Majkl Džekson preminuo je 25. juna prije 11 godina u svom domu zbog predoziranja lijekom propofolom u 50. godini, prenosi Stil.
Te noći kada je “kralj popa” umro, njegov lični ljekar Konrad Mari dao mu je ovaj snažni anestetik, koji ne smije da se koristi van bolnica jer usporava disanje, brzinu otkucaja srca i snižava krvni pritisak. Nakon smrti kontroverzne zvijezde otkriveno je da je godinama redovno uzimao taj lijek kako bi mogao da spava.
Majkl je bio najveća svjetska zvijezda s više od 750 miliona prodatih albuma i 13 osvojenih Gremija, a u isto vrijeme bio i čudak izobličen od plastičnih operacija, bizarni usamljenik okružen ljudima kojima nije smio da vjeruje, a možda i pervert sa sklonostima za koje je teško odrediti da li su posljedica djetinjaste naivnosti ili izopačenog uma.
Konrada Marija 58-godišnji kardiologa koji mu je presudio smrtonosnim koktelom, Džekson je prethodno angažovao da boravi uz njega šest noći nedjeljno kako bi mu pomogao da se naspava dok su trajali naporni treninzi za već rasprodanih 50 koncerata turneje “This is It”.
Marej je bio dobro plaćeni, ali i vrlo pohlepni ljekar. Zaboravio je na Hipokratovu zakletvu i umjesto da pomogne svom slavnom pacijentu, trpao je u njega ogromne količine svakojakih droga dok nesrećni Džekson nije na kraju zaspao zauvijek. Marej je završio na sudu, gdje se dokazalo da je počinio 17 teških grešaka od kojih je svaka za sebe mogla da dovede do katastrofalnih posledica.
“Majkl Džekson je bukvalno predao svoj život u ruke Konrada Mareja. To povjerenje ga je koštalo života. Umro je sam i napušten jer je Marej tog ranjivog čovjeka prepustio samom sebi. To se ne protivi samo pravilima medicine i liječenja, nego i temeljnim načelima čovječnosti”, izjavio je javni tužioc.
Marej je dobio četiri godine zatvora, odslužio je dvije, a nedavno je opet izronio u javnosti sa skandaloznim optužbama protiv Majklovog oca i menadžera Džoa Džeksona koji je prošlog mjesec umro od raka gušterače u starosti od 89 godina. Na video snimku koji je svojevremeno cirkulisao internetom Marej je tvrdio da je stari Džekson sina u mladosti hemijski kastrirao da dječak ne bi ušao u pubertet i mutirao, jer bi tako izgubio karakteristični visoki glas.
“Džo Džekson je jedan od najgorih očeva u istoriji i nadam se da će iskupljenje pronaći u paklu”, kaže Marej na snimku.
Da je s ocem prošao svojevrsni pakao, sam Majkl nije krio. U dokumentarcu “Living with Michael Jackson” što ga je 2003. snimio Martin Bašir, pjevač je opisao kako ga otac nije tukao samo kaišom, nego i kablom i svime što mu se našlo pri ruci.
“Znao je da me baci svom snagom u zid. Lako je gubio živce… Bilo je jako gadno”, izjavio je Majkl u filmu. Majklova majka Katerina, Jehovin svjedok, voljela je svojih 11 djece, ali pokorno je trpjela muževljevo nasilničko ponašanje.
Otac je održavao disciplinu batinama, a nakon koncerata nestajao svaki put s novom prijateljicom. Majkl se pravio da spava dok su starija braća dovodila obožavateljke u sobu, a oni su ga zadirkivali zbog užasnih akni. Džo Džekson je stavio dječaka na terapiju hormonskim preparatima da ga izliječi od neugodnih bubuljica, ali možda i zato da postigne ono važnije: odgađanje hormonskih promjena u dječakovom tijelu koje bi mu promijenile i glas. A glas je već tada bio prepoznatljiv.
Majkl je kao dijete snimao samostalne albume, a kad se bratski sastav raspao, krenuo je u solo karijeru i 1979. izdao svoj prvi odrasli album “Off the Wall”; iste godine je prvi put opersao nos. Iako se album prodao u više od 20 miliona primjeraka, Majkl je priželjkivao još veći uspjeh, a to je i postigao sljedećim albumom. Objavljen 1982., “Thriller” je na prvom mjestu Bilbordove top liste ostao tačno 37 nedjelja, prodajući se svake nedjelje u milion primjeraka, i do danas drži rekord po prodaji u Sjedinjenim Državama, dok su pjesme s albuma, kao što su “Billie Jean”, “Beat It” i “Thriller”, prerasle u bezvremenske hitove, pamtljive i po muzivi i po video spotovima koji su se danonoćno vrtjeli na tada osnovanom MTV-ju. Džeskon je postao ikona.
