Muzika film i TV

Vigo Mortensen: Holivudski san neobične filmske zvijezde

Holivudski zavodnik, koji je u 60. godini nedavno nominovan za Oskara za film “Zelena knjiga”, u vezi je s glumicom Arijadnom Hil koja je zbog njega ostavila muža, a njihova ljubavna priča bila je tako uzbudljiva da ju je u romanu opisao španski pisac Havijer Serkas.

Vigo Mortensen, kome je izmakla ovogodišnja nominacija za Oskara, za ulogu u filmu “Zelena knjiga” Pitera Farelija, treća po redu, na neki način uvijek se nalazio izvan uobičajenih kategorija. Ovaj naočiti 60-godišnjak muževnog lica i skandinavski plavih očiju, koji je izbio u prvi plan kao Aragorn u sagi “Gospodar prstenova”, glumio je cijelu paletu likova, od seksi slikara koji zavodi Gvinet Paltrou u “Savršenom ubistvu”, preko čovjeka koji skriva zločinačku prošlost u “Istoriji nasilja” do Sigmunda Frojda, ali tokom karijere je, kako su napisali u New York Timesu, definisao sebe kao sve što filmska zvijezda nije. Jer uprkos slavi i novcu, Mortensena nema u tabloidima, paparaci ga ne slikaju pijanog na izlasku iz noćnog kluba niti okruženog polugolim starletama, ne odlazi na odvikavanja u poznate klinike i generalno se ne ponaša kao stereotipni selebriti. Kako je jednom sam rekao:

“Ono što se smatra tipičnim holivudskim ponašanjem mene ne zanima”.

Kad su ga 2008. prvi put nominovali za Oskara, za ulogu ruskog mafijaša u filmu “Zakletva” Dejvida Kronenberga, statuu je dobio Danijel Dej-Luis, dok ga je 2017, kad je bio nominovan za rolu nekonvencionalnog oca u filmu “Captain Fantastic”, nadmašio Kejsi Aflek u potresnom “Mančesteru na moru”. Uloga Aragorna nije mu donijela Oskara, ali mu je zato osigurala svjetsku slavu – poslije čega je mogao da snima samo filmove koji mu zaista nešto znače.

Jedan takav je i “Zelena knjiga”. Snimljen prema istinitim događajima, film je priča o neobičnom prijateljstvu koje nadilazi rasne i klasne barijere. Vigo glumi Tonija Lipa, izbacivača italijanskog porijekla kojeg su 1962. angažovali da vozi crnog pijanistu dr Dona Širlija na turneji po rasno netrpeljivom američkom Jugu. Tokom putovanja se između dvojice muškaraca, koji ne mogu biti više različiti, razvija istinsko razumijevanje i prijateljstvo. Film je još jesenas na premijeri na filmskom festivalu u Torontu osvojio nagradu za najbolji film po izboru publike, a kritičari su nahvalili i Mortensena i njegovog partnera Maheršalu Alija, sjajnog glumca kog gledamo u novoj sezoni serije “Pravi detektiv” na HBO-u, koji je osvojio za Oskara za najbolju mušku sporednu ulogu, onu dr Širlija.

Mortensen je srećan zbog nominacije, ali još je srećniji zbog uspjeha filma koji se našao u trci za Akademijinu nagradu za najbolji film, scenario i montažu.

“Nisam znao kako će film biti primljen, ali prihvatio sam ulogu zato što je to ne samo izvrsna priča, sjajno napisana i zabavna, nego i stoga jer progovara o važnim pitanjima”, rekao je Vigo, kog je najviše brinula činjenica što on, napola Danac, glumi američkog Italijana.

“Svjestan sam toga da ima mnogo odličnih glumaca italijanskog porijekla koji su mogli da odigraju taj lik. Zato sam pazio da nikoga ne uvrijedim i da ni u čemu ne pogriješim. Nisam htio da napravim karikaturu”, objasnio je.

Mortensen se i inače, u svakoj ulozi, trudi da u lik koji tumači uđe do kraja, da shvati nekog drugačijeg od sebe i vidi svijet njegovim očima. Zato i smatra da je “Zelena knjiga” važan film. A ostvarenjem “Falling”, koje je režirao, dao je sebi priliku da ispriča ličnu priču o ostarjelom ocu koji pati od demencije i njegovom konfliktnom odnosu sa sinom, kog glumi.

Autobiografski elementi su prepoznatljivi jer se Mortensen nije slagao sa ocem. Danac Vigo Peter Mortensen i Amerikanka Grejs upoznali su se u Norveškoj, vjenčali se u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje im se rodio Vigo kao prvi od trojice sinova, i ubrzo se preselili u Argentinu. Vigo stariji radio je kao nadzornik na farmi živine, a Vigo mlađi je u školi savladao španski, jedan od četiri jezika koje tečno govori. Kad je dječaku bilo 11 godina, roditelji su se rastali i majka se s djecom vratila u svoj rodni Votertaun kraj Njujorka, dok se otac još nekoliko puta ženio, tumarao svijetom, a onda se i on doselio u Votertaun.

