K-pop je muzički žanr iz Južne Koreje koji je zaludio cijeli svijet, najsličniji je zapadnoevropskoj mješavini elektro popa, hip-hopa i R’n’B-ja. Postao je globalni fenomen zahvaljujući kombinaciji zaraznih melodija, savršene koreografije i besprijekorne produkcije. Danas izvođači poput BTS, Big Bang ili Blackpink na Jutjub imaju više od milijardu pregleda. Za njima luduje cijeli svijet, BTS je napunio Wembley, gdje ih je gledalo više od 80 hiljada ljudi. Nakon Beatlesa postali su prva grupa koja je imala čak tri albuma na prvom mjestu američke top-liste Billboard, nastupali su za Novu godinu na Times Squareu u Njujorku i donose 3,6 milijardi dolara zarade južnokorejskoj ekonomiji svake godine.
K-pop zvijezde inspirišu nastanak modnih i mejkap trendova, i videoigrica. Tinejdžeri širom svijeta žele da budu poput njih. Kompanije ulažu velike iznose kako bi stvorile pop zvijezde, što znači da nema mjesta za grešku. S obzirom na to da ljudi nisu savršena bića, takva mjerila i zahtjevi uzimaju i svoj danak. Drugim riječima, K-pop kultura ima i tamnu stanu. Klinci koji žele postati novi K-pop idoli već nakon osnovne škole odlaze u kampove koje su osmislile kompanije kao što su S.M.Entertainment, YG Entertainment, DSP Entertainment i JYP Entertainment, a u njima se trenira plesanje, rep, pjevanje te sve izgleda kao u pravom vojničkom kampu i – preživljavaju samo najbolji. Tome u prilog ide i priča iz K-pop svijeta koja je nedavno procurila u javnost, a opisuje koliko je zahtjevno i depresivno biti zvijezda, jer većina je njih zapravo u vlasništvu kompanija s kojima potpisuju robovlasničke ugovore.
U oktobru 2019. godine obožavana K-pop zvijezda Goo Hara potpuno se slomila na Instagramu nakon samoubistva prijateljice, takođe K-pop senzacije, Sulli, bivše članice grupe f(x). U svom uživo uključenju Hara je puna tri minuta plakala i opraštala se od svoje prijateljice i sestre po duši, kojoj nije mogla doći ni na sahranu jer je bila na turneji. Na hiljade pratilaca gledalo je pjevačicinu bol u realnom vremenu.
“Odsad ću živjeti mnogo smislenije”, poručila je Goo i rekla fanovima da se ne brinu, da će biti dobro. Nakon nešto više od mjesec dana i Goo Hara je sebi oduzela život.
Dvije godine prije to je učinio i mladi pjevač grupe SHINee, Jonghyun. On je za sobom ostavio oproštajnu poruku u kojoj je napisao: “Slomljen sam iznutra. Depresija me polako jela i napokon dokrajčila, nisam mogao da je pobijedim”.
https://www.instagram.com/p/CC8XCKBA2eu/?utm_source=ig_embed
Te tri K-pop zvijezde koje su sebi oduzele život na vrhuncu slave bile su samo dio ogromne muzičke industrije koja regrutuje djecu već s deset godina kako bi ih lansirala u orbitu slave. I dobro na njima zaradila. Klinci idu u specijalne škole gdje uče plesati i pjevati, uče kako se ponašati u javnosti i pripremaju se za život pop zvijezde.
Spavaju stiješnjeni u sobama na krevetima na sprat ili strunjačama, rade po 12 sati na dan kako bi zapamtili riječi i koreografiju. Sate provode vježbajući, vikendima nastupaju na festivalima. Kada su dovoljno stari, studio ih razvrstava u pop grupe ili ih ponekad promoviše kao solo izvođače. Jednom kad je pop grupa istrenirana do savršenstva, studio im daje pjesme, oglašava ih, bukira pojavljivanja na televiziji, šalje ih na turneje i odlučuje kojim će tempom objavljivati albume.
Svjetski mediji pisali su i kako menadžeri svoje štićenike, naročito djevojke, tjeraju na prostituciju i plastične operacije.
Izvođači ne smiju otkriti često otrovne, manipulativne i nehumane uslove iza scene zbog kojih moraju prelaziti svoje granice. Izvođači su jednostavno radnici u studijima kojima donose ogroman profit, a sebi gotovo ništa. Ništa ne smije poći “po zlu” – kontroliše se svaki korak njihov u javnosti, često i što rade privatno, a imaju takve ugovore da im je zabranjeno reći bilo što bez prijašnje provjere. Jedna od rijetkih koja je progovorila o problemu za američki Cosmo je K-pop zvijezda, kantautorka i jutjuberka, Grazy Grace.
