Više nema ni nade za bolji život

Svetlana Ceca Bojković s olakšanjem je dočekala okončanje izolacije zbog pandemije koronavirusa. Jer, kaže, pripada onoj generaciji kojoj je bilo zabranjeno da uopšte izađe iz kuće dva mjeseca.

“Smatram da je to bilo pretjerano. Ali sam, naravno, disciplinovano to prihvatila”, kaže glumica iz Beograda za „Avaz“.

“Nije bilo prijatno nimalo. Svi smo bili ubačeni u neku vrstu psihoze. Od ujutro do naveče samo se o koroni priča. Potpuno vam se život promijeni i to traje skoro dva mjeseca. Spadam u osobe kojima nikad nije dosadno, ali je, svejedno, život bio drugačiji. Sve to zajedno kad pogledam, spadam u one ljude koji smatraju da je ovo dio velikog bjelosvjetskog eksperimenta. U to sam uvjerena, niko me ne može razuvjeriti, ali, Bože moj, šta je, tu je. Nemoćni smo da se tome suprotstavimo i, prema tome, ostalo nam je da budemo disciplinovani”.

Sada, kada mjere popuštaju, nastavljaju li umjetnici tamo gdje su stali u trenutku kada je proglašena pandemija?

“Pojma nemam. Pozorišta, sigurno, neće raditi do jeseni. Jer, to su kolektivna okupljanja u zatvorenom prostoru. I, da vam pravo kažem, veoma sam bijesna zbog toga zašto nam se svima prijeti – da će se virus javiti, najvjerovatnije, ponovo na jesen i trajaće ne znam koliko. Ma, dajte molim vas… Ovo je epidemija koja je, prema meni, dobila marketing svjetskih razmjera. I to je nešto što je uvuklo u ljude strah i nikako mi se to ne dopada. A situacija s pozorištem nije nimalo ružičasta”.

Serija „Bolji život“ veoma često se reprizira. Vjerovatno znate sve replike još napamet?

“Ne znam, dugo nisam gledala, mada je serija doživjela najmanje deset repriza. Tako da su je gledale i nove generacije, koje su rođene tek kasnije. To je serija koja je baš od svih prihvaćena. To je bilo drugačije vrijeme i ta serija nosi vjerovatno obilježje tog nekog drugog vremena… Da ne govorim ja, pošto sam u godinama, da je bilo ljepše vrijeme. Ali jeste. Sve je bilo ljepše, čednije, čistije. Otad su se i ljudi mnogo promijenili, sve se promijenilo. Tada smo se bar nadali boljem životu, sad više nema nade”.