Možda ste se zapitali kako je to Adam Levin dobio zvijezdu sa svojim imenm na Bulevaru slavnih u Los Anđelesu, a Denzel Vašington i Džulija Roberts nisu. Ispostavilo se da je procedura dodjele zvijezde na Bulevaru slavnih malo drugačija nego što smo zamišljali.
E. M. Stjuart, bivši predsjednik Holivudske privredne komore, osmislio je Bulevar slavnih ili “Stazu slavnih” 1953. godine u pokušaju da „se održi slavna slika zajednice čije samo ime donosi glamur i uzbuđenje u domove širom svijeta”. Projekat je koštao 1.25 miliona dolara, a finansiran je podizanjem poreza na obližnje zemljište – na šta su vlasnici odgovorili tužbom. Zbog brojnih zakonskih i građevinskih poteškoća, Staza je otvorena tek 1961, ali je ubrzo postala izuzetno popularna.
Staza slavnih je 1978. proglašena spomenikom od kulturno-istorijskog značaja za Los Anđeles. Procjenjuje se da oko 10 miliona posjetilaca godišnje dođe na Bulevar da bi gledalo u trotoar.
I pored svoje uloge u vidu lokalne znamenitosti, Staza slavnih nije neki altruistički državni projekat u čast umetničkog dostignuća. Ovim dijelom Holivuda upravlja nekoliko organizacija: Privredna komora, Okružna uprava za poslovni razvoj, Holivudska zajednica zemljoposjednika, Holivudska istorijska fondacija, Odjeljenje za transport grada Los Anđelesa i okružnih oblasti (imaju cijele dvije metro stanice na Bulevaru), i drugi. Bilo kakav pokušaj da se ovdje nešto odradi obično se pretvara u noćnu moru birokratske akrobatike.
Još je komplikovaniji proces dodjele zvijezde. Zaslužnog građanina mora da nominuje treća strana – obožavalac, prijatelj, agent, ili potpuni stranac. Ta treća strana mora da ispuni formular, zvijezda mora da dostavi saglasnost, a onda članovi Privredne komore glasanjem određuju koga će ovjekovečiti.
Na sajtu Staze slavnih piše da se svake godine doda dvadesetak novih zvijezda.
Izabrana zvijezda zatim mora da plati 30,000 dolara za ceremonijalne troškove i ugradnju. Nekada se dešava da bude izabran selebriti koji ne može da priušti čast ugradnje zvijezde u pločnik. Džejms Duan, koji je u originalnim “Zvjezdanim stazama” glumio Skotija, morao je 2003. godine da skuplja dobrovoljne priloge da bi pokrio troškove. Njegov sin kaže da su tada bili skromnih 15,000 dolara.
Koliko god koštalo, slavne ličnosti imaju koristi od statusa zvijezde na Stazi slavnih. To im legitimizuje karijeru. Turisti se time govori da je „ova osoba je važna, iako ti možda nisi ni čuo za nju”. Staza slavnih kanališe sliku veličanstvenog, prebogatog života koja jedina može strancima da dočara Los Anđeles. Turisti dolaze sa kokainskim fantazijama iz “Policajca sa Beverli Hilsa”, očekuju da svi nose kupaće kostime kad idu na večeru, i da će ih na aerodromu dočekati Vin Dizel sa torbom punom neobilježenih novčanica. Možda ih zato realnost razočara.
Nedavno se pojavila Reddit tema pod naslovom „Svjetski putnici, koje vas je odredište najviše razočaralo?” Los Anđeles se visoko kotirao na listi turističkih pobačaja. A zašto su putnici bili imuni na njegove čari. Jednostavno rečeno, zbog Holivuda.
Holivud je Los Anđeles u malom, jasan kadar ekonomskih razlika, zabluda, savršenog vremena i čistog očaja. Ali Holivud želi da mislimo o njemu kao mestu na kom se američki snovi ostvaruju, ili možda proizvode.
