Nezaobilazno ime u najavnoj špici najgledanijih domaćih serija i sapunica je ime Žarka Radića. Legendarni glumac, kojeg generacije prije raspada Jugoslavije pamte po kultnim serijama „Kapelski kresovi“ i „Otpisani“, uskoro obilježava 50 godina bogate karijere. Zvanično je u penziji, ali ako ćete ga negdje i tražiti, onda je to i dalje set. Radić radi nesmanjenom žestinom. Posljednja serija koju je snimio je „Na granici“.
“Njeno snimanje je trajalo skoro cijelu godinu. Bilo je naporno, ali često i vrlo zabavno, zahvaljujući piscima koji su nam stvarali predivan prostor za igru. Koliko znam, serija se prikazuje i u BiH, Srbiji i Crnoj Gori. Gledanost je rekordna i to me izuzetno veseli, te sada mogu otići na zasluženi odmor. U posljednjih 15-ak godina sam dosta snimao, ali je bilo i dobrih projekata koji su rađeni, a za koje mi je žao što me producenti nisu izabrali”, kaže Žarko.
Regionalna publika i kritika su nekad licemjerne kada je o sapunicama riječ. Znaju da kritikuju čak i onda kad su projekti jako kvalitetni, a s druge strane ih gledaju. Kako se odnosite prema toj vrsti intelektualnog snobizma?
“Posljednja dva projekta koja sam radio za Novu TV, serije „Kud puklo da puklo“ i „Na granici“ se, prema mom mišljenju, ne mogu svrstati u sapunice. Po formi i brojnim epizodama koje se prikazuju iz dana u dan možda da, ali po sadržaju one više pripadaju žanru komedije. U obje serije možete vidjeti mnogo scena koje su odlično napisane, produkcijski i glumački odrađene na visokom nivou. Upoznao sam ljude koji godinama nisu gledali domaće serije, a ove su pratili iz dana u dan, s mnogo oduševljenja. Saglasan sam da kritika prema ovakvim projektima nije blagonaklona i uglavnom ih ne registruje. No, ne osvrtati se na nešto što u Hrvatskoj svako veče gleda između 500 i 800 hiljada ljudi…,ne znam koliko je to dobro”.
Zvanično ste u penziji, a Vaši se glumački angažmani i dalje nižu jedan za drugim. Šta je ono čime Vas gluma uporno zadržava u sebi?
“Gluma je odličan posao i meni često služi kao prava terapija. Kad god sam na sceni ili ispred kamere zaboravim na sve gluposti, nepravde i probleme koji nas okružuju. Koncentracija koja je potrebna da bi se nešto dobro uradilo, odvuče me u taj nestvarni svijet kojem se s velikom radošću prepuštam. Zbog te radosti sam još glumački živ. Do kada? Ne znam”.
Šta ste prvo uradili kad ste otišli u penziju?
“Krenuo na snimanje prve sezone serije „Kud puklo da puklo“. Zbog toga se smatram velikim srećnikom”.
Nemoguće je ne prisjetiti se kultnih serija „Kapelski kresovi“ i „Otpisani“ u kojima ste igrali. Kakve emocije vezujete za rane godine karijere?
„Otpisane“ smo snimali prije skoro 50 godina, a „Kresove“ nekoliko godina poslije toga. Od tada je prošao cijeli život i mnogi od kolega, s kojima sam tada radio, nisu među živima. Prema mnogima od njih osjećam veliko poštovanje, prema nekima i veliku ljubav. Mladost je sama po sebi lijepa i meni je priuštila mnogo radosti, za šta sam zahvalan”.
Pripadate grupi glumaca koji su gradili karijeru i prije i poslije Jugoslavije. Postoji li danas, nakon toliko uloga, nešto što bi Vam bio poseban izazov u karijeri?
“Svaki posao koji prihvatam je za mene veliki izazov, jer u svaku ulogu krećem s radošću i entuzijazmom od samog početka. Svakako da je mnogo izazovnije i ljepše kada ispred sebe imate dobar tekst, a oko sebe kolege koje vas inspirišu. Nadam se da ću prije nego što glumi kažem: „Zbogom“, imati priliku da se pomučim i da uživam u još nekoliko izazova”.
onda i OSTANI, dragi , poštovani, voljeni umjetniče