“On je veći fenomen od Bitlsa i od Elvisa Prislija, možda najpopularniji crni pjevač svih vremena”, pisali su u časopisu “Time”.
“Biti na sceni je magija. Osjećate energiju svih ljudi koji su tamo, osjećate je na cijelom tijelu”. Ni sam Majkl Džekson kada je ovo izjavio, nije vjerovao da će ta magija ikada prestati. Ne samo zato što je želio da što duže superiorno vlada muzičkom scenom, već i zbog činjenice da je bolovao od sindroma Petra Pena – popularni Jacko nikada nije želio da odraste i vjerovao je da može da živi vječno.
Majkl je svojim koncertima, koji su više puta proglašavani za najbolje žive nastupe svih vremena, uz svoje ime samo učvrstio epitet kultni. Slava nemjerljivih razmjera zarazno se širila svijetom, sve dok nije naišla na najjači živi zid, koji je zaprijetio da zauvijek slomi Džeksona, onakvog kakvog je poznavala čitava planeta.
Brojne kontroverze i drastično suprotstavljeni stavovi o istini vezanoj za njegov privatan život, nisu mu uskratile status nedodirljivog koji je uživao kod zvučnih, priznatih imena iz svih sfera života. Od Frenka Sinatre, Lučijana Pavarotija, Fredi Merkjurija, Mika Džegera, Stivena Spilberga, Martina Skorsezea, Edija Marfija, Medžika Džonsona, Madone, Meril Strip do Džastina Timberleka, Rijane, Ašera, Fifti Senta, Pola Mekartnija, Naomi Kembel, Elizabet Tejlor, Arnolda Švarcenegera… Svi oni, kao i većina ljudi širom planete, slažu se da u Ginisovoj knjizi rekorda sa pravom stoji: Majkl Džekson – najuspješniji zabavljač svih vremena.
Posljednjih godina života Majkl je izgledao sasvim bizarno, ustiju i očiju naglašenih trajnom šminkom, mrtvački blijedog lica, s protezom na nosu koji više zapravo nije bio nos, osim para nosnica okruženih ostacima hrskavice.
Možda još bizarnija je bila njegova nezdrava sklonost djeci. Majkl je dugo dovodio siromašnu i bolesnu djecu na igranje na svoj raskošni ranč “Neverland” u Kaliforniji, gdje su dječaci katkad ostajali i da prenoće, i to s Majklom u krevetu. Bilo je pitanje vremena kad će izbiti skandal i situacija se zaoštrila 1993. kad su ga roditelji 13-godišnjeg Džordana Čendlera optužili da im je seksualno zlostavljao sina. Majkl je ponavljao da je nevin i da je to sve bezazlena igra, ali onda se izvan suda nagodio s Čendlerovima i platio im više od 20 miliona dolara.
U pokušaju da promijeni loš imidž u javnosti, Majkl se 1994., nakon tinejdžerskih veza, na primjer sa glumicom Bruk Šilds i pjevačicom Dajanom Ros, i pojavljivanja u javnosti s Madonom i Tejtum O’Nil – oženio Lisom Mari, ćerkom Elvisa Prislija, ali brak je potrajao samo nekoliko mjeseci.
Razlaz je vjerovatno ubrzalo to što je Majkl u TV intervjuu izjavio kako ne vidi ništa loše u tome da spava u istom krevetu s dječacima, što sigurno nisu riječi koje mlada supruga želi da čuje od muža.
Medicinsku sestru Debi Rou upoznao je kad se opekao sredstvom za izbjeljivanje kože, te mu ona pružila pomoć. Vjenčali su se 1996. i već sljedeće godine dobili prvo dijete, sina Prinsa, a godinu kasnije ćerku Paris. Kad su se 1999. rastali, djeca su pripala Majklu koji je 2002. dobio i treće dijete, dječaka Blanketa (punim imenom Prins Majkl Džekson II), za kojeg je izjavio da je začet potpomognutom oplodnjom, ali nikad nije otkrio ko je majka.
Ni Prins ni Paris sasvim sigurno na svijet nisu došli uobičajenim metodama, i činjenica je da baš ne liče na navodnog oca, a otvoreno je pitanje ne samo da li im je Džekson biološki roditelj, nego da li je on uopšte stupio u seksualne odnose s bilo kim. Mnogi, a među njima i jedan Džeksonov biograf koji je dubinski prostudirao pjevačev život, uvjereni su da je Majkl umro kao djevica.
