predložila mu je da studira glumu.

Za prijemni ispit na Akademiji spremao ga je Bora Todorović, student druge godine glume. Od 365 kandidata, primljeno je njih 22.

Karijeru je započeo u pozorištu. Nezadovoljan tretmanom, jer su mu uvijek govorili da je mlad i da treba da se strpi da bi dobio veću platu, odlazi u vojsku, a po povratku glumi na filmu. Značajne uloge ostvario je u koprodukcijama, ali status nacionalne zvijezde stiče tek 1969, tumačenjem lika ciganskog muzičara Burduša u seriji „Muzikanti“.

Bekim Fehmiju u svojim memoarima „Blistavo i strašno“ kaže da su Jovan Janićijević i on bili na korak od uloga u prvom dijelu „Kuma“, Burduš da igra don Vita Korleonea, a on mlađeg sina Majkla.

Fehmiju piše da ga je producent Dino de Laurentis 1971. pitao: „Zašto se onaj tvoj kolega nije vratio u Los Anđeles da nauči engleski za ulogu u filmu “Kum”?

“Dani u Holivudu su prolazili. Sumnje u Maršala rasle su sve do onog dana kada su mi javili da ću igrati u filmu o mafiji, “Kum”, po knjizi koja je u Sjedinjenim Državama bila bestseler… Ali, došao je kraj mojoj vizi i ja sam morao kući”, objasnio je tada Janićijević.

A ćerka Ksenija kaže: „Sve je već bilo dogovoreno, mama i ja spakovane za Ameriku, kad se dogodila tragedija…“

Janićijević je na vrhuncu popularnosti pristao da reklamira novu vrstu vinjaka „burduš“ i za to kao honorar dobio auto marke „citroen“, popularnu „ajkulu“. U zimu 1971. povezao je trojicu prijatelja. U beogradskoj Karađorđevoj ulici Janićijević je, u nastojanju da izbjegne kamion iz suprotnog pravca, izgubio kontrolu nad autom. Zbog snijega i velike brzine udario je u banderu. Udarac je bio silovit, a jedan od putnika je ispao iz vozila i na mjestu ostao mrtav.

Suđenje je privuklo veliku pažnju javnosti.

„Njegova zla kob je bila što je bio popularan, pa je država morala da pokaže da ne pravi razlike među ljudima i kaznila ga za nešto za šta objektivno nije bio kriv“, kaže Ksenija.

Godinu dana proveo je na robiji, po izdržanoj kazni, bio je prinuđen da nastupa na estradi kako bi prehranio porodicu.