“Većina izvođača ne želi da priča o tome jer im se prijeti – strah ih je da će dospjeti na crnu listu industrije i da više nigdje neće nastupati jer su kompanije vrlo moćne. Ipak, meni je važno reći istinu zbog drugih, mladih snaga, kako ne bi ponovile iste greške”, kaže ona. San joj je bio da postane pjevačica pa je prošla rigorozni trening kako bi mogla da bude u nekoj ženskoj pop grupi.
“Nisam shvatila koliko mi je loše sve dok nisam dobila insomniju. Nisam mogla da spavam šest mjeseci, imala sam napadaje panike, iako nisam imala pojma šta je to. Nisam nikome ništa htjela da kažem, nisam smjela da izgledam depresivno jer sam se bojala da će me otpustiti. Napadali su me čim bi mi glas malčice napukao, nisam se smjela da se ugojim ni grama. Potpuno sam se izgubila, u nekim sobama za trening su nadzorne kamere, a menadžeri su nam redovino provjeravali telefone, kao i što postujemo na društvenim mrežama. Svaki je selfi provjeren prije nego što je objavljen, a ljubavne su veze strogo zabranjene, čak i kad si već uspješan K-pop idol”, priča Grazy i dodaje kako su ugovori toliko strogi da nema odustajanja. Ako poželiš odustati, moraš platiti sve što su investirali u tebe, što može iznositi na desetine hiljada dolara. Ona je na kraju dobila otkaz, nakon što je tri godine provela u dramatičnim uslovima. Sve to ocrtava koliko su Korejci pod stresom u želji da budu uspješni i savršeni. Naime, glavni uzrok smrti adolescenata u toj zemlji je samoubojstvo. Prema statističkim podacima, stopa samoubistva ljudi starih od 9 do 24 godine na 100 hiljada stanovnika iznosi 7,8 posto.
Samoubistvo je četvrti uzrok smrti u Južnoj Koreji – u prosjeku si svakoga dana život oduzme 40 ljudi. Ta zemlja ima najviši prosjek samoubistva među zemljama OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj), među kojima se nalaze i Njemačka, Velika Britanija i Japan, a cilj im je povećati ekonomski rast i standard zemalja članica. Uz to je Južna Koreja jedina zemlja OECD-a u kojoj se stopa samoubistva povećavala od 1990-ih godina. Godinama je to zbunjivalo naučnike i sociologe jer je Južna Koreja doživjela veliki ekonomski rast nakon Drugog svjetskog rata. Zemlja koja je nekada bila osiromašena kolonija danas je 13. svjetska ekonomija.
I ne želi stati. Upravo u toj težnji savršenosti skrivaju se sva tuga i potisnuta bol. Naročito su ugroženi adolescenti i starija populacija. Južna Koreja ima najvišu stopu samoubistva djece u dobi od 10 do 19 godina i visoku stopu samoubistva populacije starije od 60 godina. Djeca ne mogu podnijeti stres koji je povezan sa školovanjem. Naime, mali Korejci u školu idu 11 mjeseci, a školski im dan traje 16 sati. Apsolutno svi se žele upisati na jedno od tri vrhunska univerziteta u zemlji koja su poznata po rigoroznim ispitima. Jer porodična čast i ime usko su povezani s činjenicom na koji fakultet ide dijete.
Stariji, s druge strane, nemaju od čega da žive jer je Koreja doživjela potpuni kolaps tradicionalnih vrijednosti koji podrazumijeva i brigu mlađih o starijima. Sve više Korejaca napušta svoje roditelje na selu kako bi stvorili karijeru u gradovima, ne šalju im novac, a penzioni sistem. Stoga sve više starijih diže ruku na sebe kako ne bi bili finansijski teret svojim porodicama.
Ali i dalje nema mjesta za grešku, slabost, propust – u zemlji od 51,5 miliona stanovnika sve je podređeno isključivo uspjehu. Drugo nije opcija. Međutim, možda ipak nešto ide nabolje u svijetu K-popa.
“Danas je lakše biti nezavistan nego prije, sve više njih odlazi od velikih kompanija i osamostaljuje se”, kaže Grazy koja je u tri godine došla do 200 hiljada pretplatnika na svom Jutjub kanalu.
“Isto tako, sve više zvijezda javno progovara o stresu, antidepresivima i anksioznosti. Poput Taeyeon iz benda Girls’ Generation, koja je na Instagramu poručila obožavateljima da je na antidepresivima, ili BTS repera Suga i RM, koji često govore o depresiji i anksioznosti. Možda se dramatične promjene neće dogoditi preko noći, ali svakako se moraju dogoditi. Evo, i mega popularni BTS je nedavno dobio godišnji odmor – nakon što su šest godina nastupali bez predaha”.
“Mali Korejci”. Ooooo boze sto je ovo danas, kakvo je ovo vrijeme došlo