U svakom slučaju, čovjek koji je tokom karijere zaradio između tri i četiri milijarde dolara umro je siromašan i u dugu od oko 400 miliona dolara, najviše zahvaljujući činjenici da je mahnito trošio i da je, kao i mnogi bogati i slavni, bio sklon da sluša loše savjetnike. Samo izdržavanje ranča “Neverland” stajalo ga je četiri miliona dolara godišnje, dvostruko veće iznose trošio je na putovanja i kupovinu antikviteta, a pritom se upuštao u potpuno sumanute poslovne projekte kao što je, na primjer, izgradnja parka u kojem je planirao da udomi svu stoku iz Britanije koja je oboljela od bolesti ludih krava. Jedan se od njegovih finansijskih savjetnika, koji su takođe postajali sve bizarniji, zapanjio se kad je shvatio da je Majkl unajmio cijeli sprat u hotelu “Four Seasons” u Njujorku za sebe i svoju svitu, a onda otišao u “Neverland” na mjesec dana. Kad je pitao Majkla zašto nije otkazao hotel i uštedio stotine hiljada dolara, ovaj je rekao: – A šta bismo s našim stvarima?
Majkl ne bi imao novčanih problema da je išao na turneje koje su u to doba bile najveći izvor prihoda za muzičare, ali paraliziran ili tremom ili sredstvima za smirenje od kojih je postao zavistan, u posljednjih 20 godina života održao je samo dvije. Kad su se ponovo pokrenule priče o seksualnom napastovanju maloljetnika, bio je to težak udarac za Džeksona kojem se svijet počeo urušavati.
Bio je to početak kraja. Na sudu je, doduše, oslobođen svih optužbi, ali više se nikad nije vratio u “Neverland” nego je, kao progonjen demonima, tumarao svijetom s djecom. Kad je odlučio da kupi imanje u Las Vegasu, shvatio je da nema novca i napokon odlučio da održi oproštajnu turneju pod naslovom “This Is IT”. Prvi od najavljenih 50 koncerata trebalo je da se održi u “O2” Areni u Londonu, a karte za cijelu turneju su planule.
I tu se pojavio dr Marej, kojeg je Majkl, na ko zna čiji savjet, pozvao da mu se pridruži kao lični ljekar. Za Mareja je to bio dobitak na lutriji: i sam je grcao u dugovima od gotovo 800 hiljada dolara, što zbog odšteta za nesavjesno liječenje, što zbog neisplaćenih alimentacija za sedmoro djece sa šest žena. Zato je prvo zatražio vrtoglavi honorar od pet miliona dolara godišnje, a onda ipak pristao na 150 hiljada mjesečno i stao kljukati Džeksona nizom opojnih sredstava kao što su valijum, lorazepam, midazolam i propofol. Majkl je bio zavistan od propofola, mliječnobijelom medikamentu koji je zvao “mlijeko”, a Marej je dva mjeseca svakodnevno dolazio u Džeksonovu vilu i pjevača, iscrpljenog od operacija i zavisnosti i izbezumljenog zbog turneje, redovno drogirao, katkad i po deset sati na noć.
Turneja je za Džeksona bila preveliki zalogaj: reditelj i koreograf Keni Ortega posvjedočio je kako je pjevač bio preslab da bi plesao, “odsutan duhom, nesuvisao i opsesivan” i da mu je očigledno trebala psihološka pomoć, ali naglasio je i da se niko nije brinuo za njega.
“Bio je kao izgubljeni dječak, ali kad sam to prebacio Mareju, otjerao me i rekao mi da Majklovo zdravlje prepustim njemu”, izjavio je poslije Ortega. Te kobne večeri u junu Džekson se vratio s probe, uzeo osam tableta lorazepama, što bi uspavalo šest ljudi, ali ne i njega, a na kraju mu je pred jutro Marej dao i propofol, sredstvo koje se inače koristi u bolnicama za uvođenje pacijenata u narkozu i može da izazove gušenje, pa ga ostavio bez nadzora. Dok je Majkl umirao, Marej je skoro sat vremena slao i-mejlove svojim osiguravajućem društvima, išao na wc i čavrljao na telefonu s nekoliko žena s kojima je bio u vezi i davao im skupe poklone. Negdje oko 11:50 ljekar je ipak primijetio da s Majklom nešto nije u redu i uslijedio je haos: umjesto da mu pruži prvu pomoć ili nazove 911, dr Marej je izbezumljeno nazvao Džeksonovog pomoćnika, a kada je jedan čuvar htio da pozove hitnu pomoć, Marej mu je naredio da prvo pokupi sve bočice s ljekovima i vrećicu s transfuzijom. Svu tu strašnu trku vidjela su i Džeksonova djeca.
Tatice! – vikala je tada 13-godišnja Paris u suzama, sklupčana na stepenicama ispred sobe, dok je Prins nijemo posmatrao. Kad su napokon pozvali hitnu, bilo je prekasno. Bolničar koji je stigao četiri minuta nakon poziva poslije je izjavio da je bilo očigledno da Džeksonu više nema pomoći.
Mršavi, neuhranjeni pacijent kojem su se rebra vidjela kroz pidžamu djelovao mu je kao hronični bolesnik, i trebalo mu je neko vrijeme da u tom jadnom tijelu prepozna najveću pop-zvijezdu svih vremena.