“Rekao je da ga podsjeća na Dansku, ali znam da je zapravo samo htio da muči majku”, oštro je jednom primijetio Mortensen.

Ipak, kad je Vigo stariji teško obolio, brinuo je o ocu sve do njegove smrti 2017.

Nakon što je diplomirao Vigo je neko vrijeme živio u Danskoj (i danski govori besprekorno, kao i francuski i engleski, a služi se i italijanskim i katalonskim), gdje je radio kao vozač kamiona i prodavac cvijeća. A onda se, pošto je odgledao i previše filmova i pomislio “pa to mogu i ja”, vratio u SAD da bi se posvetio glumi. To baš nije išlo glatko. Za život je tada zarađivao kao konobar, a njegovoj karijeri nije pomoglo ni to što se u jednom trenutku preselio u Ajdaho.

Tad je već bio u braku sa Eksen Červenkom, pjevačicom pank-rok sastava X, s kojom se vjenčao 1987, a godinu kasnije dobili su sina Henrija. Brak se ubrzo raspao, ali Henri se pokazao ključnim za očevu karijeru. Iako je 1985. dobio malu ulogu u “Svjedoku” s Harisonom Fordom, Mortensen je sljedećih petnaestak godina proveo tek povremeno radeći, i to uglavnom u nezapaženim filmovima, a onda mu je 1999. Piter Džekson ponudio da bude Aragorn, kad je drugi glumac ispao iz podjele u posljednji čas. Vigo je zamalo odbio ulogu – pristao je samo zato što ga je na to nagovorio Henri, koji je obožavao Tolkinovu trilogiju.

Popularnost i novac koji su slijedili možda bi nekom drugom udarili u glavu, ali ne i Mortensenu.

“Bilo mi je već više od 40 godina, iza sebe sam imao dvije decenije rada i znao sam da je to samo jedna priča i da ti cijena raste ili pada u zavisnosti od toga šta dođe poslije. Količina pažnje koju su poklanjali svima nama iz filma bila mi je novost, ali znao sam: to je super, međutim, neće trajati zauvijek. Moraš ići dalje, moraš dalje raditi”, izjavio je glumac.

Nešto novca zarađenog s “Gospodarom prstenova” Vigo je uložio u biznis koji se teško može povezati s Holivudom: 2002. osnovao je izdavačku kuću Perceval Press kako bi izdavao poeziju, pisce koji nemaju šansu kod velikih izdavača i knjige o umjetnosti. Izdavaštvo sad vodi njegov sin Henri, koji je i filmski dokumentarista, a Mortensen je objavio niz knjiga, među kojima i nekoliko vlastitih zbirki poezije i fotografija, kao i brojne CD-ove jer se bavi i muzikom.

Njegova imovina danas se procjenjuje na tridesetak miliona dolara i omogućava mu ne samo da se mirno bavi poezijom i bira uloge nego i da živi gdje hoće, a to je posljednjih godina Madrid, u koji ga je odvela ljubav.

Deset godina mlađu špansku glumicu Arijadnu Hil Mortensen je upoznao još 2006. na snimanju filma “Alatriste”, a ponovo su se sreli dvije godine kasnije, kad je među njima buknula strast. Arijadna je zbog Viga ostavila muža, reditelja Davida Truebu, s kojim ima dvoje djece, a Truebin prijatelj, pisac Havijer Serkas, opisao je tu ljubavnu dramu u romanu “El monarca de las sombras”, u kojem je napisao: “Ostario je preko noći. Žena ga je ostavila zbog jednog od onih tipova za kojima sve žene uzdišu”.

Vigo i Arijadna za stalnu adresu su odabrali centar Madrida, gdje žive povučeno i rijetko izlaze. Ona je sramežljiva, a on bučne zabave i izlaske na mjesta na koja se ide da budeš viđen smatra gubitkom vremena. A vrijeme mu je važnije od svega.

“Često razmišljam o smrti, odmalena. Znam da je neizbježna i ne bojim je se, ali me to ljuti. Nepravedno je što neću stići da putujem na sva mjesta koja me interesuju, neću uspjeti da pročitam sve knjige koje bih htio, da vidim sve slike koje bih volio da vidim. Vrijeme nam je ograničeno. Radije bih živio vječno”, izjavio je jednom Mortensen, a onda se ispravio: “Dobro, možda ne vječno, ali barem još 150 godina”.

Send this to a friend