Muzika film i TV Premijerno prikazivanje odigralo se 2001. godine

Zanimljivosti sa snimanja filma Čudesna sudbina Amelije Pulen

Zvuk harmonike, zveckanje pribora za jelo u pariskom bistrou i glas Andrea Disolijea u ulozi naratora priče… Ovako bi ukratko izgledala atmosfera filma Čudesna sudbina Amelije Pulen, koji je osvojio gledaoce širom svijeta. Premijerno prikazivanje odigralo se 2001. godine, i tada niko nije mogao da pretpostavi da će djelo reditelja Žan-Pjera Ženea pobrati sjajne kritike. No, i danas sa podjednakim ushićenjem pratimo avanture glavne junakinje Amelije u krajnje neobičnom okruženju. Ukoliko spadate u grupu ljudi iz prethodne rečenice, onda vjerujemo da ćete uživati u nastavku teksta, gdje vas očekuju zanimljivosti sa seta.

1. Međunarodni uspjeh

Poznato je da bioskopi u Americi nisu blagonakloni prema stranim ostvarenjima, međutim ovaj film odstupa od pravila. Svojevremeno je zavrijedeo 5 nominacija za nagrade u Kanu i Los Anđelesu, ali i odličan prijem kod kritike i publike. Stoga ne čudi podatak da je širom svijeta prodato više od 32,4 miliona ulaznica, od kojih čak 23 miliona van Francuske. Ovo ga stavlja na peto mjesto najuspješnijih francuskih filmova u inostranstvu, gdje se na prvom mjestu nalazi Intouchables, iza koga slijede Taken 2, The Fifth Element i Taken 1.

2. Druga Amelija

Kada pomislimo na Ameliju, prva slika je naravno glumica Odri Tatu. Nestašnog osmijeha, porcelanskog tena i tamne kose, ona neodoljivo podsjeća na lik Snežane iz mnogima omiljene bajke za djecu. Međutim, prvobitan izbor za ovu ulogu bila je Britanka Emili Votson. Do saradnje nije došlo zbog neusklađenosti termina i nedovoljno dobrog izgovora francuskog pomenute glumice. Zbog toga su unijete izmjene u scenario, a reditelj se okrenuo traganju za novom glumicom. Nakon proučavanja biografije Odri Tatu, odlučio se za nju. Jednom prilikom je otkrio kako ga je pridobila u prvim sekundama razgovora, a ostalo je istorija. Kako je glumica na bioskopskom platnu opravdala ukazano povjerenje, uslijedile su nove ponude i karijera je krenula uzlaznom putanjom.

3. Fotografija živih boja

Ovo ostvarenje nastajalo je u periodu promjena na filmu, te se reditelj poigravao mogućnostima, preciznije efektima. Naime, odlučio se da akcenat stavi na saturaciju ne bi li dočarao atmosferu sa ulica Pariza, koja je mnogima prirasla k srcu. Inspiraciju je pronašao šetajući Monmartrom, kao i posmatrajući radove brazilskog umjetnika Žuareza Makada. U razgovoru za jedan magazin 2018. godine, otkrio je da je riječ o prvom filmu koji je kalibriran digitalno, te je imao odriješene ruke kada su u pitanju boje. Kada se osvrne na to iskustvo, pomisli da je možda pretjerao i da je krajnji rezultat napadan za oči, ali tada je mislio da, u dogovoru sa drugim autorima, radi pravu stvar.

4. Dostupne lokacije

Parižani i njihovi gosti mogu obići lokacije koje su zabilježene u kadrovima. Za početak, preporuka je Rue Lepic na Monmartru, zatim Rue des Trois Frères i Gare de lʼEst. Ono što će vas možda obradovati, posebno ukoliko planirate posjetu gradu svjetlosti, jeste da Café des 2 Moulins zaista postoji i da upravo tu možete napraviti predah. Reditelj, koji je navikao na snimanje u zatvorenom prostoru, ovaj put je imao poteškoća u vidu uklanjanja bilborda iz kadra, jer je zamisao bila da film ima vintidž prizvuk.

5. Od Holivuda do Pariza

Žan-Pjer Žene je prije rada na ovom filmu, stvarao u Americi, i to na dobro poznatom projektu, Alien: Resurrection. Međutim, mislima je bio na Monmartu, i mada poslovno ispunjen, maštao je o francuskom filmu i atmosferi prijestonice. Želio je da snima skromnije ostvarenje sa prijateljima. U trejleru se može čak i primijetiti potvrda ove teze, koja je na simpatičan način spomenuta od strane naratora. On, naime, gledaocima poručuje da je riječ o filmu istog žanra kao gore spomenuto ostvarenje snimljeno u Americi 1997, odnosno da je u pitanju naučnofantastični film.

6. Prožimajuće melodije

La Valse dʼAmélie i Comptine d’un autre été samo su neke od kompozicija iz ovog filma koje nas dirnu kad god ih čujemo. Za komponovanje je bio zadužen Jan Tjersan, a rezultat predstavlja kombinaciju originalnih i nekoliko melodija sa prethodnih albuma ovog muzičara i kompozitora. Reditelj se odlučio za do tada nepoznato ime, jer mu se dopalo ono što je imao priliku da čuje. Još jednom, kao i u slučaju glavne glumice, intuicija ga nije prevarila, naprotiv. Tako se muzika iz filma 2003. godine našla na trostrukoj ploči, koja je samo u Francuskoj prodata u čak 900.000 primjeraka, dok je ukupan broj prodatih primjeraka u svijetu čak dva miliona! Stoga ne čudi da je pomenuti kompozitor dobio mnoga priznanja i nagrade za rad na ovom filmu, uključujući i nagradu Cezar 2002. godine.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Doklean
Gost
Doklean

Jedan od najgorih filmova ikada snimljenih.

Matrix
Gost
Matrix

Mogu da ga gledaju osobe koje se razumiju u film.a ostali ne.inace otlriva psihologiju introverta.

Maja
Gost
Maja

Tako je @Matrix
Odlican film!

Dejan
Gost
Dejan

Film je pravo remek djelo!

Send this to a friend