Ljubav rađa heroje, a Severina zna zašto

Severina ljubav doživljava kao najjače i najmoćnije oružje. Kao majka kojoj je oduzeto starateljstvo nad djetetom, tuga, patnja i bol bili su dio njenog života veoma dugo. Iz svega toga vazdigla ju je samo sinovljeva ljubav. Osim snage koju je pokazala, Severina je dokazala i da je žena u potpunosti sposobna da bude najljepša i kada joj je najteže. A tome samo mogu da nas nauče teške borbe koje vodimo u životu.

Možda se čini da je Severina Kojić konačno srećna, međutim kao i kod većine srećan izraz na licu ne znači uvijek i da je zadovoljstvo u potpunosti prisutno.

Ljubav rađa heroje

Hrvatska pop zvijezda koja je u proteklom periodu bila glavna tema medija zbog izgubljenog starateljstva nad djetetom, te i navodnog razvoda od Igora Kojića, pokazala je veliku snagu koja joj je umnogome pomogla da se izbori sa svim životnim demonima. Spas i mir tražila je u svom sinu, a povodom navodnog kraha braka nikada se nije ogašavala. Neko bi pomislio „ćutanje je odobravanje„ ali je u njenom slučaju bilo zlato. Ono što je nije interesovalo u potpunosti je anulirirala, a kada su se sve sile zemljine teže usmjerile samo na nju ona je vikala na sav glas u nadi da će neko čuti njen vapaj. Dok je cijela planeta pričala samo o koronavirusu, ona je bolovala od nečeg mnogo goreg – tuge!

“Ja sam jedna mama kojoj je sedmogodišnji dječak prije 117 dana iščupan iz zagrljaja i odveden iz svog krevetića. Ja sam samo jedna mama koja se u tih 117 dana budila u suzama svih tih dana, osim možda 10, koliko je u tri i po mjeseca prespavao u našem domu. Sanjala sam ga i noćas i plakala. Neopisiva bol, pomiješani osjećaji zbog koronavirusa i patnji ljudi koji su oboljeli, a ne znaju zašto. Ne znamo ni kako se liječi, ni koliko će ovo trajati, nema lijeka… Moj “korona virus” traje od 28. novembra 2019. godine, kada sam saznala da mi je sin, koji je od rođenja sa mnom, koji je sa mnom živio u sreći i veselju, okupan ljubavlju, jednom nepravomoćnom mjerom i presudom koja je došla kao korona, ne zna se zašto ni kako, oduzet, a u hrvatskom sudstvu se nikad nije dogodio ovakav slučaj”, rekla je tada neutješna Severina.

Zemljotres u duši i tijelu

“Kada mi je bilo najteže, kada sam mislila da mi se ruši tlo pod nogama, pjesma me je vukla za rukav. Sada kada nam se doslovno trese pod nogama, kada se trese Petrinja, Sisak, Majske Poljane, Glina, Strašnik i okolna mjesta, čovjek zanijemi pred silom prirode. Ali čovjek je obdaren nadom i vjerom i one umiru posljednje. Niste sami, niste ostavljeni. Život je borbeno polje, ali najteže borbe najjači vode”, glasio je njen nedavni status na „Instagramu” kojim je pružila podršku njenim mnogobrojnim sugrađanima zbog teških potresa u Hrvatskoj.

Nakon što je i sama preživjela emotivni zemljotres, ljuljanje pod nogama činilo se kao temeljna potvrda svega onoga što je preživljavala u dubini svoje duše od tog kobnog 29. novembra 2019.

Severina je, čini se, prava osoba koja je svoje herojstvo uspjela da pretoči u nekoliko redova iskrene podrške i mnogima pruži toplinu i ljubav koja im je u ovim trencima zaista potrebna.

Baš kao što je i njoj bila kada je gubila tlo pod nogama…